Prvi put sam bio u Boru pre oko od trideset i nešto godina na đačkoj ekskurziji. Dobro se sećam lepog i modernog grada, gigantskih žutih kamiona, učitelja koji nam je pričao da je to najveći i najbogatiji rudnik bakra na svetu i rasadnik bratstva i jedinstva. U svakom slučaju rudarski raj na zemlji gde svi zaposleni imaju stan, odlične plate, besplatna letovanja, topli obrok... i siguran sam da nas nisu lagali. Posle toga smo se još divili Đerdapu i turbinama i, sve u svemu bila je to jedna veoma lepa ekskurzija (ove danas nisu ni blizu tome), tokom koje smo se uverili u "snagu
Srk ...
Listam današnji Blic, srkućem kaficu i kroz zastakljeni deo balkona posmatram prolaznike kako žurno prolaze ulicom ušuškani u jesenju garderobu, pa se nešto mislim, verovatno im je hladno ali nije ništa toplije ni ovima u zatvorenom prostoru...Jeste da oktobar uopšte nije loš ako ste trenutno na Oktoberfestu, ali ako
Proviđenjem i milošću Njegovom, negde u Beogradu je 7. marta ove godine, osnovana je vlada u senci Građanskog pokreta 'Sve je dno'. Ako neko kaže da je to neozbiljno samo da ga podsetim: Mi nikada nismo rekli da će biti ozbiljno, već da će biti stvarno.
Знате ли да зајечарско предузеће за даљинско грејање прави губитак од 50 одсто? Губици се праве и у Књажевцу, Бору, Мајданпеку, Панчеву, Лесковцу, Чачку, Београду...Насупрот томе, иста предузећа у Беочину, Пожаревцу, Пећинцима, Сремској Митровици, Ужицу, или у Великој Плани имају профит.
Да ли знате да водовод у Сјеници не прода чак око 70 одсто воде коју произведе? То значи да толико воде исцури из система због лошег одржавања, или толико воде потроше они који су нелегално прикачени на мрежу (стручњаци то зову „не-приходна" вода). Слично је и у Новом Пазару, Рашкој, Бечеју, Бачу и Свилајнцу.
Gradovi su poput ljudi. Funkcionišu, manje-više, na isti način, svi imaju sličan sadržaj, ljude, zgrade, puteve, parkove, reke, ali ipak svaki grad je poseban za sebe i potpuno različit od ostalih.
Beograd sam, čini mi se, najviše voleo kada bih se u njega vraćao. Nije bitno odakle, bilo da se radi o povratku s godišnjeg odmora, iz posete rođacima u unutrašnjosti ili iz inostranstva. Uvek sam otvorenih usta posmatrao valovit i nepregledan grad koji blešti u svojoj svetlosti. Posebno pamtim prizor sa svojih povrataka od rođaka, kada sam još bio dečak. Išli bismo Obrenovačkim
Ovih dana, jedan od najčitanijih tekstova na engleskom jeziku na sajtu Glasa Amerike je izveštaj novinarke Džuli Tabo, koja je razgovarala sa Danijelom Pinkom, piscem koji u novom bestseleru “Drive” istražuje šta zaista motiviše američke i druge radnike.
Na prvi pogled, reklo bi se da ljude u profesiji podstiču konkretne nagrade: novac, mogućnost unapredjenja, ideja da će se proslaviti, obogatiti, postati moćni. Medjutim, Pink, u knjizi čiji je
(Fotografija je delo Olivere Miletić - http://s123.photobucket.com/albums/o295/KreativniManijak/)
Lihtenštajn, Levi, Hiršl, Šajnberger, Kon, Buhvald, Vigenfeld, Vajs, Fišer, Alt, Kraus, Filinger, Gros, Flajšman, Rozenberg, Morgenštern. Istorija jevrejske zajednice u Sremskoj Mitrovici duga je i nažalost, čini se, završena: podaci iz poslednjeg popisa