“Oh, Ana, it took away even my childhood pains!”, rekla mi je koleginica kad sam joj protiv bolova zbog polomljene butne kosti dala tramadol.
Koliko znate baka, deka i onih koji to nisu na tramadolu, kodeinu, nurofen plus-u, antihistaminicima (lekovima protiv alergije), lekovima protiv kaslja, bromazepamu, valijumu, ksanaksu, prozaku, efeksoru, cimbalti sl? Sta je zajednicko njima, Robi Vilijamsu, Ejmi Vajnhaus, Merlin Monro, Hit Ledzeru, Elizabet Tejor…? Mnogo vise nego sto na prvi pogled deluje.
U Srbiji super-popularni benzodiazepini, u koje spadaju bromazepam,
* (Pravi razlog za postojanje četrdesetosatne radne nedelje)
Piše: Dejvid Kejn
Preveo (na brzinu): Bili Piton
Dakle, ponovo se nalazim u svetu zaposlenih. Pronašao sam dobro plaćen posao u mašinskoj industriji, i kao da mi se život vraća u normalu posle devet meseci koje sam proveo putujući.
Budući da sam tokom tog perioda živeo sasvim drugačijim životnim stilom, iznenadni prelaz na radnu satnicu od 9 do 5 razotkrio je nešto u vezi s njom što mi je prethodno promicalo.
Ljudska vrsta se vise puta, iznova, redovno, i uvek bez greske uzdigne na visinu zadatka da dokaze da je sposobnost da izneveri samu sebe jedina konzistentna konstanta kojom se brizljivo orijentise tokom svoje evolutivne plovidbe. Za to smo krivi koliko mi sami, toliko i objektivne okolnosti. U stvari, nasa nesposobnost da shvatimo da objektivne okolnosti ne postoje. Postoji samo subjektivna percepcija necega sto se kolokvijalno (i da bi se skratila prica) naziva stvarnost. Ali sta je stvarno stvarnost ne moze se odgovoriti
Mi, dolepotpisani građani i građanke Republike Srbije, pripadnici četvrte najstarije nacije na svetu kojoj preti izumiranje od bele kuge, zahtevamo da Ministarstvo zdravlja Republike Srbije na prvo mesto liste prioritetnih problema za rešavanje pothitno stavi PORODILIŠTA U SRBIJI.
Zahtevamo sledeće:
Civilizovanost društva i uspešnost države se mere po tome koliko su sposobni da pomognu najslabijim svojim članovima. Koliko nisu gluvi na pozive u pomoć teško bolesne dece. Ne one dece koja mogu da se izleče, nego one koja neće dočekati da porastu, za čiji svaki dan života i svaki tren bez bola se bore njihovi roditelji.
"Teško bolesna deca umiru polako i nikoga nije briga.
Rečeno im je da se nečinjenjem dešava tiha eutanazija dece . Ove godine ih je umrlo nekoliko",
kaže Majka, kleinemutter i još jednom poziva u pomoć:
Znate sta su Tanatalove muke. Znate. Tantal izmedju ostalog stoji u bistroj vodi ali kad pozeli da je pije ona se povlaci. Palancani su na Tantalovim mukama, samo stoje u prljavoj vodi. Elem, jednom davno sam vam pricala o mom rodnom gradu. Sada izgleda ovako:
Za ovu priliku izdvajam nekoliko njegovih mudrih poruka.
• Demokratija je najgori sistem - osim svih ostalih.
• Istorija se ponavlja, ali svaki put sve više košta.
• Kad čovek dugo živi, otkrije da
накнадна памет је казна у свему и свуда ( г М.Вуксановић )
трајање, неминовно, доводи до спознаје откривањеа апсурда личног живљења те варљивости свакодневнице, но ипак опстаје екстатичност homo ludensa која и даље трепери у духу сваког од нас, умевши да узвитла скривене слојеве мисли и опажаја сетним исповедањем прошлости, те зебњом запитаности над будућношћу ,али и радости искушавања сопствених способности јер су једнако провокативни и евокативни.