Oduvek sam voleo majstorske radnje. Naročito automehaničarske. Kao mali sam znao jednom u dve nedelje (koliko su mi obaveze i roditelji dozvoljavali) ceo dan da provedem kod kuma među automobilima i alatom. Fasciniralo me je to okruženje u kome je postojao poseban red kataklingera, cicubicni, bumpufni, zicni, glajzni i bumštrucni. Ni do dana današnjeg ga nisam upoznao kako treba. Kada gledam iz ove perspektive dve stvari mi se izdvajaju iz celokupne slike:
- Jednostavnost. Za sve je bilo rešenja. Naročito mi se dopadalo to što dva dela spojena daju treći koji se dalje uklapao u celokupno društvo koje je opet nekim čudom dalje upadalo u sklop i kreiralo štagod. Taj mozaik šrafova, metala, ulja i majstorskih ruku mi je odisao posebnim osećanjem ispunjenja. Radiš na nečemu, onda ga namestiš, upališ i ono radi. Ako ne radi, čukneš dva, tri puta čekićem (ne znam zašto, sve se rešavalo čekićem) i ono proradi. Totalno fascinantno za dete od 6 godina. Kada sam bio dobar bio sam deo tog reda. Dodavao sam alat. Nije bilo srećnijeg klinca na planeti.
- Svet koji je dolazio. Od nekih direktora, mašinbravara, kuvara, ekonomista, glumaca preko šefova restorana, šanera, sitnih lopova, uglednih opštinara i muzučara do svih njihovih žena, prodavaca, ljudina, dizača tegova i boksera. I svi su sedeli na velikim kamenim loptama ispod suncobrana ispijajući pivo. Ceo taj vrzmajući svet, ceo taj narod je bio na istoj nozi kada dođe kod mog kuma. Svi su sedeli i čekali da im se auto popravi, razgovarajući o najrazličitijim temama. Otac moga kuma je bio mađioničar. Potpuni ugođaj za 6-to godišnjaka. Mogao sam po ceo dan da gledam i da mu pomažem u spremanju novih trikova. Bio je tu i velika Ara (ne sećam mu se više imena) koji se sunčao i davao celom ambijentu finalnu notu. Magija je bila i u kući u izvan nje.
U ovom svetu prepunom mediokriteta, gde nam nutkaju na tanjiru neke polovnjake sa butkicama, teraju nas da se zajedno sa njima smejemo ljudima koji dolaze na pevačke Idole, ismevajući sami sebe u svojoj dosadi, ljudi su zaboravili šta znači skromnost. A prava snaga skromnosti leži u jednostavnosti. Ponoviću ovo tek da se zna - jednostavnosti. Za jednostavnog (ne prostog) čoveka ne postoje granice. On će dodirnuti svakoga. Magija je njegov dom.
Tako da, drage moje i dragi moji, sa velikim ponosom želim da Vam predstavim čoveka sa velikim Č. On je prodavac mobilnih telefona iz južnog Velsa - Paul Potts. Uživajte. (ovaj youtube sam jednom davno linkovao u jednom komentaru - ali verujte mi - ko ga je video, sa ljubavlju će ga još jednom odgledati).
"My dream is to spend my life doing what I feel that I was born to do."