Film| Istorija| Kultura| Tehnologija| Umetnost

[91] Život i rad Stenlija Kjubrika

bojan ljubomir jugovic RSS / 22.11.2017. u 22:48
"Loši filmovi su me ohrabrivali više nego oni dobri zato što sam mogao da kažem: 'Ne znam mnogo toga o pravljenju filma, ali siguran sam da bih mogao da napravim bolji od ovog.'"

"Iako podsjeća na pokušaj da roman Rat i mir napišete spuštajući se niz tobogan u zabavnom parku, svako ko je ikada imao tu privilegiju da režira film zna da u životu nema mnogo zadovoljstva koja se mogu porediti sa tim osjećanjem."

Stenli Kjubrik

Na planeti Zemlji vjerovatno ne postoji niti jedan ozbiljan reditelj ili istinski ljubitelj filmske umjetnosti koji nije pogledao bar jedan film, po mnogima ako ne najboljeg, onda najinovativnijeg i jednog od najkontroverznijih reditelja u istoriji filma, Stenlija Kjubrika [Stanley Kubrick (1928-1999)]. Pojedinačne detaljne analize većine njegovih filmova zaista bi zasluživale i zahtijevale znatno veći prostor od jednog bloga a ja sam se trudio, pripremajući ovaj opširniji tekst o Kjubriku čitanjem knjiga, tekstova i intervjua te gledajući filmove i dokumentarce, da spomenem samo najvažnije i meni najzanimljivije stvari vezane za njegov život i rad.

   Stenli Kjubrik je rođen 26. jula 1928. godine u Bronksu, Njujork u porodici američkih jevreja, austrougarskog porijekla. Njegov otac Žak je bio ljekar tako da je Stenli odrastao u udobnom okruženju srednje klase u Bronksu gdje se i školovao. Kao tinejdžer, polaznik srednje škole Taft, izuzev fizike, nije pokazivao veliko interesovanje za učenje (često je prepisivao tuđu domaću zadaću te je čak pao iz engleskog jezika) i sa veoma lošim prosjekom ocjena po završetku mature nije mogao da konkuriše niti na jedan ozbiljniji koledž da bi nastavio školovanje. Umjesto da radi školske zadatke, nakon što mu je otac poklonio fotoaparat, Kjubrik se kao srednjoškolac samostalno obrazovao na polju fotografije i još je prije mature uspio da časopisu Luk (Look) proda svoje dvije foto-priče i vrlo brzo sa svojih sedamnaest godina dobije prvi posao u Luku kao fotograf u kojem provodi punih pet godina (1946-1951) tokom kojih, oslobođen školskih stega, počinje mnogo da čita po slobodnom izboru i potpisuje preko 300 fotografija od kojih se preko stotinu danas čuva u kolekciji Kongresne biblioteke u Vašingtonu (Library of Congress) a neke od njih, u kojima se prepoznaje izuzetan talenat za pričanje priča i osjećaj za trenutak, mogu da se vide ovdje.

    Saznavši da firma Marš vremena ulaže čak 40 000 dolara za produkciju dokumentarnog filma od samo 8 minuta, Kjubrik se 1950. godine sa daleko manjim budžetom upušta u snimanje svog prvog dokumentarnog filma "Dan borbe" (Day of the Fight) o bokseru srednje kategorije Volteru Kartijeu (Walter Cartier) pomoću iznajmljene 35-milimetarske kamere i pošto sa budžetom od samo 3900 dolara nije mogao sebi da priušti profesionalnu pomoć, sam je brinuo o svim aspektima produkcije što je bio slučaj i sa njegova prva dva igrana filma. Kako sam kaže: "Bio sam kamerman, reditelj, montažer, asistent montaže, čovjek za zvučne efekte - šta god vam padne na pamet, ja sam radio. I to je bilo neprocjenjivo iskustvo jer sam, s obzirom na to da sam bio prisiljen da sve uradim sam, uspio da dođem do temeljnog i sveobuhvatnog razumijevanja svih tehničkih aspekata pravljenja filma." Kada je 16-minutni crno-bijeli film napokon završen, uspio je da ga proda za otprilike sto dolara više nego što ga je koštalo snimanje.

