Otputovala sam pre neki dan u Tiranu (sledi poseban post), ispratio me je naslov iz Pressa Rusi idu u rat za Kosovo. Vratih se jutros, dočeka me naslov u Pressu ( naslovna strana u stvari) Atomska bomba zbog Kosova. Sta reći, osim da sam tri dana u Albaniji umirala od ljubomore, svaka druga poruka albanskih lidera, što sa Kosova što iz Makedonije što iz Albanije bila-okrenimo se budućnosti, držimo evroatlantski kurs naših država, mir i prosperitet.
Ispravite me ako grešim, ako sam propustila, ali nigde u današnjim novinama ne nađoh ništa o petnaestogodišnjici otmice i ubistva 19 Bošnjaka državaljana Srbije i Crne Gore u Štrpcima. Ni tekstova, ni izjava državnika, ni stranačkih lidera, ničega osim saopštenja FHP i NGOs koje mi je stiglo mailom.
Žrtve ovog zločina su: Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifet Husović, Sead Đečević, Ismet Babačić, Hail Zupčević, Adem Alomerović, Rasim Ćorić, Fikret Memetović, Favzija Zeković, Nijazim Kajević, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Jusuf Rastoder, Zvezdan Zuličić, Tomo Buzov.
Dragi blogeri, pozivam vas sve da podržite izgradnju spomenika ZA SVE ŽRTVE voza 671 otetih i ubijenih u stanici Štrpci. Ova odluka je doneta u SO Prijepolje, ali je kasnije nedopustivo preinačena samo za putnike koji su iz Prijepolja ( njih osam). Moj drug i jedan od pokretača ove inicijative, Almir Mehonjić, novinar lista i radija Polimlje, smatra da je preinačenje odluke diskriminacija žrtava po teritorijalnoj osnovi. "Ako ovaj spomenik bude izgrađen za samo osam žrtava, to će biti jedinstven spomenik u svijetu po svojoj sramoti, " kaže Almir. On smatra da je po sredi perfidna igra nacionalističkih krugova "koja ima za cilj umanjivanje broja žrtava". "Cilj je da kada neko, na primer za deset godina, prođe pored tog spomenika stekne utisak jer dobije takvu informaciju da je ubijeno 8 a ne 19 putnika."
Evo i saopstenja FHP i drugih NGO povodom godisnjice.
U sredu, 27. februara navršava se 15 godina od otmice i ubistva 19 Bošnjaka, državljana Srbije i Crne Gore, putnika u vozu na relaciji Beograd-Bar. Za zločin je osuđen samo jedan počinilac.Porodice još uvek tragaju za telima svojih najmilijih. Žrtvama još uvek nije podignut spomenik. Grupa vojnika Vojske Republike Srpske, koju je predvodio Milan Lukić, državljanin Srbije, je 27. februara 1993. godine iz voza br. 671, u stanici Štrpci, otela 19 putnika, 18 Muslimana i jednog Hrvata, a zatim ih odvezla u selo Prelovo kod Višegrada. U tom selu, u fiskulturnoj sali osnovne škole putnici su postrojeni uza zid, pretresani i tučeni. Nakon toga su vezani žicom, ubačeni u kamion i odveženi u jedno selo u pravcu Višegrada. U garaži jedne od spaljenih kuća, u neposrednoj blizini obale Drine, Milan Lukić i Boban Inđić su likvidirali putnike iz voza. Žrtve ovog zločina su: Esad Kapetanović, Ilijaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifet Husović, Sead Đečević, Ismet Babačić, Hail Zupčević, Adem Alomerović, Rasim Ćorić, Fikret Memetović, Favzija Zeković, Nijazim Kajević, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Jusuf Rastoder, Zvezdan Zuličić, Tomo Buzov. Do danas je za ovaj zločin optužen i osuđen samo Nebojša Ranisavljević, dok se ostali počinioci i naredbodavci još uvek nalaze na slobodi. Viši sud u Bijelom Polju je 9. septembra 2002. godine osudio Ranisavljevića na 15 godina zatvora, a Vrhovni sud Crne Gore je 2004. godine ovu presudu potvrdio. Tokom suđenja izneti su brojni dokazi koji govore o tome da su, pored Nebojše Ranisavljevića i Milana Lukića, u zločinu učestvovali i Boban Inđić, Ranko Drekalo i izvesni Rom, Goran. Međutim, protiv ovih lica do danas nije sprovedena istraga. Tokom suđenja Ranisavljeviću, ŽTP Beograd dostavio je sudu dokumentaciju iz koje se vidi da su najviši državni organi tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) 30 dana pre otmice znali da će do nje da dođe, ali nisu ništa preduzeli da je spreče. Ova činjenica dovoljno govori o odgovornosti nosilaca vlasti i njihovom učešću u ovom zločinu. Milan Lukić je 29. septembra 2003. godine pred Okružnim sudom u Beogradu osuđen u odsustvu na kaznu zatvora od 20 godina zbog otmice i ubistva 16 Muslimana Iz Sjeverina (Srbija). Danas on čeka suđenje pred Haškim tribunalom. Organizacije za ljudska prava iz Srbije traže sprovođenje temeljne istrage i suđenje ostalim počiniocima i naredbodavcima, javno priznanje stradanja žrtava kroz podizanje spomenika, saopštavanje pune istine i uloge bivših vlasti o ovom zločinu, te angažovanje na utvrđivanju lokacije na kojima se nalaze posmrtni ostaci njihovih najbližih. Svake godine nevaldine organizacije za ljudska prava i porodice obeležavaju zločin počinjen nad putnicima voza br. 671. Državni organi Srbije ne učestvuju u tome. Prvi put ove godine, godišnjica će biti obeležena na mestu otmice, na železničkoj stanici Štrpci. Odavanje pošte je planirano za 15:48 časova, kada su žrtve izvedene iz voza. Fond za humanitarno pravo (FHP), Žene u crnom, Komitet pravnika za ljudska prava (YUCOM), Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Centar za kulturnu dekontaminaciju,Inicijativa mladih za ljudska prava (YIHR).