Život

O TIŠINAMA

razmisljam RSS / 05.06.2014. u 19:07

               Naravno da bi najradije pobegla od njih povlačeći se u najudaljeniji kutak sebe i praveći se da ne postoji barem do narednog praskozorja.
               No, budući da život najčešće ne dopušta tako ekstravagantne izlaze, naučila je da ih prebrodi sićušnim trikovima koje je godinama pohranjivala među listove starog školskog herbarijuma što je sve manje mirisao na trave, a sve više na napabirčena iskustva plaćena sopstvenim greškama.
               Naime, ne zna više ni sama kako, vremenom je postala strastveni kolekcionar malih tišina. Sakupljala ih je kud god bi krenula, pažljivo i uporno, kroz svako godišnje doba i svaki trenutak kojim je prošla, prvo nasumice, a potom gotovo znalački birajući samo one najfinije i najtananije i slagala ih pomno među sasušene biljke koje su neumitno bivale sve više nalik prahu otresenom sa leptirovih krila.
               Uz cvet lavande i paučinasti stručak anisa smestila je tišinu vlažnih oblutaka koji su odavno zaboravili sve svoje oštrice stene prepustivši se poptpuno volji priobalnih talasa. Odmah do nje i muk pregrejanog letnjeg podneva pod jasnim i oporim mirisom borova, tek ovlaš narušen melodičnom i upornom javkom popaca. I naravno, zagonetnost školjke koja oduvek ume nedvosmisleno da ćuti o svim svojim spiralnim savršenostima.
               Pokraj aristokratske lepeze ginkovog lista spustila je umirujuću tišinu ujednačenog kretanja klatna na velikom zidnom časovniku koje je na nju uvek delovalo po malo hipnotički. Smiren, odmeren pokret. Nagoveštaj bezvremenosti i samodovoljnosti. Ujednačen lagani takt... A tik uz nju i bezzvučnost osipanja trenutaka kroz prozirno telo peščanog sata.
               Između majčine dušice i divlje nane pohranila je tajnovitu tišinu klijanja, onaj čarobni napor biljke da dosegne svetlost i raste ka njoj probijajući se nepogrešivo kroz gustu tamu tla ravno ka nebu. Još i bezglasnost treperenja brezovih grančica osutih srebrnastim iskričanjem lišća na gotovo nevidljivom povetarcu. Senke oblaka koje meko klize predelom dajući mu tako preko potreban kontrast između bujnosti i zagasitosti, predano upijajući višak zvukova i donoseći nagoveštaj dalekog vetra negde u visinama. Raspojasanost topolinih maca koje hirovito vitlaju vazduhom igrajući se pahuljica i perigušujući svaku potrebu za glasom. Usporeno, lenjo lelujanje maslačkovog semena negde na pola puta između uzdaha i osmeha.
               Za gorke tišine prirodan izbor su bile gorke trave. Pelin, žalfija... bili su prosto idealni da među njih zatakne ona ćutanja što se poput kamenja strovale u prostor i ne daju mu da se širi, da raste, da diše. Onakva od kakvih bi najradije pobegla ma kuda, koja bi, da samo ikako može, razgrnula jednim odlučnim potezom, ali nije u stanju, jer je sapliću i otimaju joj se i obujmljuju je sa svih strana praveći ružan i nepremostiv privid bezizlaza.
               Ali, zato su tu, da priteknu u pomoć, one luckaste tišine na ivici bezrazložnog smeha, malo nehajno ututkane između bunika i bulki. Nemirne, nemarne, sklone da svakog trenutka same sebe uruše i pretvore se u glasno kikotanje ili u ničim izazvanu navalu plača.
               Duguljasti, oštri, metalni listovi dafine i njeni mali, neugledni cvetovi neopisivo slatkog mirisa su se pokazali kao savršeno skrovište za onu sasvim posebnu tišinu neizdrža koji je uredno hvata svakog proleća uvijen u varljivo tkanje čežnje za rodnim gradom.
               Zlatna okca ljutića i listovi koprive osuti neugodnim žaokama postali su skladište za sve njene prećutane besove, za sve otćutane uvrede, za svaku prejaku i pogrešnu reč neizgovorenu u lošem trenutku. I uvek joj je drago kada se seti da ih tamo spakuje na vreme, pre nego što se prozle i rasprsnu kao mehuri sapunice u sitne i jetke kapljice nerazumevanja.
               Tišine snohvatica čuva u žutim čašicama noćurka, bujnim naplavima ljubičastih noćnih frajli i po malo preteranim mirisima belih ljiljana ubranih pod prozorima u neko sasvim tiho i sasvim pegavo od zvezda i polena, letnje veče. Izvadi ih s vremena na vreme da se provetre, da ih noćni povetarac blago umije kapljicama rose i tada se, možda, dogodi da sanja najšarenije moguće snove.
               Tišinu jednog dlana koji je tražio njen, ali ona nije mogla da ga da punog srca, pa se izgovarala na kišu i na oblake i na vetar i na rasklimane cigle pločnika i na jablanove koji, naravno, ni o čemu nisu imali pojma, skriva od sopstvene savesti ( koja joj, naravno, tvrdi da je bila u pravu i da neke stvari jednostavno ne mogu da se završe na opšte zadovoljstvo jer to ne bi bilo u redu ako nije istinito i pravo ) među dlanolikim listovima kestena, jer joj je upravo tu mesto.
               A one konačne tišine, koje se više nikada neće preobratiti u živu reč, u susret, u zagrljaj, zatomila je najnežnije moguće u plaveti nezaboravka, u paperjastu mekotu hrizantema, u nežna devojačka srca, u tek jedan, poseban, svečan pupoljak ruže koji tužno miriše na ugušene suze i nešto što bi moglo da liči na uzdah da ga nisu progutala sva ta silna bezglasja što tako raznoliko odzvanjaju zagonetnim prostorima onoga što bi se možda moglo nazvati njenim životom.

