Tekst koji sledi je samo nastavak mog predhodnog posta na istu temu, fokusirano na ono šta nam rade oni koji su plaćeni da obrazuju i vaspitavaju decu, a valjda su nam DECA UKRAS SVETA .
Nekada su decu učili na stihovima Branka Radičevića njegove pesme su bile u udžbenicima udžbenicima. Danas su napisani neki novi udžbenici gde više nema Brankovog poziva “Brže braćo amo, amo da se skupa poigramo”, “ Dalje od nas tamo , tamo da vas više ne gledamo “.
Ne amnestiram roditelje ali i njima je teško da deci objasne glubosti i nebuloze koje se deci serviraju na časovima istorije, jezika i veronauke.
Najveći je problem što je teško naučiti onoga ko je nenaučen već postao učitelj drugima, kako je to još davno rekao vladika Nikolaj.A mi smo izgleda baš došli u tu situaciju.
U pravu je Dobrica Ćosić kada kaže da se kod nas “Antropološka i mentalitetska dekadencija, ispoljila se u lenjosti, bahatosti, prostaštvu, nemoralu i hedonizmu bogatih”, ali nije u pravu kada za to traži krivucu u drugima.
Nad našom decom i omladinom već dobrih 20 godina provodi se pravi duhovni, moralni, vaspitni, obrazvni i mentalni genocid, zaglupljivanje, idijotizacija(poseban proces koji provode patriJote) i debilizacija.
gost autor: Dario Hajrić
preuzeto sa: http://sistemlom.wordpress.com/2013/05/24/bolje-rob-nego-nob/comment-page-1/#comments
Proklamovani cilj nove serije Radoša Bajića izuzetno je ambiciozan. Autor ga najavljuje kao delo koje će na neutralan način obraditi veoma osetljivi period Drugog svetskog rata na tlu tadašnje Jugoslavije, pomiriti četnike i partizane, pružiti realnu sliku oba pokreta, i sve to bez ikakvih ideoloških uticaja. Kako u sve to
"Зоран Ђинђић је био наш Феликс, летео је и када је падао, само што нисмо имали довољно слуха да у падовима видимо лет!"
Инспирисан човеком који је симбол покрета, јасне визије, прецизне мисли и неисцрпне идеје о узлету, о неопходности промена и усавршавања, ученик Гиманзије у Лебану освојио је треће место на такмичењу "Беседе Зорану у част".
Током априла и маја ове године лингвистичка секција једне основне школе бавила се језичким истраживањем са темом Језик и пол.
U nekim zatucanim krajevima Balkana i ostalog sveta vlada mišljenje da je Internet nešto kao i nauka: zanimacija za dokonu gospodu. Ili kao pivo: može da posluži za dobro raspoloženje i laku zabavu, samo ne treba preterivati.
To o preterivanju obično govore oni koji inače nemaju šta o temi da kažu. Dobro je, samo ne treba preterivati. Pa naravno da ne treba preterivati - ni u čemu. Dišite duboko jedan minut pa će vam se zavrteti u glavi i biće vam zlo jer organizam ne trpi preterivanje u disanju.
Ali dobro, ne treba preterivati sa Internetom.
Pre pet ili
Конференција Језици и национализми
„Национализам гаји култ језика као светиње.”
И. Чоловић
„Чујемо и да ћирилица припада Србима, а латиница Хрватима. Међутим, писма не припадају народима, већ језицима који се на њима пишу.”
Р. Бугарски
„Прича о језику је зато престала бити лингвистичка и поставила питање улоге језика у прављењу народа, у јачању и ширењу национализма.”
С. Кордић
„Норма је преоптерећена неким псеудологичким правилима...”
Б. Арсенијевић
„Језик је украден свима нама понаособ од стране националиста, украден је као наше лично право, као наше средство, не само комуникације, него и размишљања. Цела трагедија која се десила са Југославијом и њеним језицима заправо je унаказила, отела нашу слободу, не само да пишемо или преводимо спонтано, него и да мислимо спонтано.”
Вук Перишић