... što nam ne može biti više blisko nego što jeste - loš opis reči „kvalija", načina na koji neopipljive stvari postoje za nas, ali ne na nivou kolektivne svesti nego pojedinačne. Recimo bol, crveno, sreća, grčka kriza.
Dobro, grčka kriza možda ne bi trebala tu da se smesti, ali mi, u gramzivosti za brzim kvalitetom nebitne dubine, lakše „operišemo" ako je tu stavimo.
Ima dosta blogova i ja se guram među društvo kraćim prilogom pošto tamo, na tim drugim blogovima, mogu samo da preletim preko komentara pošto nemam dovoljno vremena za pažljivije čitanje:
• Grafikoni i tabele su ušli u populano blogovanje! Ispravno, i pozdravljam! Nije grčka kriza nešto preterano specifična. Evo TABEL'CE!
... objavite na Tviteru ili Fejsu!
Metaforičan naslov: zgrada je Srbija, požar je tamošnja ekonomska situacija, a tvitovanje i fejsovanje je iznošenje mišljenja, analiza i sugestija nemetaforničnih virtuelno-realnih prijatelja na previsokim nivoima svesti i bitisanja.
Izvinjenje: ja bih sada morao da radim, baš frka na poslu, ali kako to često bila baš mi se sada i pričitalo blogova, i prikomentarisalo, a i zasvrbelo da nešto "više" iscedim iz malo znanja, uglavnom neproverenog, i puno pretpostavki, pa logike sumnjivih strukturalno-dinamičkih osobina.
Kada smo mi, nas tri ortaka, u prvo .com pucanje ušli pre više od deset godina sa oko 100 zaposlenih u firmi to je bila "divna" prilika da teorijsko znanje nižeg kvaliteta koje je bilo ispod časti nama "intelektualcima", pa značajnim "teoretičarima" i "ideolozima", ipak proverimo i u praksi - kako preživeti bez otpuštanja nama dragih i pametnih, pa vrednih kolega i prijatelja.
Недавно је у хотелу „Клуб А", на Копаонику, човек пио јутарњу кафу и разговарао мобилним телефоном.
„Ћао, нашао сам ти посао у ЕПС-у", говорио је. „Радићеш у протоколу код генералног директора. Плата је 50.000, није велика. Али кад једном тамо уђеш остаћеш заувек. Интервјуисаће те генерални наредне недеље, у четвртак."
Е, последица оваквих и сличних разговора је да је српска држава највећи послодавац не само у региону већ богами и у Европи.
Погледао сам податке и ево шта сам нашао.
Nikad bolji momenat za malo dobre muzike
i malo kurčenja, šta smeta da se proba:
nedeljom je laća, nedelja je ionako samo nogometni dan, nedelja je dan posle trinaestog
ili bilo kog drugog.
moj favorit (benigna verzija)
Nikada nisam bio u Nišu ali ovih dana intenzivno razmisljam da to uskoro ucinim. Zakljucio sam nedavno da je dobro reagovati pisanjem na stvari koje ti se u zivotu simptomaticno ponavljaju. Rezultat toga je bio blog koji sam nedavno napisao i koji je bio posvecen fenomenu uspesnosti dece vojnih lica.
Ovoga puta blog posvecujem gradu Nišu i ljudima koji tamo zive. Šarajuci po sajber prostorima cesto sam nailazio na nišlije koji su pricali o muzici, politici i ostalim meni interesantnim stvarima i nekako sam uvek zastajao na tim mestima. Imalo je šta da se cuje. Bez pretencioznosti i veoma konkretno ovi ljudi nekako uvek "pogadjaju metu" i to cine bez imalo straha.
Nizom manifestacija u Crnoj Gori je dostojanstveno proslavljen Dan državnosti u znak sjećanja na 13. jul 1878. godine kada je Crna Gora na Berlinskom kongresu priznata kao samostalna država i na 13. jul 1941. godine, kada je narod Crne Gore počeo ustanak protiv fašizma.
Za razliku od nekih drugih država nastalih raspadom SFRJ, u kojima je na delu potpuna revizuija istorije, ideološko nadgornjavanje, obračun sa prošlošću i samim sobom, raspirivanje novih svađa i podela uz “neutralno” posmatranje od strane države, u;enje nove istorije i vere kojom se unuci vaspitavaju da pljuju po svojim dedovima i pradedovima, Crna Gora je primer kako se dostojanstveno odnosi prema istoriji i kako se poštuju tradicije svog a i drugih naroda.
Imali su i Crnogorci dinastije, imali su i bjelaše i zelenaše, imali su četnike i partizane, imaju i sada “Velike Crnogorce” i “Velike Srbe”, ali sve to ih ne sprečava da se prema svojoj istoriji odnose sa dužnim poštovanjem.
Povodom Dana državnosti, Vujanović je sinoć na Cetinju priredio prijem
Za vreme Nikolicevog strajka gladju i zedju koji slabo vodu da je pio, Ivica Dacic je rekao kako bi on, da je na mjestu Tadicevom, raspisao te izbore.
Tako je radio njegov shef, nekadasnji predsednik SPS-a, Srbije i Jugoslavije, Slobodan Milosevic. Ispade taj Milosevic neki veci demokrata. Koji su nam persun dolazili raznorazni Gonzalesi i koji je klinac uopste demokrata Milosevic donosio taj famozni, ocigledno za Ivicu Dacica- zaboravljeni leks specijalis?
Onda je neki dan Ivica jos jednom pomenuo Milosevica kao uzor koga treba sljediti i od koga
Deo ptica - foto dokumentacija Ministarstva životne sredine i prostornog planiranja
Smučilo mi se. Prethodni šverc ptica bio je pre samo dva meseca. Dosta je da kažem da su ovoga puta rumunski državljani u bugarskom vozilu u Srbiji pobijene – a pretežno zaštićene ptice švercovali iz Srbije u Hrvatsku (misleći, pretpostavljam, da će ih odatle lakše uneti u EU), te da bez ijedne izmene može da sledi kompletan tekst bloga od pre dva meseca i da sva faktografija ostane tačna. Dokle, bre, više?!
Opet se miješam u vaše unutrašnje stvari. Iako dobro znam da je Srbija jedna suverena država, s Kosovom i Metohijom u svom sastavu. I Rezulucijom SB 1244 u svom srcu. Šalim se naravno. Ovo za Kosovo. Ali, ne bih o Tačiju i Koštinici ovog puta. Zanima me Čeda! Jovanović. Predsjednički kanidat.
Odmah da pripremim sve one koji se usude da pročitaju