Samo, to više i nismo mi, život, a ni zvezde,
nego neka čudovišta, polipi, delfini,
što se tumbaju preko nas, i plove, i jezde, (LINK)
Januara 2018.
Decembra 2012. godine
Juna 2018. godine
I?
Šta meni preostaje da zaključim?
"Posle kapitulacije Italije, zbog veza sa izbegličkom vladom i antifašizma Bartulović je 29.III 1944. dopao u nemački zatvor u kome je ostao do oslobođenja Splita, 26. X 1944.godine. Opet, po treći put, ovog puta po oslobođenju Niko Bartulović je uhapšen, smešten u splitski zatvor, potom je prebačen u zatvor u Kninu, i početkom 1945. godine sproveden u zadarski zatvor. Ovaj put Bartulović se našao u zatvoru po nalogu oslobodilaca, „narodne vlasti". Kada su ga iz zadarskog zatvora poveli u Zagreb gde je trebalo da mu se sudi, na putu od Obrovca prema Topuskom, pogubljen je je po odluci nekog anonimnog suda, bez presude, a motivi i kriterijumi, kao i onaj ko je to učinio, očito su ostali nepoznanica." (LINK)
"Kuga
Niki Bartuloviću
Svejedno rodiš li sina ili kćer
u slavu pokolenja.
Ukus se menja, ukus se menja:
ne menja se čovek i ker.
I nama je dosadno, zar ne,
i Kosovo, i jauk, itd., sve?
Ta to je bila samo šala.
Treba već nešto novo,
ko bi još spominjo ovo,
krv i sram i rat.
Večna su samo tamnica i vešala,
njih će ti rado nuditi i brat.
Što ti je žao našeg pokolenja?
Zar to nije vesela maskarada:
danas je ukus car, a sutra barikada,
Hristos, pa Neron, pa Lenjin.
Ukus se menja, ukus se menja:
samo su hulje sve isti.
Hiljade godina vuku nas za nos,
pesnici, mesije, carevi i komunisti.
Šta ti je žao našeg pokolenja
ukus se menja, ukus se menja.
Svejedno rodiš li sina ili kćer:
večno su isti čovek i ker."
Miloš Crnjanski
(1893-1975)
