Irving Berlin je rekao sve u jednoj rečenici: "Ne postoji biznis kao što je šou bizns". Da je radio 1934. godine u Studiju Kolumbija, možda bi došao u iskušenje da doda i "osim filmskog biznisa".
Jedan od mojih omiljenih filmova imao je premijeru 1934. godine u "Radio City Music Hall"-u. Premijera je prošla tiho, bez fanfara ili velikih uzdaha. Film je počeo toliko tiho da nije doživeo drugu nedelju prikazivanja u istom bioskopu. To je bilo veoma razočaravajuće, ali se dalo očekivati: u bioskopima su se već pojavila dva "bus-trip" filma, i oba su propala na blagajnama. Mnogi su predviđali da ni ovaj treći "bus-trip" film neće proći bolje. Mnogi kritičari su bili čak ubeđeni u to. Njuzvik mu je dao dve i po zvezdice, nazvao ga je zabavnim, ali i nebitnim.
I onda se to dogodilo. Dogodilo se u celoj zemlji. Ne za jedno veče, ali da za mesec dana. Ljudi u mislili da je film nešto duži nego što je uobičajeno, ali, takođe, da je i smešniji, čak mnogo smešniji nego što je uobičajeno. Ono što je bilo neuobičajeno bilo je to da su gledaoci pamtili detalje, radnju filma, replike, pa su zatim ukapirali da to i drugi ljudi pamte. Potom su počinjali da se zabavljaju prepričavajući pojedine scene. Zatim su odlazili u bioskop da pogledaju film još jednom. Potom su odlazili u bioskop to treći put, ovaj put su vodili i svoje prijatelje. I tako je od jednog plamička nastao pravi požar. karte su bile rasprodate nedeljama unapred. Filmski kritičari su bili primorani da film pogledaju još jednom, pa treći put, pa četvrti i svaki put su se pitali kako tako jedan običan film proizvodi toliko uzbuđenja. Film se zvao "Dogodilo se jedne noći" (It happened One Night).
U leto 1933. godine, studio "Columbia Pictures" platio je 5.000 dolara za prava na kratku priču Semjuela Hopkinsa Adamsa "Night bus" koja se pojavila u avgustovskom broju Kozmopolitena. Po završetku svog filma "Lady for the day", reditelj Frenk Kapra i scenarista Robert Riskin počinju da rade na scenariju. Pošto je nekoliko filmova sa temom "putovanja autobusom" propalo, rešili su da promene naziv filma u "Dogodilo se jedne noći".
Kolumbija, tada mali studio s nekoliko zvezda pod ugovorom, često je pribegavala iznajmljivanju velikih zvezda za potrebe svojih filmova kada je to bilo potrebno. Kada je Kapra poželeo da mu dve velike zvezde MGM-a, Robert Mongomeri i Mirna Loj, glume u filmu, zahtev je poslao predsedniku Kolumbije Hariju Koenu koji je scenario poslao Luisu B. Mejeru. Pošto su obe zvezde bile prezauzete, na iznenađenje Kolumbije, veliki Luis B. Majer ponudio je svoju najveću zvezdu - Klarka Gejbla. Gejbl nije bio baš oduševljen tom idejoj, pa je tražio i veliku povišicu plate. Da bi naterao studio da mu je daju, čak je otišao u bolnicu, pošto je bio suviše "iscrpljen" da bi radio. Mejer je prozreo čitavu Gejblovu igru, pa je naredio da on mora da snima ovaj film "po kazni".
Pošto je dobio glavnu mušku zvezdu, Kapra je potom počeo potragu za ženskom zvezdom. Tri glumice su ga već odbile, Mirijam Hopkins, Margaret Salivan i Konstans Benet, dok su dve glumice koje su želele ulogu Bet Dejvis i Kerol Lombard niju bile u mogućnosti zbog problema s ugovorima. Posle mnogo potrage, reditelj je rešio da preko Paramaunta dođe do Klodet Kolber koja takođe nije želela da glumi u filmu. Umesto da direktno odbije Kapru, Kolberova je tražila od reditelja honorar od 50.000 dolara za dve nedelje snimanja, za koji je bila sigurna da će je odbiti. Na njeno veliko iznenađenje, šefovi studija su pristali.
Snimanje filma koji je koštao 325.000 dolara počelo je 13. novembra 1933. godine. U početku je Gejbl jako teško prihvatao činjenicu da mora da glumi u tom filmu, ali se ubrzo zagrejao za scenario, i odigrao jednu od svojih najboljih uloga, po kojoj će ga pamtiti generacije.
Klodet Kolber bila je sasvim druga priča. I ona je ostvarila jednu od svojih najboljih uloga i otkrila svoj talenat za komediju, ali je sve vreme mrzela što mora da snima film i često je Kapri pravila velike probleme na snimanju. Kada je tražio od nje da pokaže svoje noge u čuvenoj sceni autostopiranja, Klodet je odbila. Kapra je bio uporan i čak je bio angažovao dublerku da snimi scenu do kraja. Glumačka sujeta je proradila i kada je Kodet videla dublerku, rešila je da scenu ipak snimi ona. Rekla je: "Vodite je odavde! To nije MOJA noga!"
Po završetku snimanja filma, Klodet je otišla na odmor gde je svojim prijateljima govorila "kako je upravo završila snimanje najgoreg filma na svetu".
Film "Dogodilo se jedne noći" pušten je u bioskope u februaru 1934. godine s veoma lošim kritikama. Međutim publika je obožavala film i od njega napravila najveći hit godine. Trijumf je nastavljen na dodeli Oskara kada je ovaj mali film osvojio svih pet najvažnijih Oskara: za film, režiju, najboljeg glumca, najbolju glumicu i najbolji scenario.
Posle ovog filma, to je pošlo za rukom samo još filmovima "Let iznad kukavičijeg gnezda" 1975. godine, i "Kad jaganjci utihnu" 1991. godine.
Klodet Kolbert je najbolje znala ko je najodgovorniji za Oskara kojeg je upravo dobila, pa je u svom govoru i Oskarom u rukama rekla: "Za ovo dugujem Frenku Kapri".