Ovo je upravo onaj trenutak kada putnici na "brodu ludaka" ne mogu više zabijati glavu u pesak, odnosno moraju nastaviti sa životom, odvojeni od realnosti, od njihovog okruženja, od situacije. Ovo je mesto bez povratka, kada svako od njih odlučuje da se pobuni, da preduzme nešto, ili da ignoriše trenutak i shodno tome doprinese procesu neizbežne dezintegracije. Kraj ostaje otvoren, kao realna slika sadašnjosti, kao slika srljanja ovog sveta.
Na "brodu" koegzistiraju tri posve različita ljudska bića, od kojih je svako zatočeno u svom opasanom prostoru. Bez obzira na ogradu, okršaj je neizbežan. I usled malog prekoračenja granice koje odvajaju njihove ličnosti, čitav životni tovar se može odvojeno rasuti i biti otkriven. Pokret i reč su ovde u poziciji da preispitaju krhku liniju između ljudske potrebe da zaštiti nečiju osobenost od uništenja ili oštećenja, odnosno čežnju za međuljudskim kontaktom uvede u stanje razumevanja, spremnosti da prihvatimo unutrašnji svet bližnjih.
Izraelski autorski dvojac, koreograf Niv Šenfild i pozorišni reditelj Oren Laor, postavili su zanimljiv komad, ojačan preciznim izvršenjem - delo koje može biti shvaćeno na više načina. Bolna, a istovremeno smešna i dirljiva predstava, kakva može biti lako prepevana na našu tmurnu svakodnevicu.
Pogledajte Brod ludaka na 10. Beogradskom festivalu igre.
Ako ne nađete karte za predstavu u Beogradu, pošto mislim da su se već razgrabile.....isti brod putuje i u Pančevo...