Nije nepoznata stara izreka da se pristojnost svakoga meri njegovim pristojnim odnosom prema drugima, da je čovek srećan onoliko koliko je drugih učinio srečnim, da je dobar čovek onoliko koliko je dobar i nesebičan prema drugima, itd, ali ne koliko se ko time hvali već skromno prepusti da to drugi vide . Za razliku od takvih , narod kaže da nepristojne i budale ne treba tražiti, same se jave.
Upravo je je putovanje našim gradskim prevozom prilika da se svašta vidi , čuje i doživi , od nestašluka mladih do bezobrazluka i prostakluka onih kojima to ne priliči.Upravo kada vidimo kako se ponašaju neki koji su babe i dede , pa još kao dame i gospoda, ne treba se čuditi bezobrazlucima unuka.
Lepo domaće vaspitanje nalaže da mlađi ustupi mesto starijima, muškarci damama, a svi, bez obzira, trudnicama i majkama sa decom.
S tim u vezi evo priče o jednom od ružnih događaja u autobusu GSB.
Dakle, autobus broj 16, vreme oko 18 časova, špic, svi se vraćaju kući, ludnica.
Jedan od putnika koji udobno sede je Crnac, neodređenih godina.
Autobus staje na stajalištu, ulazi žena, trudna je, što se lako vidi, nosi pune torbe, jedna dama u godinama sve sa šubarom i bundom i još nekoliko ljudi.
Crnac, videvši trudnu ženu:
- "Izvolite, sedite." ljubazno joj, na solidnom srpskom, nudi mesto i ustaje.
U tom trenutku autobus kreće, a ona dama u godinama, videvši u magnovenju slobodno mesto, jurnu na isto, odgurnu trudnu ženu i brzo uskoči u stolicu.
I sedi tako ona, sva srećna što je „osvojila“ prazno mesto, kad joj Crnac ljubazno reče:
- "Oprostite, ali ja sam ustupio mesto ovoj gospođi jer je trudna i
izgledala je umorno. Mislim da se vama ništa loše neće dogoditi ako još malo budete stajali, a nju pustite da sedne."
Na to mu dama u godinama arogantno i sa prezirom odgovara:
- "Ne znam iz kojeg ste plemena mladiću, ali ovde, u ovoj civilizovanoj zemlji ustupa se mesto starim i bolesnim ženama, a ne mladim i zdravim!"
Crnca je očigledno naljutila ova rasistička primedba pa je lepo i izrazito "ljubazno" odgovorio staroj gospođi:
"Ne znam iz kojeg ste sela vi gospođo, ali u mom se selu takve stare i zajedljive babe jedu za večeru!"
Kažu da je reakcija u autobusu bila neopisiva...
Bilo kako bilo, istina je da se upravo u autobusima najogoljenije manifestuje sav naš sebičluk, neobaziranje na druge, guranje bez izvinjenja, svađanje bez ozbiljnog razloga, spremnost da se neko zgazi samo da bi se došlo do mesta.
Istina je da se u tome najviše ističu mladi i penzioneri, dame i gospoda u godinama, mada bi oni trebali biti najpristojniji jer bi trebalo da su vaspitani i vaspitavani.
I nije ni čudo što kruži onaj vic kao šta je brže od svetlosti pa kažu to je pernziner/ka koji pikira mesto u autobusu.
Eto,i to je naša stvarnost, ali ne prihvatam da je to naš ni mentalitet ni identitet već nevaspitanje nekih, nažalost ne malog broja, i onih za koje se kaže da su davno otišli iz selo ali selo iz njih nikada nije. Mada, ne radi se o tome već odsustvu domaćeg vaspitanja bez obzira da li je neko sa sela ili iz kruga dvojke.
Prosto je neprijatno videti kad neko od mladih okrene glavu kao da ne vidi da ulazi invalid , stara osoba ili trudnica, još nepristojnije kad sede u grupi i glasno pričaju i smeju im se. Svakako, posebno je tragično kada mladi vide takvo ponašanje i dama kao što je navedena. A da ne pričam o onima koji se prilikom prolaska autobusa pored svake crkve krste kao veliki vernici i nastave i dalje da sede iako pored njih stoji invalid ili trudnica.
A stvarnoi, ne treba mnogo pa da se svi osećaju prijatnije i veselije i da se umesto namrgođenih faca gledamo kao ljudi. Svima je teško ali nismo krivi jedni drugima pa nemojmo se ni kinjiti.