 

   RKO Radio, kompanija koja je kupila njegov prvi kratki film vrlo brzo je uložila 1500 dolara za snimanje Kjubrikovog drugog 9-minutnog dokumentarca "Leteći sveštenik" (Flying Padre) što je jedva bio dovoljan iznos da pokrije troškove snimanja. Film prati život "letećeg" sveštenika koji putuje jugozapadom zemlje od jedne do druge indijanske parohije u Pajper keb avionu a da bi ga snimio Kjubrik daje otkaz časopisu Luk, počinje da igra šah u Vašington Skver parku za 25 centi po partiji i ta velika ljubav prema ovoj igri, za koju je smatrao da mu dodatno izoštrava ionako dobro pamćenje i dar za organizaciju, ostaće prisutna tokom čitavog njegovog života (čak i na filmskim setovima u pauzama tokom snimanja filmova). Nakon svog trećeg 30-minutnog dokumentarnog filma "Moreplovci" (The Seafarers) kojeg je uradio u boji i u kojem prvi put primjenjuje tehniku pokretne kamere za slikanje atmosfere karakterističnu za njegov kasniji rad, Kjubrik definitivno napušta snimanje dokumentaraca da bi se posvetio igranom filmu nakon saznanja da se milioni dolara ulažu u njihovu produkciju. Budžet od 10 000 dolara uspijeva da obezbijedi novcem od oca i ujaka koji su ga podržali u namjeri da u planinama San Gejbriel pored Los Anđelesa snimi svoj prvi igrani film "Strah i žudnja" (Fear and Desire) o četvorici vojnika koji se iza neprijateljskih linija u bezimenom ratu bore da ponovo pronađu sopstveni identitet i toplinu doma. Zbog neznanja i neiskustva sa ozvučavanjem, Kjubrik je sve scene snimao bez zvuka i u procesu naknadne nahsinhronizacije potrošio dodatnih 30000 dolara. Film biva prepoznat u kritičkim krugovima i prikazuje se u specijalizovanim bioskopima za umjetnički film ali ne uspijeva da vrati ni dolar od uloženih sredstava.

    Njegov drugi film iz 1955. godine "Poljubac ubice" (Killer's Kiss) rađen prema scenariju koji je napisao sa prijateljem za dvije sedmice i koji, prema njegovim riječima, "nije bio ništa drugo do niz akcionih sekvenci povezanih vještački konstruisanim gangsterskim zapletom" takođe nije uspio da ostvari nikakav prihod ali je značajan po tome što otkriva Kjubrikovu izuzetnu sposobnost da se poigrava sa rasvijetom. Tokom rada na ovom filmu živio je vrlo skromno, petkom poslijepodne bi raspustio filmsku ekipu i otišao u red za nezaposlene da primi sedmični ček za nezaposlene od 30 dolara od čega je kupovao hranu i potrepštine. Nakon premijere film je privukao pažnju mladog ambicioznog producenta Džejmsa Herisa (James B. Harris) sa kojim Kjubrik potom osniva, pokazaće se uspješnu, produkcijsku firmu Heris-Kjubrik (Harris-Kubrick Productions) i otkupljivanjem filmskih prava za roman "Čisti raskid" Lajonela Vajta (Clean Break, Lionel White) počinje rad na scenariju za prvi važniji Kjubrikov film "Ubistvo" (The Killing), kriminalističku melodramu sa Sterlingom Hajdenom (Sterling Hayden) u glavnoj ulozi, koja govori o pripremama koje sprovodi grupa sitnih prevaranata u pokušaju da opljačkaju kladionicu na hipodromu, tokom čijeg snimanja u saradnji sa veoma cijenjenim i iskusnim direktorom fotografije Lusjenom Balardom (Lucien Ballard) Kjubrik pokazuje svoju stručnost i beskompromisnost u donošenju svih odluka vezanih za kreativnu stranu pravljenja filma koja će ostati njegova prepoznatljiva i karakteristična osobina tokom čitave karijere. Prvog dana snimanja Kjubrik je osmislio komplikovan dugačak kadar koji je trebao biti snimljen pokretnom kamerom sa 25-milimetarskim sočivima na šinama i uz instrukcije prepustio posao Balardu. Nakon raspoređivanja rasvjete primjetio je da su šine postavljene mnogo dalje od one pozicije koju je on očekivao i upitao Balarda šta to radi. "Postavio sam kameru ovdje a ti si ju udaljio natrag. Zašto ju nisi postavio tamo gdje sam tražio?" "Nisam ništa promijenio." - odgovorio je Balard i dodao: "Koristim 50-milimetarska sočiva da obezbjedim tačno onakvo pokrivanje kadrom koje si tražio a sa većim sočivima moj posao će biti mnogo lakši i brže ću ga obaviti." "Ali šta je sa promjenom perspektive?" - upitao je Kjubrik na što je ovaj odgovorio: "Pa to i nije toliko važno", misleći da Kjubrik uopšte ne razumije razliku u tehničkim detaljima snimanja. "Postavi kameru tamo gdje sam ti rekao i koristi sočiva koja sam tražio ili idi sa seta i ne vraćaj se više!" - rekao je Kjubrik mirno i staloženo nakon čega ga je Lusjen poslušao i tokom ostatka snimanja filma nije bilo nikakve dalje rasprave sa Kjubrikom.

