Uopste nije bilo tesko rano probati pice (i/ili cigarete) u (post) Titovo vreme zivota nam bivse drzave. Svaka bakalnica, dragstor, samoposluga je bez problema prodavala opijate deci, jer boze moj, za koga malisani kupuju pljuge i kapljicu ako ne za svoje umorne roditelje koji su ceo dan vredno radili gradeci nam svetlu socijalisticku buducnost. Da li je nekome padalo napamet da su 'deca' kupovala BIP da bi ga, izmedju ostalog, konzumirala po ulazima, na krovovima, u prolazima, na parkinzima, a jos ni tinejdzeri bili nismo, nebitno je za ovu pricu.
Ali da se odmah na pocetku razumemo, alkoholizam je opasna bolest. Ali i zivot je opasna bolest, pa nikome nista...
Boli nepoznato, baca u neizvesnost, magluštinu tmurnu gde ne možemo da se vidimo, razaberemo, dodirnemo.. gde samo dah i uzdah naslućuju težinu.
Nemamo meru za kamen da se popnemo iznad tog nedoživljenog, uraganskog, razdirućeg tako majušnog , a tako ogromnog, pola vasione dodiruje. Da se popnemo za sekund izbavljenja, premoštavanja toga uznemirujućeg, neznanog tvorca trena ustalasale tačke u nama.
Izgubljeno se osećamo kad trnci krenu od malog prsta, u stomaku jurišaju, pogađaju nenadano, al’ sigurno, u grudima po koji eksplodira, u grlu zastane, premišlja se , na temenu pokušava da izbije i objavi pobedu.
I, nemilo se osećamo u neprepoznavanju sebe kao slučajnosti, prolaznosti , večnosti što se nada.
Julsko jutro, dovoljno rano da bude zamalo sveže... dobro, skoro pa sveže. Unaokolo, polja pod tek požnjevenom pšenicom kroz koju skakuće zec - skakuće iako ga baš niko ne juri. Joie de vivre?
EuroBirdwatch se svake godine održava tokom prvog vikenda u oktobru. U Srbiji, gde se se organizuje od 2005, preko 520 učesnika je na preko 50 izleta posmatralo preko 160.000 jedinki u okviru 111 vrsta ptica.
Ko bi rekao da ustvari imamo mnogooogo više sreće nego što nam se to obično čini. Imamo toliko sreće da živimo u kosmosu baš fino podešenom za život. Prefino, moglo bi se reći. Da je kosmos samo malčice, malčice, malčice ...malčice drugačije naštelovan, ne samo da u njemu ne bi bilo života, vjerovatno ne bi bilo ni zvijezda, planeta, ni lige šampiona.
tekunica, copyright (3) albicilla
Uski, vijugavi put prati obronke Fruške Gore u sunčanom majskom jutru. Par godina neaktivna i zatrpana đubretom, kolonija pčelarica je ponovo zauzeta, pa iznad nje zatičem jato od par desetina ptica. Divlja deponija jeste uklonjena, ali ne zbog higijene nacionalnog parka, već nesmetanog iskopavanja zemlje, usled čega je kop proširen, obezbeđujući time bolje uslove za gnežđenje... bar ukoliko se ne bude više kopalo tokom maja i juna, dok se ne završi gnežđenje.
Ne znam šta rade ti nesrećni nazovi-meteorolozi: nekoliko dana vremenskih prognoza, pa čak i ona u vestima u 11 prethodne večeri, sve su sugerisale hladno jutro, pa kasnije skoro 10 stepeni i – sunčano! Uprkos tome, temperatura je i dalje uporno ispod nule, po granju je inje, a magla može nožem da se seče. Naravno, pošao sam u – ptičarenje, pa mi je pogled na maglu (u maglu? svakako ne – kroz maglu, to nije bilo moguće) izmamio nekoliko lepih misli na temu nazovi-stručnjaka koje iz puke uljudnosti neću podeliti s vama.