Već par puta sam se na ovom blogu deklarisao kao (radikalni) utopista, što uostalom i sad činim, otprilike učinio sam to isto onoliko puta koliko sam i izjavljivao da ne gledam tv serije.
E pa, nedavno sam, po nagovoru blogokolege Ribozoma (tnx Rib), odgledao jednu (2 sezone od po 6 epizoda) koja se gle nikakvog li čuda zove upravo Utopia.
I sad ću malo da izigravam tv kritičara sveopšte prakse, koristim riječi što
Evo, sve se svelo na jednu utakmicu, i ta utakmica će se svesti na jedan poen. Hoće li mračni Tajkun doći pre meča i ponuditi Zvezdinom direktoru, treneru i najboljem igraču keš da planski budu loši? Ne veruje niko u Zvezdu da može, ne veruju ni Cigani. Sama, Najbolja Odbrana Evrope bez najboljeg igrača, protiv bankara, silnika, baraba ovoga sveta, izdana od svojih dobrih "prijatelja" iz Olimpijakosa? Hoće li pružiti borbu u paklu frenetične turske arene? Da li je kucnuo i sazreo čas da se otvori portal večne slave za ove Igrače?
1. Zgranemo se nad oslobađajućom presudom za počinioce nekog gnusnog dela. Rđav pravni ishod demorališe građane. Blizak nam bude lik sluge Jerneja: nekažnjen kriminal povređuje čulo pravice. Pre četiri stotine godina zar Šekspir nije pevao
For in the fatness of these pursy times
Virtue itself of vice must pardon beg.
U našem prevodu:
Dođu vremena kad se ugoji javno mnjenje
Pa sami porok od vrline ište izvinjenje.
gost autor: Sibin Grašić
Advokat Miroje Jovanović je juče napravio tri greške.
1) Podneo je prigovor na kandidaturu Belog kao "građanin"
2) Javno je to objavio na FB-u i tviteru
Integralna verzija intervjua objavljenog u poslednjem broju Nedeljnika / dodatak: Nedeljnik Original
Razgovarala: Zorica Marković
Fotografije: Nebojša Babić
Popuštanje pametnijih prvi je preduslov da budale potpuno zavladaju svetom. I plašim se da u takvom svetu upravo živimo. Zato pametniji moraju da progovore te vlastitim primerom na to ohrabre i druge. Poznato je da se strah, baš kao i hrabrost, šire poput virusa. Zato i svi koji danas ćute i “gledaju svoja posla” nisu ništa drugo do licemerni saučesnici u ubistvu vlastitog društva.
neka se istopim / bez sunca/
misleći na tebe
eto
samo to sam htela da ti kažem
i da te pitam,
kakvo je nebo kod tebe?
uvek si tu
i kada nijednog oblaka