Društvo| Ljudska prava| Politika| Život

UKINUTE VIZE!!!

NNN RSS / 30.11.2009. u 12:59

Dobar dan!

 

birdcage_kenny.jpg

 

EDIT:
Dobar dan roditeljima koji nisu posetili svoju decu od kad su se odselila..
Dobar dan studentima koji će obići evropske gradove, pivnice, muzeje, festivale, građevine...
Dobar dan deci koja će moći da posete roditelje koji negde mukotrpno rade...
Dobar dan svima nama koji smo čekali ovu priliku .. da (opet) putujemo, da vidimo, da čujemo, da se upoznajemo, da posećeujemo, da se vraćamo i odlazimo, da fotografišemo, da pričamo jedni drugima priče o drugim zemljama, o drugim ljudima, da probamo lokalna piva, da se vozimo brzim vozovima, da učimo pozdrave na novim jezicima, da širimo sliku o Srbiji onakvoj kakva jeste, Srbiji veselih, druželjubivih ljudi, ljudi željnih ... svega...
Dobar dan!

I da.. Znam da dan nije jednako dobar za sve i da je mnogo (i suviše) onih kojima je putovanje poslednja stvar na pameti. Ali ... činjenica je da od danas postaje mnogo dostupnije. Jer sada ćemo moći sami da biramo kada, kako, s kim i čime. Nismo više uslovljeni turističkim agencijama i aranžmanima, dostupni su nam jeftini hosteli, javni prevoz, komšijski aerodromi sa low-cost kompanijama... Sve u svemu, koliko god nemali para, Evropa ipak nije više tako daleko.



Komentari (212)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

topcat topcat 06:14 02.12.2009

Re: Šta je ovo...

NNN
Mene boli zub

Za to bolje stoji doma...

Ima ih koji su kupovali kartu iz US da bi u Hr vadili umnjak. Javljaju da se isplatilo! ; ))
dirtyharry dirtyharry 09:09 02.12.2009

Re: Šta je ovo...

topcat
Ima ih koji su kupovali kartu iz US da bi u Hr vadili umnjak. Javljaju da se isplatilo! ; ))

Kad već pomenu ovo i ja idem za dan dva u otadžbinu ali ne samo da opravljam kljove, nego i da pobegnem malo od posla. Zovu kući bre na suvo meso a to se ne propušta a isplatiće se sigurno ...
NNN NNN 10:59 02.12.2009

Re: Šta je ovo...

topcat
NNN
Mene boli zub

Za to bolje stoji doma...

Ima ih koji su kupovali kartu iz US da bi u Hr vadili umnjak. Javljaju da se isplatilo! ; ))
Dosta naših kada svrate do rodne grude idu kod zubara, ja sam odavno za to da uvedemo stomatološki turizam - reklamiramo se napolju, organizujemo prevoz... a stranci nam ostavljaju pare (i zube).
dirtyharry dirtyharry 11:13 02.12.2009

Re: Šta je ovo...

NNN
Dosta naših kada svrate do rodne grude idu kod zubara

Da, to je tačno. Mada ja bih išao i ovde ali pojma nemaš kod koga da odeš kao i kod nas i ovde ima svakakvih.

Ja se nadam da neću ništa osim para da ostavim. Mada ako mi se zubi ugledaju na kosu koja beži sa blesave glave, j... sam čvorka....
NNN NNN 12:36 02.12.2009

Re: Šta je ovo...

ako mi se zubi ugledaju na kosu koja beži sa blesave glave, j... sam čvorka....
Izgleda da je obrnuta proporcija: ja sam izvadio gomilu zuba, a kosu imam bolju od ogromne većine žena
topcat topcat 14:06 02.12.2009

Re: Šta je ovo...

NNN
stomatološki turizam

kod mog zubara odavno ljeti ne možeš doći na red.
Prvo servisira Talijane i Nijemce, a onda ode na jedrenje...
topcat topcat 06:15 02.12.2009

Nabac za 200

...

nagrada je putovanje u Italiju o vlastitom trošku.
Unfuckable Unfuckable 06:33 02.12.2009

Re: 200

dirtyharry dirtyharry 09:26 02.12.2009

Re: 200

He, he. Unfack, dobri su ti ovi smajliji pa sam malo pogledao šta ja imam u podrumče...


Zlobnici na tvoje banančiće mogu da ti pošalju Džedaja bre, ovako:

tako da ti je moj prijateljski savet da svoju bananu sledeći put naoružaš, recimo ovako:


Ala sam pametan

PS: Jbte ala mi se šareni post.
mikele9 mikele9 12:34 02.12.2009

UKINUTE VIZE

Bez vizno putovanje, putovanje bez čekanja u redovima pred Ambasadama i konzulatima, ponukalo me da napišem komentar/tekst koji sledi:



MORE MARKO NE ORI DRUMOVA...