 

 

Tagovi



Komentari (140)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

razmisljam razmisljam 20:54 06.06.2014

Re: Nešto ću ti priznati

cassiopeia
Volim kad mi se desi da ne idem na posao ponedeljkom (slučaju nekad i sama pripomognem pa lepo ispratim ukućane na radne zadatke, a ja onda uživam u tišini bar do ručka. Ništa tv, muzika, telefoniranje, samo ja i tišina. Okrepljujuće.


Оооо, да.
Морам ти признати да по некад ухватим себе како једва чекам да сви укућани оду за путом, па да укључим тишину на најјаче.
Буде ме мало стид због таквих мисли, али, опет, са друге стране, баш ми значи, тако да... Мислим, и за њих је боље када се довољно натишиним.






razmisljam razmisljam 21:33 06.06.2014

Re: Nešto ću ti priznati

bocvena
tišina tamo!



EDIT: tek sad sam provalila da nisam baš originalna. bolje da se bacim u tišinu:)


Добро да си приметила.
Али, с обзиром на обзир, не чуди ме што ти је дрека била прва асоцијација. Ипак то спада у рефлексне професионалне реакције.




kukusigameni kukusigameni 11:09 06.06.2014

tarkovski

Dve tišine.
Dva vetra.
Jedan film.

razmisljam razmisljam 22:23 06.06.2014

Re: tarkovski

kukusigameni
Dve tišine.
Dva vetra.
Jedan film.


И једна слика...






stefan.hauzer stefan.hauzer 13:35 06.06.2014

.

a znaš tišinu jutra? tek ustalog
tihotiho

i podizanje roletna i ulazak svetlosti

krmeljive oči

i želiš da ta prva "buka" bude nešto lepo
(a ako nije?)
onda neka ćuti zauvek



... i tada,u daljini,
čula se lupa bubnjeva - koji su označavali početak novog dana:)
cassiopeia cassiopeia 13:43 06.06.2014

Re: .

a znaš tišinu jutra? tek ustalog
tihotiho


Kako je počelo ranije da sviće navijam sat na 6 ujutro. Da uživam u tišini jutra. Natenane doručak i kafa i sve to do 7h. Neprocenjivo :)
Baš jutros sa koleginicama na kafi komentarišem kako su mi rana jutra na moru najlepša. Puste plaže, more kao staklo i tišina :)
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:05 06.06.2014

Re: .

