Narod naše zemlje je osiromašen, iscrpljen i dezorijentisan, jednom rečju: sjeban, i kao takav, podložan opsenama, histeriji i manipulacijama. Izdriblani tenzijom pukog preživljavanja, pod naletom patriotskih senzacija, postajemo (auto)destruktivna, nasilnička nacija.
Živimo u iluziji da o nečemu odlučujemo, kljukamo se bensedinima i zalivamo alkoholom, dok povremeno dajemo sebi oduška na uličnim skupovima - mitinzima i šetnjama. Tada žučno protestvujemo protiv tlačiteljske politike autoritarnih državnih institucija, političkih lidera i njihovih piona, ali isto tako euforično proslavljamo praznike i pobede sportskih šampiona. S političkog vrha nas bombastično ubeđuju da smo na dobrom putu napretka u dostizanju svetih, humanih ciljeva, i da nam se smeši lepa budućnost naspram košmarne prošlosti (za koju su krivi svi prethodni izdajnici i nesposobnjakovići). Ciljevi od opšteg dobra, u interesu naroda, su uveliko izlizani i izrabljeni od strane dugogodišnje aktuelne jedneteiste plejade narodnih spasitelja. Njihove ePPPPPove (pamflete, prozivke i popevke o poštenju, poverenju, patriotizmu i progresu), niko više ne uzima ozbiljno.
Isprane su nam uši i mozak maestralnim privredno-političkim odlukama i merama, koje nas nadljudskim naporima i manevrima, mišjim koracima približavaju Evropi i svetu. No, ispostavlja se da modeli visokorazvijenih zemalja vidno pucaju po šavovima, mnoge su u dužničkom kolapsu i narod u njima grca, pa ne predstavljaju prototip savršenog uređenja i lagodnog života koji nam se servira. Kako onda osigurati bar neke fiksacije koje bi nas reanimirale: pristojan standard, ekonomsku i monetarnu stabilnost, slobodu (kretanja, govora i delanja), toleranciju, ličnu i kolektivnu odgovornost... a kako iskoreniti loše pojave kao što su diskriminacija, homofobija, fašizam, represija i nasilje?
Dugogodišnji negativni imidž Srbije u svetu satanizuje, ismeva, deplasira i degradira celu naciju, prikazujući nas kao čudovišta, koljače, teroriste, prevarante, silovatelje, otimače i kanibale, što nam ne ide u prilog. U prilog nam ne ide ni svekolika srpska istorija koja počiva na falš koalicijama, bratoubilačkim ratovima, izdajama, zloupotrebama, likvidacijama i atentatima. No i pored toga, neke vrednosti i konstrukcije su ukorenjene, ma koliko bile apstraktne. Naša istorija nije konačna već je fleksibilno prilagodljiva, pa ako nije delom zataškana, onda je multiplifikovana, izokrenuta i izmanipulisana. Zavisi ko je i kako tumači. Mutna prošlost nas možda ne bi previše tangirala kad bi nam sadašnjost bila kristalno jasna, ali nije. Smutna vremena su sve mutnija, a srpska sloga živi još samo u mitovima razvejanim rodoljubivom lirikom i crkvenim poslanicama.
Ako pođemo od toga da smo normalni, civilizovani ljudi, puni dobre volje, koji osim lične slobode poštuju i tuđe (što je prilično diskutabilno, klimavo i neubedljivo polazište), sve dileme, krize i sukobe bismo rešili složno, staloženo i mudro, poučeni nemilim iskustvima i krilaticama: "Ljubi bližnjeg svog", "Samo sloga Srbina spasava", "Pomozi Bože da se Srbi slože" i "Um caruje, snaga klade valja". Ali naše trusno podneblje odlikuje stalni deficit ljubavi, mudrosti, sloge i snage, a stare pasije bujaju: huškanje, osveta i mržnja, te se tako bez osnovnog poimanja slobode, prihvatanja i solidarnosti, u celoj priči možemo poistovetiti s kladama.
Sporazumna rešenja i kooperativnost, nacionalno jedinstvo i socijalna jednakost, korektno zvuče za govornicom i napisani na papiru, ali stvarnost umnogome odudara od repetitivnih fraza i sve jače (za)udara. Opako nas pritiska gruba čizma patriotizma, pa ne možemo normalno ni da komuniciramo, a kamoli da se tolerišemo ili mudro ignorišemo. Fetiš patriotizma je jedna od najopasnijih strasti, jer u mahnitom dokazivanju ko je veći patriota sve ukazuje na to da ćemo se međusobno istrebiti.