Ma koliko voleli (makar u detinjstvu) Marka Kraljevića, bili vaspitavani, učeni, utuvljivan nam Predkosovski ciklus Narodnih pesama iliti Pesme starijih vremena, kako je to segmentirano u davno izdatoj Antologiji srpske junačke poezije, hladne glave i pri punoj svesti (što neko može podvrći sumnji uzevši u obzir trenutak i zemlju u kojoj živim), tvrdim i podvlačim: „Turci su bili vizionari, kristalno jasno su sagledavali pored sadašnjosti i neverovatno važnu budućnost, jednom reči bili su preteče ideje o ujedinjenoj Evropi, čak šta više i ujedinjenoj Evropi, Aziji, Africi...“ Ako ostavimo po strani Markovu mitsku ljutnju, jarost i bes spram gore pomenutih,Turci su čak i u pesmi ponavljali: „More Marko ne ori (ne uništavaj) drumova (puteve, saobraćajnice...)“ Turci, Osmanlijsko carstvo (pametni, učili od Rimljana), bilo je duboko svesno značaja koji drumovi imaju, pre svega zbog lakšeg održavanja i funkcionisanja ogromnog carstva ali i za komunikaciju među zemljama i narodima, svesni da su oni (drumovi) žile kucavice za trgovinu, razmenu uobičajenih ali i sofisticiranijih proizvoda, svesni njihove krucijalne važnosti po ekonomiju i samim tim po opstanak carstva ali i svih njegovih delova udaljenih jednih od drugih na hiljade kilometara. Bez drumova (puteva, saobraćajnica, danas, železnice, avioprevoza, brodova) zemlja, država ostaje izolovana u tami i smradu sopstvenih mentalnih i fizioloških izlučevina.
U Srbiji i posle više od 600 godina nije zanemarljiv broj onih (od kojih nam mnogi kroje život ili su ga do skora krojili), koji bi „izorali“ sve do jednog druma koji vodi van zemlje nam Srbije, sistematski bi zatrpali svaku i najmanju rupu i rupicu kojom bi se moglo provući na „onu“ (bilo koju, osim matuške Rusije) stranu, urušili bi buldožerima i inim oruđima klance, klisure, čak vododerine, e da bi Srbin bio i ostao svoj na svome! Parola kojom podupiru svoju nebuloznu ideju, glasi: „Vratimo se pravim tradicionalnim, srpskim domaćinskim i pravoslavnim vrednostima!?“ I ne pomišljaju da bi ih odličan srpski domaćin, na primer Kralj Milutin, zbog njihove buđavosti, nesposobnosti i neprekidnog ispraznog laparanja a sve na račun države (ogromne su to pare), vezao „konj’ma za repove.“ Čak i Mrkonjić kao profesionalac bi se usprotivio (!) uništavanju puteva, mada je svojim mentalnim sustavom blizak srpskodomaćinskopravoslavnom povratku u srednjevekovlje. Lično sam ubeđenja da se Rastko Nemanjić, kasnije narečeni Sveti Sava, ako ne prevrće u grobu (ko ne zna, mošti su mu spaljene) a ono prevrće onostranim očima i krsti se na veliko, slušajući danas one koji se, zaklinjući se u svetosavlje, protive svemu što nije šljiva, rakija, opanak, prase, gibanica, sarma, uostalom protive se i XXI veku koji je stigao i u naše krajeve ne pitajući ih za dozvolu, baš zahvaljujući drumovima tehnološki unapređenim, funkcionalnijim i bržim da ne kažem trenutnim u smislu komunikacije.
Za razliku od Marka koji je u narodnoj mitologiji orao turske drumove i razgonio turke na buljuke iz jednostavnog i prihvatljivog razloga koji je bio potreban srpskom narodu e da bi opstao, naši današnji Kraljevići svesni svoje inferiornosti
(čak i kada se pri umivanju pogledaju u ogledalo), buđavosti, neukosti, mentalne impotentnosti, zaparloženosti, nesposobnosti, trivijalnosti, banalnosti, prđenja u istu tikvu,, prljavosti, primitivnosti, oskudnom znanju a doktorskim titulama, trulosti i prevaziđenosti stavova koje zastupaju, blizanački istovetnih bez obzira kojoj stranci pripadaju, uplašenih od svega što dolazi iz belog sveta, dupelisci i dupeuvlakači kada im se podvikne a silni kada je njihova pastva (čitaj: birači) u pitanju, kukolj u ono malo žita što je preostalo u Republici Kraljevini Srbiji... dakle, svesni svoje (blago rečeno) inferiornosti, žele i intenzivno, svim svojim snagama, rade na tome da uguše svaku pomisao u ovom pošašavljenom (izraz pozajmljen od unfa sa Bloga B92) narodu, da mu može biti bolje, drugačije, primerenije i dostojanstvenije.
