Ovaj tekst sam pisao za sajt "Tačka Čačka" (koji je u međuvremenu presztao da postoji), a ako se ne varam, objavljen je i u listu "Čačanske novine", a povodm Dana borbe protiv fašizma 9. novembra 2007-me godine.
Ne znam da li je moralo baš sve da krene naopako. Razumem otpor Miloševićevom režimu. Pre ili kasnije, kritičnoj masi je moralo da prekipi. Da li je tačka ključanja u glavama glasača niža ili viša od temperature koju izaziva eksplozija NATO-bombi, sada sedam godina kasnije nije preterano bitno. Jeste, uvek će se naći neko ko će reći "E, da
I Đilas i ostrašćeni lovci na fotelje, sinekure, službene limuzine, nove sekretarice i dnevnice, pripadaju polusvetu, bolje reći četvrt-svetu, maestralno opisanom u komedijama Branislava Nušića.
Šta smo mi Bogu zgrešili da imamo ovakve paćenike, kojima je briga za muke građanki i građana Srbije samo demagoški paravan za isijavanje patoloških lovačkih strasti!?
Kad bi htela naša vlast mogla bi još uraditi nešto dobro. Nema za to mnogo vremena, ali vreme još nije potpuno iscurelo.
Još danas, pre drugog dnevnika RTS-a, trebalo bi uputiti poziv Srbima na severu Kosovu da uklone barikade. Da to najpre izgovori predsednik države a onda za njim horski ponavljaju - premijer, ministar unutrašnjih poslova, ministar odbrane, ministar za Kosmet i Metohiju (autorstvo Ane Radmilović), glavni pregovarač, predsednica skupštine, a ne bi bilo loše zamoliti Tomu da i on to napravi. Ta stvar je u najboljem državnom interesu Srbije.
Nakon toga, već sutra bi trebalo pozvati Prištinu na nastavak dijaloga o tehničkim pitanjima.
ajmo natenane da vidimo sta to pokazuje Stejt Departmentov detektor lazi:
-----------------------
Američki Stejt department objavio je listu 10 "netačnih tvrdnji" Rusije kojima je Moskva pokušala da opravda operaciju u Ukrajini posle aneksije Krima prošlog meseca.
Pa kaže:
"Rusija nastavlja da spinuje lažnu i opasnu retoriku da bi opravdala svoje nezakonite akcije u Ukrajini. Ruska propagandna mašina nastavlja da promoviše govor mržnje i podstiče nasilje stvarajući lažnu pretnju u Ukrajini, a koja ne postoji", navodi Stejt department u saopštenju sa naslovom
Novembar je mjesec kad je vreme da zima, bar malcice, zakuca i na teksaska vrata. Iako je bilo gotovo 14 stepeni, nenavikli na "niske" temperature, priklonili smo se plameniku. Nismo mi jedini. Doduse ovi Ameri do nas su se grijali vise vinom nego tim grijacem koji je stajao izmedju nasa dva stola. Ranije su poceli pa samim tim i bili u blagoj prednosti.
Ne pricamo glasno, sem kad su politika i zene u pitanju. O sportu skroz slabo i diskutujemo. Ma bili smo tihi, al' ipak suvise blizu susjednog stola da bi izbjegli klasicno pitanje: Koji je to jezik?
Gospodja prijatnog izgleda, plave trsave kose svezane u rep taman da joj sakriju usi od teksaskih 14 stepeni, nije nam ni dala vremena da odgovorimo.
"Francuski? Ne, ne nemojte mi reci... znam- njemacki"?
Gledam kroz prozor, u trešnju, pokrivenu snegom. Nije baš pristojno što u ovakvoj idili pijem vino, ali, došlo mi. Nekako mi taj buke „Strasti“ sa izuzetnom završnicom, dugom i postojanom prija. U toj samoći, krajnjeg stadijuma alkoholizma, kad piješ sam, postavljaju se pitanja kojima su odgovori potrebni, taman toliko, koliko i aroma crvenog bobičastog voća sa blagim tonom hrastovine u pozadini ovog vina.
"La Campanella ili
Da nije tužno bilo bi smešno, ovo nema ni u Liliputu!