:)


meni su jutra zavodljiva
,nekako,
vreme ide sporije(subjektivni osećaj)

pogotovo,ta letnja - sveža
i povetarac
,da povetarac,obavezno


cassiopeia cassiopeia 14:11 06.06.2014

Re: .

meni su jutra zavodljiva
,nekako,
vreme ide sporije(subjektivni osećaj)


Onda nam se subjektivni osećaji poklapaju :)

Hvala ti na muzici koju puštaš. Osećaj ti je nepogrešiv.
razmisljam razmisljam 22:45 06.06.2014

Re: .

stefan.hauzer
a znaš tišinu jutra? tek ustalog
tihotiho

i podizanje roletna i ulazak svetlosti

krmeljive oči

i želiš da ta prva "buka" bude nešto lepo
(a ako nije?)
onda neka ćuti zauvek



... i tada,u daljini,
čula se lupa bubnjeva - koji su označavali početak novog dana:)


Стеф, ово тако добро звучи, мислим овај твој опис јутарње тишине, да ћу морати једном да пробам.

Знаш, ја сам ујутро љута и нерасположена и ћутљива и најежена, али, како дан одмиче, постајем све прихватљивија за околину, тако да баш не успевам да ухватим лепоту буђења.
Али зато, када дође моје доба - вече и ноћ - и када све лагано почиње да се смирује, стишава, ушушкава, дрема, да постаје нечујно и затомљено плаштом таме... ееее, тада умем да уживам у тишини која полако осваја читав свет.





razmisljam razmisljam 23:01 06.06.2014

Re: .

cassiopeia


Hvala ti na muzici koju puštaš. Osećaj ti je nepogrešiv.


Да.
razmisljam razmisljam 20:41 06.06.2014

За почетак

извињенце...
Тек сад сам постигла да седнем за сокоћало к'о човек и ево, одмах крећем са откоментарисањима.
( Оно што сам се зеленила поподне је била чиста декорација. )
dusanovaiivanovamama dusanovaiivanovamama 22:26 06.06.2014

E NEĆU TUTIM!!!

razmisljam razmisljam 22:38 06.06.2014

Re: E NEĆU TUTIM!!!

dusanovaiivanovamama




Исправно!
zilikaka zilikaka 20:52 07.06.2014

Re: E NEĆU TUTIM!!!

E NEĆU TUTIM!!!


Ni ja!

A i kad bih htela, ne umem.
razmisljam razmisljam 21:25 08.06.2014

Re: E NEĆU TUTIM!!!

zilikaka
dusanovaiivanovamama

E NEĆU TUTIM!!!


Ni ja!

A i kad bih htela, ne umem.


Јаке сте ми мустре вас две. Узвичници, велика слова, болдовање...
А онда мудро заћутите.




arianna arianna 10:13 08.06.2014

..






pitanje:

Kako biste nacrtali tišinu?



razmisljam razmisljam 21:41 08.06.2014

Re: ..

arianna

pitanje:

Kako biste nacrtali tišinu?


Хммм... Тешко си питање поставила, поготово што ја не умем да цртам.

Али, кад бих умела... Рецимо, нацртала бих је као на тренутак заустављен ветар. Као кишу која је управо престала да пада ( када су се олуци тек оцедили ).
Као први снег који густо, густо, густо веје заливен светлостима уличних светиљки.
Као онај кратки временски интервал између удисаја и издисаја.
Као траг који остаје за сузама или смехом, свеједно.
...

Узгред, мучи ме овај виолински кључ који си ставила као илустрацију. По глави ми се мота питање: да ли је наговештај звука ( јер виолински кључ би то требао да буде ) већ ремећење тишине?





Hansel Hansel 23:11 08.06.2014

Re: ..

Али, кад бих умела... Рецимо, нацртала бих је као на тренутак заустављен ветар. Као кишу која је управо престала да пада ( када су се олуци тек оцедили ).
Као први снег који густо, густо, густо веје заливен светлостима уличних светиљки.
Као онај кратки временски интервал између удисаја и издисаја.
Као траг који остаје за сузама или смехом, свеједно.

Ово ти је лепо, али баш-баш МНОГО ЛЕПО!

...

Ово са снегом (не мора првим) је моја фасцинација од детињства, у мом граду у коме је снег, тада, умео упорно и густо да пада.

А ово (сада се већ шалим) мислим да је решило мистерију Мона Лизе:
Као онај кратки временски интервал између удисаја и издисаја.

Жена није знала да ли сме да дише док позира.

Да ли ти је некада пало на памет како се слика може "замрзнути", а звук не?
razmisljam razmisljam 14:39 09.06.2014

Re: ..

Hansel

Ово ти је лепо, али баш-баш МНОГО ЛЕПО!


Хвала.
Заинтригирало ме Аријанино питање, и одговорила сам на њега готово без размишљања - што би се рекло: на прву лопту. Онако како осећам, онако како тишине доживљавам. Можда ти је баш стога лепо, што је искрено и спонтано и ваљда зато некако право.

Ово са снегом (не мора првим) је моја фасцинација од детињства, у мом граду у коме је снег, тада, умео упорно и густо да пада.


Ту смо исти. Али, први снег је први и то му даје нарочиту драгоценост.
Волела сам да шетам градом сама када почне да пада, нарочито када би се то догодило предвече... Лутала бих лагано улицама без икаквог плана, скрећући насумице и уживајући у осами и тишини... Сасвим, сасвим посебни тренуци...

А ово (сада се већ шалим) мислим да је решило мистерију Мона Лизе:
Као онај кратки временски интервал између удисаја и издисаја.

Жена није знала да ли сме да дише док позира.


Видиш кад мож' да бидне.

Да ли ти је некада пало на памет како се слика може "замрзнути", а звук не?


Није. Али, што више размишљам, све више нисам начисто са тим. И чепркајући тако по фиочицама сећања, некако мислим да ипак може. Не умем то да ти објасним и није исто као са сликом, али мој доживљај јесте такав да ми се чини да ту има нешто замрзавању налик.

Hansel Hansel 16:35 09.06.2014

Re: ..

Замрзнути звук би можда могао да буде само у бескрај продужени тон, или комбинација тонова које у датом тренутку чујемо, а тај мултипликовани звучни сегмент нам на "рипит" не би ништа значио. Слика, пак, траје по себи.

Ова размишљања су ми потекла из чисте праксе фото-фоно-видео што аматера што рада у (полу)професији...
razmisljam razmisljam 19:32 10.06.2014

Re: ..

Hansel
Замрзнути звук би можда могао да буде само у бескрај продужени тон, или комбинација тонова које у датом тренутку чујемо, а тај мултипликовани звучни сегмент нам на "рипит" не би ништа значио. Слика, пак, траје по себи.

Ова размишљања су ми потекла из чисте праксе фото-фоно-видео што аматера што рада у (полу)професији...


Е, тако ти је то кад неко на исто постављено питање одговори дословно ( емпиријски ), а неко метафорички. Одговори, наравно, буду дијаметрално супротни.

Hansel Hansel 21:32 10.06.2014

Re: ..

Ех, сад, шта би био метафорички замрзнути звук, интересантан сам знати.
arianna arianna 11:54 11.06.2014

Re: ..

Ех, сад, шта би био метафорички замрзнути звук, интересантан сам знати.

zanimljivo
a bilo još zanimljivije da imamo više predloga za crtež tišine tj.kako je vizuelno doživljavamo i sl... (čisto igre radi)

evo mala dopuna ... ako zvuk osećamo tako što registujemo vibracije tj. ako znamo da se zvučni talasi prenose preko molekula sredine u kojoj se talas širi..kako i da li možemo da registrujemo apsolutnu tišinu?








razmisljam razmisljam 16:53 11.06.2014

Re: ..

Hansel
Ех, сад, шта би био метафорички замрзнути звук, интересантан сам знати.


Ех, сад, и ти баш мораш свашта да знаш.

Па, то је бар једноставно: то ти је сваки онај звук који ти је остао закуцан у сећању.
razmisljam razmisljam 17:24 11.06.2014

Re: ..

arianna

zanimljivo
a bilo još zanimljivije da imamo više predloga za crtež tišine tj.kako je vizuelno doživljavamo i sl... (čisto igre radi)


Да, било би, ама се нешто нико није упустио у играње.

evo mala dopuna ... ako zvuk osećamo tako što registujemo vibracije tj. ako znamo da se zvučni talasi prenose preko molekula sredine u kojoj se talas širi..kako i da li možemo da registrujemo apsolutnu tišinu?


А да ли апсолутна тишина постоји?




Hansel Hansel 21:31 11.06.2014

Re: ..