Ništa bolji od njih nisu ni naši „pro evropski“ orjentisani intelektualci, dobro uhlebljeni i odlično raspoređeni u stotinak (ako ne i više) tz nevladinih organizacija. I za njih je: „Pučina .. stoka jedna grdna.“ Opće je mjesto da su tz nevladine organizacije u Srbiji (i ne samo u Srbiji) formirane od strane svetskih centara (ili samo jednog!?) moći. Sve one deluju po principu: „Neka Srbiji crkne krava“ ali ne zbog ličnog često euforičnog zadovoljstva ljudi, komšija, braće, rođaka... srpske nacionalnosti nad nedaćama i nevoljama bližnjih, ne u pitanju su pare! Dovoljno je da na, za njih već pripremljenim medijima, tribinama, intervjuima... trube naručeno i pare (a nisu male) stižu na njihove račune. Njima je dovoljan samo jedan drum, onaj kojim stiže novac na njihove račune.
Pre tri godine voze me domaćini iz jednog pograničnog mesta u manastir iz XIV veka. Put, drum, je sve samo nije put! Na moj cinični komentar: „Odlično održavate ove rupčage na putu“, jedan od domaćina mi ćutke pruža tog jutra izašle Večernje Novosti. Ispod velike fotografije, ministar NN naveliko pripoveda o uspešno završenoj i ganc novoj trasi puta kojim se upravo vozimo. Ovo tek zbog zalaganja istog za „domaćinsko“ gazdovanje i upravljanje državom(!?) Srbijom.
A drumska mafija? Pa jebedu nas u zdrav (da li?) mozak! Pohvatali tiketaše na rampama, arestovali ih i osudili a tužilac izjavljuje kako nisu uspeli da „dođu“ do nalogodavaca. Devizni i svakojaki drugi računi ministra NN, njegove familije (zaboga pa on je domaćin), kumova i prijatelja, krcati su, samo što ne prepuknu od silne love. Kamo te lepe sreće da je on jedan jedini.
Put, drum, staza igra glavnu ulogu u jednoj od priča Kurosavinog testamentarnog filma. Vodeći se sopstvenim osećanjima Kurosava je od Van Gogove slike „Polje pšenice i vrane koje lete“ napravio izvanredan kratki film u kojem mladi japanac (alias mladi Kurosava), prvo stoji ispred slike i gleda je a onda ulazi u nju, u žitno polje, crvenkasto smeđim kolskim putem koji se nalazi tačno na sredini slike oivičen zelenom živicom i nestaje u sunčanom žutilu polja. Većina ljudi bi odabrala neku drugu sliku, „Vazu sa suncokretima“, „Osvetljeni kafe noću“, „Sobu u Arlu“ neki od autoportreta ali Kurosavi je baš ova bila draga, „legla“ mu je na srce i nepotrebno je razmišljati a kamo li raspravljati o tome. Ipak, usuđujem se pored kompozicijski odlično koncipirane slike, vatrometa boja, pre svega žute svih nijansi i njima suprotstavljenih crnih ptica na plavom nebu, da je Akira makar podsvesno odabrao smeđecrvenkasti put, stazu, koja između njiva zrelog žita vodi negde, u nepoznato možda, ko zna šta ga sve može snaći na tom putu a možda će ga samo pratiti cvrkut ptiica iz živice ili graktanje crnih vrana koje je uznemirio svojim prisustvom. Skoro da sam ubeđen u tačnost mog razmišljanja.
Možda će na kraju puta naići na selo, na ljude čije su to njive, razgovarati ili se samo pozdraviti s njima, imaće neko neplanirano i neočekivano iskustvo. Tome između ostalog služe putevi.
Mudri Lao Ce je rekao: „Put od hiljadu milja počinje korakom.“ Naravno da je suština njegovog puta mentalna ali pored puta u samog sebe može se i fizički putovati na hiljade drugih mesta. Ako su nekada „Svi putevi vodili u Rim“, danas smo tehnološki tako opremljeni da za sekundu možemo putovati na bilo koju tačku zemaljskog šara.
Drum, putevi doprinose poimanju sveta/svetova i ljudi drugačijih od nas, razumevanju/prihvatanju različitosti, učenju i samospoznaji, održavanju sopstvene radoznalosti na pristojnom nivou......DOBAR DAN.
maryjanep maryjanep 16:25 05.12.2009

kako izgleda sreća kad se uveća

Kako ne bi okolo gledali
niz ulice su nam poredali
velike slike u boji na kojima točno stoji
kako izgleda sreća kad se uveća
a mi svakoga jutra kao vojnici idemo
po svoje mjesto na slici

NNN NNN 02:42 06.12.2009

Pivom na pivo

Beskrajno prazan jurim prema zalasku
Brzina mi poklanja zaborav
S polupraznom gajbom na zadnjem sjedalu
U ritmu muzike dodajem gas

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana