Gost autor "sremcica"
Da, znam...selfy fotografije su preplavile internet. Da, jasno je, selfy je čak postao nacin zivota, a i oni koji mu se rugaju...ipak govore i pišu o njemu.
Psiholozi ga "žigosu" kao dokaz sveopšteg otuđenja...jer sve se ređe viđamo, čujemo, a sve češće slikamo „selfy“ i kucamo po pametnim telefonima.
Da, selfy je i posredno strah od starenja, smrti... način da se uklopimo u masu, nametnuti imperativ lepote jer jedino pojavnost koja godi oku, popunjava šupljine licnosti i mozga. Selfy, ta čudna, srpsko-strana rec !
Primamljiva jer koketira s osnovnim ljudskim slabostima :
( narcizam, egzibicionizam, voajerizam), lako prelazi u opsesiju i čak, postaje poremecaj. Ali...
Poremećaj u društvu pomerenih vrednosti, gde je sve distorzirano i ništa ni slično ranijem.
A zapravo se sve svodi na jednu jako prostu stvar. Taj, selfy, je zapravo nepostojanje završenog identiteta, koji ne može da definiše sebe bez odobrenja nekog moćnog „drugog“. Još jasnije rečeno, ti pojedinci nisu uspeli da usklade različite aspekte svoje ličnosti sa stalnom potrebom da svoj život usklađuju sa svojim psihičkim doživljajima.
Naša stvarnost je puna „uspešnih“ ljudi koji se hvale svojim položajima, ali iza te maske uspeha, krije se praznina. Stalno popunjavanje te unutrašnje praznine traži se u „priznavanju“ drugih. Sve više ljudi ima potrebu da se ogleda u drugima, popunjava tu prazninu, doživljava samopoštovanje i potvrđuje svoje lične vrednosti,ogledajući se u moći uspešnijih. Eto to je selfy. Bez njega ne postoji osećaj lične vrednosti i kao takav predstavlja formu patološkog narcizma.
Ko je skupio pažnju, našao vreme i pročitao ovoliki tekst... , ima u sebi jos nesto, od zaboravljenih starih vrednosti.