А да ли апсолутна тишина постоји?

Ууууу... постоје неке супер глуве собе... и кажу да човек врло брзо почне да се осећа неугодно.

Кажу да се човек осећа неугодно и у Фарадејевом кавезу (где нема утицаја електричних и електромагнетних поља), што је врло знаимљиво, с обзиром да званично немамо чуло за те врсте енергије...
razmisljam razmisljam 23:43 11.06.2014

Re: ..

Hansel

Ууууу... постоје неке супер глуве собе... и кажу да човек врло брзо почне да се осећа неугодно.


Толико глуве да не чујеш шум своје сопствене крви у ушима, откуцаје срца, дисање...???


Hansel Hansel 00:49 12.06.2014

Re: ..

Шум крви у ушима не би требало да се чује у нормалном физиолошком стању, па ни откуцаји срца (крчење црева си заборавила?! ) -- дакле, интерних шумова, не знам, не би у некој норамли требало да има, или би требало да их не примећујемо због њихове сталне присутности. Спољне шумове које произведе дисање (опет неко које је интензивније, кроз полузапушен нос и сл.) претпостављам да глува соба апсорбује, тј. сваки звук има другачији квалитет -- нема ни минималног одјека.

А ја бих свој тинитус, нажалост, сигурно чуо.
anfieldroad anfieldroad 16:31 08.06.2014

ideja...


Zurim... pa na brzaka da izlozim ideju. Mozda je neko vec uradio nesto slicno, mozda je neizvodljivo, ali-

Ako se blogeri dogovore oko teme, mozda bi bilo efektno sakupiti jedan zajednicki tekst od teme i komentara , pa napraviti kratku pricu( ili malo duzu ), to vec zavisi od ekipne inspiracije. Nije nemoguce da bi tako nesto dobilo na kraju i oblik dramskog teksta. Ako bi se tome dodale ilustracije iz Doksovog serijala Hazart, verujem da bi bilo dovoljno zanimljivo za stampu.
Stvarno zurim, izvinjavam se sto napustam diskusiju, a takodje se izvinjavam ako ste o necem slicnom vec govorili, a ja nisam provalio.
Pozz.
razmisljam razmisljam 22:12 08.06.2014

Re: ideja...

anfieldroad

Zurim... pa na brzaka da izlozim ideju. Mozda je neko vec uradio nesto slicno, mozda je neizvodljivo, ali-

Ako se blogeri dogovore oko teme, mozda bi bilo efektno sakupiti jedan zajednicki tekst od teme i komentara , pa napraviti kratku pricu( ili malo duzu ), to vec zavisi od ekipne inspiracije. Nije nemoguce da bi tako nesto dobilo na kraju i oblik dramskog teksta. Ako bi se tome dodale ilustracije iz Doksovog serijala Hazart, verujem da bi bilo dovoljno zanimljivo za stampu.
Stvarno zurim, izvinjavam se sto napustam diskusiju, a takodje se izvinjavam ako ste o necem slicnom vec govorili, a ja nisam provalio.
Pozz.


Бивало је раније у пар наврата покушаја да се на основни текст надовежу коментари и да се на тај начин направи једна прича испричана од више аутора. На жалост, не могу да се сетим ко је од блогера то радио, па не могу да ти поставим линк. У сваком случају, било је забавно.

Ево ти два текста у чијем стварању сам имала задовољство да учествујем. Оба су настала као резултат заигравања у коментарисању на неким претходним блоговима:

1. ШАМПИТЕ ИЛИ У ПОТРАЗИ ЗА ИМЕНОМ

2.Slon, šalovi, podrum, baterijska lampa

Што се мене тиче, ако имаш неку конкретну идеју, моје блогодвориште ти је отворено - радо ћу ти га уступити за играње.

А ово око штампања... Не знам, добро звучи, али се бојим да је тешко за реализацију. Мада ми се идеја као таква допада. Посебно начин на који би књига била илустрована.

Н.З. Нема никакве потребе за извињавањем.



anfieldroad anfieldroad 00:34 09.06.2014

Re: ideja...

. Нема никакве потребе за извињавањем.


Ma to ja samo onako...pravim se fin.

Na zalost, pretpostavio sam da se tako nesto vec radilo. Uostalom i kad smo bili klinci igrali smo se slicne igre. Ono, svako napise po rec, pa sta ispadne...
Ali, razmislicu jos jednom. Ako smislim nesto zabavno, dojavicu vam !

Btw., hvala na dobrodoslici od malopre. Ne mogu da verujem da sam prvi put kod tebe...ali, mogu da verujem,ne i poslednji.
razmisljam razmisljam 14:55 09.06.2014

Re: ideja...

anfieldroad


Ma to ja samo onako...pravim se fin.




Na zalost, pretpostavio sam da se tako nesto vec radilo. Uostalom i kad smo bili klinci igrali smo se slicne igre. Ono, svako napise po rec, pa sta ispadne...
Ali, razmislicu jos jednom. Ako smislim nesto zabavno, dojavicu vam !


А што на жалост?
Такве играрије су увек добродошле и сасвим је у реду с времена на време им се препустити. Уосталом, учесници у њима се мењају, као и асоцијације на тему, тако да увек може да се испили нешто ново, необично и забавно, само ако постоји добра воља. А она углавном не мањка.

Дакле, размисли, па се јави.
Ја чекам...

Btw., hvala na dobrodoslici od malopre. Ne mogu da verujem da sam prvi put kod tebe...ali, mogu da verujem,ne i poslednji.


Нема на чему.
Претпостављам да ниси први пут свратио, али си тек сада вирење преко тарабе заменио уласком у двориште.

Биће ми драго ако решиш чешће да навратиш.
anfieldroad anfieldroad 16:54 10.06.2014

Re: ideja...

Биће ми драго ако решиш чешће да навратиш.


Hvala! A za uzvrat, nisam bio lenj nego sam prosetao po nekim tvojim prethodnim, starijim tekstovima i komentarima. Sada mogu da kazem da ih SIGURNO necu preskakati, kao do sada !
razmisljam razmisljam 19:39 10.06.2014

Re: ideja...

anfieldroad

Hvala!




A za uzvrat, nisam bio lenj nego sam prosetao po nekim tvojim prethodnim, starijim tekstovima i komentarima. Sada mogu da kazem da ih SIGURNO necu preskakati, kao do sada !


Хвала теби на труду и вољи да прошетаваш.

Све у свему, некако ми се чини да моје захвале треба да оду и Доксу због његовог последњег Хаз-атр блога, зар не?

А башка ми је драго што си решио да ми будеш редовнији посетилац.
Благодарим.
anfieldroad anfieldroad 23:06 10.06.2014

Re: ideja...

Све у свему, некако ми се чини да моје захвале треба да оду и Доксу због његовог последњег Хаз-атр блога, зар не?



Pa da, u smislu da Doksu zahvale idu pre svega zbog toga sto odrazava nivo bloga, uporno. Uz Mikelea i... ma dobro, glupo je nabrajati ljude. Zaboravicu nekog, sto bi rekli glumci posle premijere...

Hansel Hansel 12:01 11.06.2014

Re: ideja...

zbog toga sto odrazava nivo bloga,

Одражава или одржава?
razmisljam razmisljam 17:13 11.06.2014

Re: ideja...

anfieldroad


Pa da, u smislu da Doksu zahvale idu pre svega zbog toga sto odrazava nivo bloga, uporno. Uz Mikelea i... ma dobro, glupo je nabrajati ljude. Zaboravicu nekog, sto bi rekli glumci posle premijere...


То на страну. А и јесте незахвално издвајати људе, па неког омашком прескочити. Не би било лепо.

Ја сам имала на уму претпоставку да си свратио у моје блогодвориште из радозналости, након што си код Докса видео оног мог Икара кога си похвалио, на чему ти захваљујем.
razmisljam razmisljam 17:16 11.06.2014

Re: ideja...

Hansel

Одражава или одржава?


Да вас упознам:
- Ханселе, ово је Anfieldroad, Anfieldroad-e, ово је највећа цепидлака на Блогу.
docsumann docsumann 19:51 11.06.2014

Re: ideja...

heh, lijepo je vidjeti kad ti iza leđa pričaju fino o tebi

razmisljam razmisljam 20:39 11.06.2014

Re: ideja...

docsumann
heh, lijepo je vidjeti kad ti iza leđa pričaju fino o tebi



Хоћеш рећи, онда то није оговарање?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana