Tema uopšte nije iscrpljena, ako je neko tako mislio kad je ugledao naslov. Naprotiv, mišljenja sam da o ovome treba govoriti svakodnevno i na taj način vršiti pritisak na nadležne institucije u cilju rasvetljavanja pogibije gardista Dragana i Dražena. Ovaj post neće doneti nikakav napredak u tom smislu (niti mu je to cilj), već je napisan kao moja želja da se još jednom podsetimo ovog užasa, da ga ne zaboravimo i da se glasnije pitamo ko je odgovoran za ovu tragediju.
*Još onda - pozdravio sam zajedničku akciju inicijative mladih, Dejana Restaka i B92, Jelene Milić, i Nune produkcije koja je dizajnirala banner koji gledamo svakodnevno kad otvorimo blog.b92.net. Naravno ne mislim da su, gore pobrojani, ovim pozivom zaustavili sve svoje aktivnosti u vezi sa smrću vojnika na Topčideru.
Pitanje je za one koji to mogu znati - koliko je web sajtova preuzelo banner?
Dva vojnika na odsluženju vojnog roka u sklopu Gardijske brigade tadašnje Vojske SCG pronađeni su izrešetani mecima u vojnom objektu u naselju Topčider - 5. oktobra 2004. godine. Dražen je nađen mrtav, dok je Dragan podlegao povredama u VMA. Obojica su imali po 21 godinu.
Saopštenje Vojnih istražnih organa koje je objavljeno nakon istrage reklo je da su se vojnici međusobno poubijali. Kako javnost u Srbiji nije bila zadovoljna ovom verzijom (niti u nju ubeđena) sprovedeni su mnogobrojni pritisci da se istraga prepusti nezavisnoj komisiji. Tako je i bilo. Vrhovni savet odbrane formirao je Državnu komisiju za ispitivanje okolnosti pogibije vojnika u Topčideru.
Sredinom decembra 2004. godine, Komisija je saopštila da je vojnike ubila treća osoba ili više osoba i da se, u svakom slučaju - nisu međusobno poubijali. Vrhovni savet odbrane - obzirom da se našao između dve vatre ovih oprečnih izveštaja, diže ruke i predaje slučaj civilnim sudovima.
Predmet je od tada u Vojnom odeljenju Okružnog suda u Beogradu. I dalje je tamo u fazi istrage. Već tri i po godine.
Za sve ovo vreme, javnost je (posredstvom medija) mahom ubeđena da su ovi mladići stradali jer su nekoga ili nešto tog glupog jutra videli. Zvanično, to nije potvrđeno niti se zna šta se zapravo dogodilo. Sve ove okolnosti, podgrevane odugovlačenjem sa početkom suđenja pred Vojnim odeljenjima okružnih sudova samo pojačavaju sumnju javnosti da neće biti stvarnog razrešenja ovog slučaja.
U moru spekulacija i teorija koje su preplavljale naslovne strane tabloida, čaršijskih priča i ispovesti «neimenovanih izvora» samo jedno je sigurno. To je činjenica da i dalje ne znamo ko je odgovoran za ovu tragediju.
Kako to u Srbiji obično biva, mučka smrt ove dvojice mladića, polako, ali sigurno - tone u zaborav.
Oktobra 2007. godine slutilo se razrešenje ovog cirkusa, kada je u Srbiju, posle dve godine čekanja, stigao izveštaj iz FBI.
Taj izveštaj je trebalo da potvrdi jednu od dve verzije događaja. Izveštaj ne sadrži nikakve definitivne zaključke iako je u njemu detaljno analiziran svaki dokaz koji je dostavljen u FBI.
U izveštaju se navodi da je na maskirnoj jakni Dražena Milovanovića analizirano 13 rupa, ali je za svega tri utvrđeno da je maksimalana razdaljina s koje je pucano iznosila 3,35 metara (11 stopa), dok za ostale nije bilo dovoljno ostataka baruta da bi se utvrdila udaljenost. Na jakni Dragana Jakovljevića analizirano je šest rupa. Za tri je utvrđeno da su nastale od hitaca koji su ispljeni sa maksimalne udaljenosti 3,35 metara. Izveštaj iz laboratorije u Kvantiku ima sedam strana i sadrži samo balističku procenu stručnjaka, ali ne i sudsko-medicinski nalaz.
Na konferenciji za novinare, koja je povodom ovog izveštaja bila održana u beogradskom Medija centru od strane advokata i porodica stradalih mladića, Vladan Batić je ocenio da su ovim izveštajem potvrđeni nalazi nezavisne državne komisije o tome da je gardiste ubila treća osoba.
Nezavisnu komisiju je predvodio Boža Prelević, koji je na ovoj konferenciji za štampu rekao:
"Kako oni kažu, ta oštećenja nemaju specifičan raspored nitrita, detektovanih, što znači da je razdaljina otprilike pola metra, to je minimalna razdaljina do 3,35 metara, to je minamalna razdaljina. Pa, svako ko ima oružje može da proba da vidi da li je samoubistvo moguće ako su vam usta cevi udaljena pola metra, a vi hoćete da dohvatite oroz. Izveštaj je potvdio da nema samoubistva, što znači da je neko ubio vojnike. U tom smislu, izveštaj je sasvim dovoljan da policija počne da radi svoj posao i nađe učinioce" (preuzeto sa b92.net)
Banner nije dovoljan. Ni ovaj blog, niti priče od uva do uva.
Potrebno je da institucije rade svoj posao i građanima i građankama obezbede otkrivanje istine i kakvu-takvu satisfakciju mrtvima i njihovim porodicama. Potrebno je da ih svakodnevno podsećamo da nismo zaboravili.
Pravda za žrtve i njihove porodice, kazna za zločince. Istina o pogibiji ova dva mlada čoveka. Zar je to toliko neverovatno zahtevati u ovoj zemlji?