Nisam fanatičan ljubitelj sporta, ali hokej na ledu mi je ljubav neprebolna. Ovaj blog nije o hokeju konkretno, mada obećavam ubrzo i jedan tekstić o tome.
Milan Lučić, je jedan od najboljih napadača u NHL . Da priča bude lepša, ovaj dvadesetčetvorogodišnjak srpskog porekla, rođen u Vankuveru, već nekoliko sezona spada u red vrhunskih i cenjenih igrača što je za hokej na ledu dosta neuobičajeno rano. Ove godine, njegov klub Boston Bruins osvojio je Stenli kup, odnosno, postali su šampioni NHL lige a Milan Lučić je odigrao zapaženu ulogu u trijumfu svoje ekipe.
Kalif na mesto kalifa "Najavio borbu protiv kriminala". Kada proguglamo ovo što sam naveo pod navodnicima vidimo da mu nije prvi put. Vatalo ga to, da najavljuje, i pre 5 meseci i pre godinu dana, i pre godinu ipo. Valjda voli čovek da najavljuje. Ja mislio da se to ne objavljuje već samo pohapsiš bagru, ali dobro. Osim toga, čovek u sivoj majici na bratele, obnovio je ideju progresivne levice zvane JUL iz 1999 godine koja se zove "ekonomski patriotizam". NO COMENT. Ali moja omiljena izjava od istog autora, koja je vešto isečena u potonjim emisijama je da je Srbija prehrambeno bezbedna. WTF? Čak se teško nalazi i na netu. Ali je dobro što smo u situaciji da izvozimo bezbednost.
Prinuđena je da na taj
Početkom rujna meseca 1941. u Zagreb stiže dr Jozef Ekhart, predstavnik TOBIS filma, austrijske ispostave najveće nemačke filmske kuće Reichsfilmkammer, čiji su čelnici polagali račune Gebelsu lično. TOBIS film je kao filmska kompanija, pod različitim imenima, postojala sve do 1985. godine, dok je Reichsfilmkammer prestao da postoji po završetku Drugog svetskog rata. Svrha ove posete bila je priprema
"Što duže živim, sve sam više uvjeren da jedina stvar koja nešto znači u književnosti jeste (manje ili više iracionalna) magija knjige, tj. da je dobar pisac prije svega mađioničar." - Vladimir Nabokov
Jedan od najboljih stripova koje sam imao priliku da pročitam je roman Plavo Salo, savremenog ruskog pisaca Vladimira Sorokina.
Nesumnjivo da nas spaja vrlo brzo sa nekim ako delimo istu ljubav prema nekoj vrsti muzike, filma, knjizevnosti, u novije vreme cak i hrane.
Ipak, postoji nesto drugo sto smo mozda ismevali nekada davno jer je u nekadasnjoj Jugoslaviji bilo cesto medju ljudima koji su dosli u Beograd iz neke daljine. Ono kada dva nepoznata coveka poticu skoro pa iz istog zaseoka i nadju se u gradu na istom poslu.
Danas gledam na to nekako drugacije jer sam uhvatila samu sebe u pronalazenjima bliskosti sa ljudima koji su hodili nekim stazama mog detinjstva.
Jedno je podsecanje sa
... ili kako su seljani u Gornjim Nedeljicama spustili Vučića na zemlju... Srbiju!?
Preplavljen dobrim vibracijama nakon povratka sa veoma uspešne protestne blokade mosta "Gazela", odlučio sam da pogledam direktni prenos razgovora Aleksandra Vučića u selu Gornje Nedeljice, sa gradjankama i gradjanima tog sela i okolnih 12 sela Jadarskog kraja.
Iako je povod za razgovor bio taj nesretni i već prezreni Rio Tinto, kako je vreme odmicalo, pred Vučićem i pred svima nama se ukazala tužna i potresna slika srpskog sela na početku XXI veka.
Seljani
japanski ulicni bend sa domacim harfistom, jerusalim, centar grada