Srpska istorija je odvajkada obeležena verskim i ideološkim podelama, internim sukobima i bratoubilačkim ratovima, što ne čini ponos našega naroda. Po tome nismo jedini u svetu, ali taj usud nam oduvek visi nad glavom. Kompleks četnika i partizana, pravovernika i jeretika. Virus patriotizma u Srbiji mutira i prerasta u pravu pošast, obuzima nas kao demon i čini najgorim progoniteljima sebe samih. Srpski ponos i patriotizam u paketu, često imaju elemente kolektivne patologije i šize, a rezultiraju time da se stalno trvemo i karamo - do krvi. Otud možda i potiče tolika srpska homofobija. Ne treba nam spoljni neprijatelj kad sami sebe razdiremo, džapamo se kad god stignemo, što javnije i što glasnije, to bolje. Makljamo se po slavama, na utakmicama, svadbama i sahranama, a imamo i školske, kafanske, porodične i gangsterske tuče i obračune. Vera u sunarodnike je na najboljem putu da izumre zahvaljujući "patriotskim strukturama" koje se kunu u srpstvo, a ponašaju kao fašisti. Srpske patriote i branitelji morala, časnog krsta i Svetog pisma, su prošle godine na dan Gej parade, u porodičnoj anti-gejprajd šetnji, sa decom u kolicima i ikonama na grudima skandirali: "Ubij pedera!" Ima li to veze sa verom i patriotizmom?
Pola veka smo se kleli u bratstvo i jedinstvo, Tita i KPJ, i bili u obavezi, tj. ucenjivani da se izjašnjavamo kao lojalni Jugosloveni, komunisti i ateisti. Odjednom, sve to pada u vodu i od devedesetih počinje nova srpska šiz(m)a, ratni horor i previranja iz kojih smo se jedva iščupali. Neki jesu, neki nisu. Porazna je činjenica da je i dan danas Srbija jedino ratno područje na Balkanu, jer Srbi brane, ne brane, brane, ne brane, hoće-neće, ne znaju šta će... sa Kosovom, što nije tema ove priče, ali zato sa žarom smesta složno skaču na pedere i miniraju Prajd. Bilo je lakše i bliže. Stalno potkrepljujemo a ne raspršujemo uvreženu sliku Srbina iz holivudske produkcije. On je mahniti ludak, divljak, zlostavljač i masovni ubica, s prstom na okidaču, krvavih očiju, zapenjenih usta, opasan šaržerima i noževima, kome na grudima blista krst dok u rerni peče Šiptara ili pedera. Srbin je siguran da druge neprijatelje nema.
Da smo pagansko pleme iz afričke džungle, bolje bi nam bilo. Više bi brinuli jedni o drugima i ne bi bili žigosani kao srpski talibani. Da nas strefi neka kataklizma, poput one u Japanu, ili neko novo bombardovanje, pitam se da li bi smekšali, konsolidovali se, jedni drugima išli uz dlaku i lizali rane, ili bi se međusobno pojeli. Dosledno provociramo zlo i prizivamo nevolje, jedni drugima smeštamo i poletno se koljemo po tradiciji. Kao da smo večiti prokletnici, lunatici i gubitnici. Ostaćemo gladni usred ove plodne zemlje i žedni pored toliko pitkih izvora, jer ne umemo da se gajimo, pa se radije glođemo i samouništavamo. Kad se ne bismo toliko na sve načine po(t)kopavali, rodoljubivo žigosali, patriotski klistirali, kolegijalno kastrirali, i videli pretnju u svemu što se miče, sigurno bi isplivali iz demagoškog mraka i svakodnevnog pakla s počeka priče.
Vječnaja pamjat!
Radoje Domanović: Danga
http://misicb.tripod.com/lektira/danga.htm
foto: http://vukajlija.com/zabava/posteri/70836-srbija-u-srcu
Pisano za www.Maribor2012.info
Na području Bora, Zaječara, Valjeva i juga Srbije u noći se očekuje jaka kiša što povećava opasnost od bujičnih poplava....
Jamajčanin Jusein Bolt očekivano je trijumfovao u trci na 100 metara ma mitingu u Ostravi, iako je zabeležio znatno lošije...
Predstavom "Otac na službenom putu" beogradskog Ateljea 212, u režiji Olivera Frljića, 25.. maja je u Novom...
Američka prodaja kola mogla bi ako nastavi ovim tempom dostići 14,5 miliona ove godine, 13 odsto više nego 2011. U 2011....
Heavy rainfall is expected in the area of Bor, Zaječar and in southern Serbia tonight, MUP Emergency Sector Chief Predrag...
Počevši od najnovijeg modela 301, Peugeot uvodi nov sistem obeležavanja svojih vozila. Od sada, sve oznake automobila...
Nedavno istraživanje pokazalo je da žene varaju češće od muškaraca. Da li je zaista tako?...
Dan zaljubljenih je doba godine kada trošite malo bogatstvo na cveće i romantične vikende; možda je najbolji način da...