Kod nas je stanje usijano, naročito ako se uzme u obzir da sam ja odlučila da peglam na 637 stepeni u hladu. I u sobi koja je od juče pretvorena u zonu opasnu za osobe osetljive na uši i nervno labilne. Iz iste se izlazi samo za vreme poluvremena, a njeni žitelji muškog pola se hrane čipsom, kikirikijem i ostalim zdravim proizvodima koje preporučuje Komora kardiologa Slovenije, uz podršku Zubarske zbornice, sektor plombe. Žmuu i Malom sinu se pridružio i Student Prestolonaslednik, koji je iz kraja pokupio sve svoje drugove zainteresovane da zauzmu ono malo slobodnih mesta u našoj, nekada dnevnoj sobi. Podršku im daju i mačak Budimir, od milja zvani Deba, i pudla koja glumi dobermana, Ikar Varvarin. Obojica su već navikli na urlike prisutnih, skakanje, bacanje jastuka i pokušaje da se izgrize nameštaj u njegovom drvenom delu. A sve u nadi da će moći da nastave prehranjivanje grickalicama koje navijačima, više svučenim no obučenim, ispadaju iz kesa, ruku, usta i činija.
Trenutno je nervoza na vrhuncu, jer igraju Naši. Naši se sastoje mahom od naših i par...AAAAAAAAAAAAAAAAAAA...upravo je pao GOOOOOOOOOOOOL...Ikar laje od frasa, napolju sve trubi. Domar grabuljama omlaćuje na drvo uzverane, pomamljene komšije. Da bi napravio sebi mesta. Žmu pokušava da iskoči kroz zatvoren prozor, Princeza plače jer je skoro progutala viljušku od straha, mačke bi da ove godine ipak ranije odlete na jug. Student i Mali sin skaču po klaviru, gostujući drugovi bacaju čips u vis...
1: 0 , prvi smo u grupi! Eeee! Ajmo, ajmo! Ne zatvaraj se! Trči! Ne mogu da verujem! Ajmo još malo! Kakvo je to dodavanje! Gde je lopta? Igraj, mrdni, ajmo! Ko je ovaj? Evo ga...nije...mrdni više, zaspaćeš! Uteraj je unutra, šta se saplićeš! Nisi sam, daj loptu!
Aaaaa! Kraaaaaj!
A bilo je napeto, jer su Naši još od početka imali problem sa komunikacijom, što nije ni čudno jer su svi u romingu. Na njihovu sreću ni Alžircima nije bolje išlo. Uz to je obe ekipe ometala lopta koja se kotrlja i to mahom u aut, zbog čega su skoro celo prvo poluvreme proveli igrajući se van terena. Koji je, usput, takođe bio problem jer smo Mi prvi put igrali na veštačkoj travi, a i smetala nam je nadmorska visina od 1.300ak metara, koja je mogla da bude poguban faktor, jer je naša alpska selekcija na toj visini navikla da igra na skijama. Kako god, naši su se trudili, zbog čega je nekoliko njih, na račun trudničkog bolovanja, trčala bitno sporije, prema preporukama svog ginekologa. Uz to je Našu ekipu psihički deranžiralo prisustvo protivničke momčadi koja, ni na jednom od krajnje zahtevnih treninga i priprema, nije bila prisutna. Obaška jer su, pored toga, izabrali da igraju šemu G6, Žaba davi zmiju, odnosno postavku 3-7-54, a ne onu koju mi više volimo 5-63-3,7. Naročito je bilo dramatično na prelomu 37 minuta, kada su Alžirci uspeli da nađu loptu u autu, iako je više njih pokušavalo da je pronađe u kombijima i kamionima, i tada su pristupili pauzi u poluvremenu. Nakon koga smo se mi probudili, naročito kad nam je trener u svlačionici pomenuo širu familiju i obećao da će sa svima stupiti u seksualne odnose, bez obzira na njihovo bračno stanje. Tu je konačno i Robert Koren, od milja zvani Manjina, uspeo da savlada svoje prezime, stigne do gola i uturi loptu u isti.
Naravno da je naivno očekivati da će se situacija u našoj dnevnoj sobi smiriti. Dapače, dagušče i dalabud. Zabava tek počinje. Igraju Naši. U to ime je Mali sin skinuo navijački šal ispleten od dlake triglavskih muflona i obukao dres Naših, za koji sam ja, onomad u matici, dala litar krvi i obećala i levi bubreg. Preko toga je, u ime tropskih temperatura, navukao Naš dres, koji je Žmu kupio na lizing.
A Svetsko prvenstvo je tek počelo...živote...
Ajmo! Ajde, vidi ga, kako to dodaješ!? Niže, niže! S leve priđi, dodaj!
AJMO NAŠI!
Edit:
Primer dobrosusedskih odnosa - pesma hrvatskih navijača