    Iako ni film "Ubistvo" nije doživio neki finansijski uspjeh, Kjubrik je po prvi put kao reditelj prepoznat od strane velikog studija i dobio je poziv od šefa produkcije kompanije MGM da izabere projekat iz njihove bogate arhive scenarija na kojem bi radio. Zbog tadašnjih previranja u MGM-u, saradnja se nije ostvarila ali ubrzo potom Kjubrik sa dvojicom saradnika piše scenario na osnovu romana "Staze slave" Hemfrija Koba (Paths of Glory, Humphrey Cobb) i uz pristanak Kirka Daglasa (Kirk Douglas) da glumi glavnu ulogu, dobija finansijsku podršku od strane kompanije Junajted Artist (United Artist) za snimanje istoimenog anti-ratnog filma u Minhenu sa veoma malim budžetom koji govori o nasumičnoj egzekuciji izvršenoj nad trojicom nevinih francuskih vojnika optuženih i osuđenih za kukavičluk tokom besmislenog napada na dobro utvrđene njemačke položaje u kojem su apsolutno pustošenje, cinizam i uzaludnost rata prikazani jednostavno i ostavljaju snažan utisak. U jednoj od mnogobrojnih ironičnih scena koje pojačavaju temu, u kojoj osuđeni na smrt čekaju izvršenje presude, jedan od njih kaže da će bubašvaba koju vidi na stolu u ćeliji biti živa kada on umre na što drugi osuđeni vojnik zgniječi bubašvabu pesnicom i kaže: "Sada ti imaš malu prednost." U finalu filma pojavljuje se mlada
Njemica koju su zarobili Francuzi i koju grupa francuskih vojnika, koji tek što nisu poslati natrag na front, prisiljava da im pjeva. Djevojka, uplašena njihovom brutalnošću, plače i počinje da pjeva a trenutak je toliko dirljiv da vojnici najprije zaćute a potom zaplaču. U dokumentarcu "Stenli Kjubrik: Život u slikama" (Stanley Kubrick: A Life in Pictures) Jana Harlana, reditelj Martin Skorseze (Martin Scorsese) prenosi svoje utiske o filmu i spomenutom finalu: "Bio je toliko iskren da je to bilo šokantno. Ono što ga je učinilo još šokantnijim jeste način na koji je bio snimljen - korišćenjem pokretne kamere u rovovima. [...] Pretpostavljam da ono što je nas pogodilo jeste finale filma. Postoji tendencija da kada želite da dođete do te vrste emocije ili tog nivoa sentimenta, ne sentimentalnosti, već sentimenta, želeći da portretišete taj aspekt humanosti, veoma često zapadnete u sentimentalnost. Vrlo je teško da to izvedete. Ovdje ne možete da pogledate scenu bez jecanja." Djevojku u filmu igra mlada i lijepa njemačka glumica Kristijana Harlan (Christiane Susanne Harlan) koja će postati Kjubrikova supruga godinu dana nakon što je film završen i biti s njim u braku sve do njegove smrti. Majka tri kćeri (Katarine iz svog prvog braka te Anje i Vivijan iz braka sa Kjubrikom) kao i uspješna slikarka čije slike krase brojne enterijere u poslednjem Kjubrikovom filmu "Širom zatvorenih očiju" (Eyes Wide Shut), Kristijana se prisjeća njihovog prvog susreta riječima: "Sjedio je za svojim stolom zbog intervjua koji sam morala da obavim, jer je tragao za glumicom za tu scenu u filmu 'Staze slave'. Pomislila sam da je izgledao izuzetno. Samo je tako sjedio i smiješio mi se tokom čitavog razgovora. Mora da sam mu uzvratila osmijeh i on je samo nastavio da mi se osmjehuje sledeće 43 godine."

    Izuzev u Francuskoj u kojoj je bio zabranjen punih 20 godina zbog prikaza beskrupuloznosti, pohlepnosti i licemjerja visokih zapovjednika francuske armije, što predstavlja početak kontroverzi koje će pratiti skoro sve Kjubrikove kasnije radove, film "Staze slave", krajem 1957. godine kada je završen, dobija izvrsne kritike i vraća uloženi novac ali zapravo njemu i Herisu ne donosi mnogo šansi za novi projekat. Po povratku u Los Anđeles, Kjubrik piše dva scenarija za filmove koji nikada nisu realizovani i pola godine radi sa Marlonom Brandom na vestern filmu "Jednooki Džek" (One Eyed Jack) koji napušta mjesecima prije početka snimanja prepustivši režiju Brandu poslije čega ne radi ništa pune dvije godine uzimajući često novac od Herisa na zajam.

    Tek 1960. godine na molbu Kirk Daglasa, producenta i glavnog glumca filma "Spartak" (Spartacus) Kjubrik se prihvata režije ove istorijske epske drame o istoimenom rimskom gladijatoru, vođi pobune robova sedamdesetih godina prije nove ere, čiji je budžet iznosio tadašnjih 12 miliona dolara, nastavljajući rad nakon što je prvobitni reditelj otpušten poslije prve sedmice snimanja. Doradivši scenario Kjubrik je uključio u film i masovne scene bitaka koje nisu bile predviđene originalnim planom, koje je snimao u Španiji uz filmsku ekipu od 10500 članova te uspio i da snimi zvučni zapis na jednom fudbalskom stadionu na kojem 76000 navijača na tribinama zajedno glasno uzvikuju: "Zdravo, Krasus!" i "Ja sam Spartak!". Pored Daglasa, sa kojim nije imao puno problema tokom snimanja, premda je on kao producent ipak donosio glavne odluke, u filmu glume Lorens Olivije (Lawrence Olivier), Oskarom ovjenčani Peter Ustinov, Čarls Loton (Charles Laughton) i drugi. Iako je ostvario ogroman finansijski uspjeh u distribuciji i četiri Oskara, i iako je u jednom trenutku karijere Kjubrik povukao iz opticaja svoja prva dva igrana filma jer ih je smatrao amaterskim, "Spartak" je zapravo jedini film kojeg se zaista odriče jer, slično iskustvu takođe autentičnog nezavisnog filmskog autora Dejvida Linča (David Lynch) tokom višemilionskog projekta "Dina" (Dune), jedini put u svojoj karijeri nije imao kompletnu kreativnu kontrolu i pravo na finalni rez.

    Dok je "Spartak" bio u montaži Kjubrik i Heris su kupili prava za roman "Lolita" ruskog pisca Vladimira Nabokova koji dugo u Engleskoj i Americi nije mogao da nađe izdavača te je knjiga prvo izdata u Parizu kao pornografsko štivo. ("Postoje najmanje tri teme koje su potpuno tabuisane kada su u pitanju američki izdavači." piše Nabokov u pogovoru svog romana. Pored ljubavnog odnosa starijeg muškarca i djevojčice, "ostale dvije su: crnačko-bjelački brak koji je potpuno i divno uspješan i urađa mnoštvom djece i unučadi; i potpun ateist koji vodi srećan i koristan život i star sto šest godina umre u snu.") Napisan originalno na engleskom jeziku roman govori o Hambertu, sjednjovječnom profesoru književnosti, opsjednutom dvanaestogodišnjom djevojčicom Dolores kojoj daje nadimak Lolita i sa kojom ulazi u seksualnu vezu nakon što joj postaje očuh. U to vrijeme postojao je ogroman pritisak različitih društvenih grupa da se roman ne pretoči u film koji je naposlijetku ipak snimljen 1962. godine u Londonu zbog problema cenzure i jeftinijih troškova produkcije a okolina Londona će, isprva sticajem okolnosti a potom svijesnom odlukom, postati životna adresa porodice Kjubrik i stalna baza za pre-produkciju i post-produkciju svih njegovih budućih filmova. Kjubrik je angažovao Nabokova i zajedno s njim napisao prilagođeni scenario koji je u erotskom smislu bio dosta indirektnija, suptilnija i blaža verzija romana i taj nedostatak erotike, po samom Kjubriku, predstavlja osnovnu slabost filma i o tome kaže sledeće: "Važna stvar u romanu jeste činjenica da, kao čitalac, na početku mislite da je Hambert rob svoje 'perverzije'. Tek na kraju kada je Lolita već udata i trudna i nije više mlada nimfa, shvatate, zajedno s Hambertom, da ju on voli. U filmu pak činjenica da njegova seksualna opsesija ne može biti na pravi način prikazana dovodi do toga da je od samog početka jasno da je on voli." Zbog skandalozne teme, film je imao problema sa distribucijom jer je katolička crkva osudila "Lolitu" i svoju cenzuru provela na način da su svećenici po zadatku širom Amerike odvraćali svoje vjernike od gledanja što je odgodilo pola godine premijeru filma. Napokon pristavši da napravi izmjene i skrati posebno problematičnu scenu u kojoj Hambert vodi ljubav sa Lolitinom majkom neprestano gledajući u Lolitinu fotografiju pored kreveta, Kjubrik izdaje film ali uz gorčevitu konstataciju: "Da sam znao koliko će ozbiljna ograničenja biti, vjerovatno ne bih ni snimio film." Veliki komercijalni uspjeh u bioskopima pomogla je, bez sumnje, kontroverza ali njegov sledeći filmski projekat "Dr. Strejndžlav ili: kako sam prestao da brinem i zavolio atomsku bombu" (Dr Strangelove or: How I Learned To Stop Worrying And Love The Bomb) pokazaće se još kontroverznijim.

    Podizanje Berlinskog zida pobudilo je Kjubrikovo interesovanje za nuklearno naoružanje i strategiju, pa je počeo da čita sve do čega se moglo doći o atomskoj bombi, što je bio i ostao njegov uobičajeni postupak, nekad čak i višegodišnjeg, istraživanja kada bi se zainteresovao za temu od koje bi mogao nastati film. Mada je ideja za novi film potekla iz priče "Crvena uzbuna" Pitera Džordža (Red Alert, Peter George) koja govori o ozbiljnoj nuklearnoj krizi, za razliku od gotovo svih Kjubrikovih radova koji su filmske adaptacije određenih romana, "Dr. Strejndžlav" predstavlja pokušaj da se jedan čisto intelektualni utisak - o zapaženom paradoksu u svakoj nuklearnoj strategiji - iskoristi kao osnova za film. U početku zamišljen kao dramatična priča o slučajnom nuklearnom ratu, film je naposlijetku realizovan kao košmarna crna komedija sa brojnim nezaboravnim i urnebesno smiješnim replikama ("Molim vas gospodo, ne možete se ovdje tući! Ovo je Ratna soba!") koja tretira temu postojanja ozbiljne prijetnje da bi neka duševno bolesna ličnost, koja bi se pojavila odnekud, iz savremenih komandnih struktura, mogla da započne rat ili u najmanju ruku ograničenu razmjenu nuklearnih razaranja koja bi mogla da opustoše velike oblasti i odnesu brojne ljudske žrtve. Većim dijelom zasnovan na dijalozima, film brilijantno iznose glumci poput Pitera Selersa (koji tumači tri uloge i zaslužan je za brojne humoristične replike u filmu nastale kao improvizacije tokom snimanja koje su naknadno upisane u scenario), Džordža C. Skota, Sterlinga Hejdena i mnogih drugih. Govoreći o krizi komunikacije, ova crno-bijela satirična komedija je snimana na trima lokacijama od kojih je svaka potpuno izolovana od druge: vazduhoplovna baza gdje poludjeli general Riper, koji šalje bombardere da napadnu Rusiju, sjedi sam u zaključanoj sobi; letjelica B-52 kojom upravlja pilot opsjednut izvršenjem povjerenog mu zadatka i Ratna soba u Pentagonu, gdje se film završava, a kojom ultimativno dominira ludi naučnik po kojem je film dobio naziv. Nakon osmomjesečne montaže, "Dr. Strejndžlav" je izazvao uzbuđenje i podijeljene reakcije: dok ga je mlađa publika voljela zbog humora i nepoštovanja političkih i vojnih struktura, mnogi ljudi su ga doživjeli kao opasno subverzivnim toliko da je čak u jednoj tadašnoj kritici pisalo kako Stenlija Kjubrika treba fizički ozlijediti što je napravio takav film. Bez obzira na različite reakcije film je postigao veliki finansijski uspjeh zaradivši pet puta veću sumu novca od one koja je u njega uložena i danas predstavlja najcjenjeniji Kjubrikov rad na sajtu Rotten Tomatoes pri čemu ga ugledni filmski kritičar Rodžer Ebert (Roger Ebert) smatra za "bez sumnje najbolju političku satiru XX vijeka".

    U tom trenutku, kao uspješni reditelj čiji su filmovi bili prihvaćeni i od strane kritike i od publike, Kjubrik je imao zapanjujuću kreativnu nezavisnost i mogao sa velikom slobodom da bira vremenski okvir za svaki sledeći projekat a filmom koji je uslijedio doslovno je napisao novo poglavlje u istoriji filmske umjetnosti.

    Nakon što u Njujorku u aprilu 1964. godine upoznaje naučnika i pisca Artura Č. Klarka (Artur C. Clarck) koji je živio na Cejlonu i bio inovator i ronilac istraživač, proveo je punih pet godina pripremajući svoje remek djelo "2001: Odiseja u svemiru" (2001: A Space Odyssey) koje se smatra za jednim od najboljih i najuticajnijih filmova svih vremena. Scenario, zasnovan na Klarkovoj kratkoj priči "Stražar" (The Sentinel) o piramidi pronađenoj na Mjesecu koja upozorava vanzemaljce o postojanju čovječanstva, koji Kjubrik piše zajedno sa Klarkom da bi ga Klark potom razdradio u roman, prati nastanak jedne inteligencije od strane druge kroz dvije paralalelne priče koje se presjecaju u veoma različitim vremenskim okvirima. Jedna oslikava tranzicije između različitih stepena razvoja ljudi od majmuna do novog oblika postojanja čovjeka u obliku "zvjezdanog djeteta" dok svaki korak razvoja predvodi misteriozna vanzemaljska inteligencija predstavljena jedino kroz seriju neuništivih eonski starih crnih monolita. U drugoj priči u svemiru, na putovanju ka Jupiteru, "bezgrešni" superkompjuter pod imenom HAL 9000 koji upravlja kosmičkim brodom postaje neprijatelj posade.

    Kjubrik je utrošio mnogo vremena na samo istraživanje, posvećujući naročito pažnju na tačnost i detalje u pogledu toga kako bi budućnost mogla izgledati. Prema sopstvenim riječima, pogledao je praktično sve naučno-fantastične filmove koji su bili do tog trenutka snimljeni a u pokušaju da odluči koja bi muzika odgovarala filmu preslušao je skoro sve moderne kompozicije koje su bile dostupne na pločama. Rukovodio je grupom od 35 glumaca i dizajnera, te više od 20 ljudi koji su se bavili specijalnim efektima. Imao je na raspolaganju tim naučnih savjetnika a od strane NASA odobreno mu je posmatranje svemirske letjelice korišćene u misiji Rendžer 9. Nakon snimanja, koje je trajalo nešto manje od godinu dana, na film su u istom trajanju primjenjeni specijalni efekti koji su u to vrijeme bili tehnološka novina i donijeli Kjubriku jedini Oskar (za vizuelne efekte) u karijeri. Film je u svojim ranim fazama bio propraćen glasom naratora ali je tekst, dio po dio, skraćivan da bi na kraju bio potpuno izbačen čime je film evoluirao u neverbalno iskustvo u trajanju od 139 minuta od kojih samo 40 minuta zauzimaju dijalozi.

    Nakon prvih prikazivanja 1968. godine, posebno nakon katastrofalne premijere u Njujorku sa koje je oko 240 gledalaca izašlo iz sale ne odgledavši film do kraja što je Kjubrika navelo da skrati film za 19 minuta, Odiseja nija bila instantni hit među mnogim kritičarima koji su mu zamjerili nedostatak dijaloga, spor ritam i naizgled nedokučivu radnju. Film se opirao žanrovskoj konvenciji jer nije bio poput nijednog do tada viđenog naučno-fantastičnog filma i očigledno se razlikovao od sve i jednog Kjubrikovog rada. Mnogi kritičari koji su u početku pisali veoma loše o filmu (opisujući ga kao "monumentalno dosadan" ili "najveći amaterski film ikada") vremenom su potpuno promijenili sud u pozitivnom smislu dajući mu najveće ocjene. O toj čudnoj karakteristici ovog filma da se iz antipatičnog iskustva pretvori u nešto potpuno suprotno govori i Vudi Alen (Woody Allen): "Kada sam prvi put gledao '2001: Odiseju u svemiru' nije mi se dopala i bio sam veoma razočaran. A onda, tri ili četri mjeseca kasnije, bio sam sa jednom ženom u Kaliforniji i ona mi je govorila o tome kako je to bio divan film. Otišao sam ponovo da ga gledam i dopao mi se mnogo više taj drugi put kada sam ga gledao. Potom, nekoliko
godina kasnije, pogledao sam ga ponovo i pomislio: 'Isuse, ovo je zaista senzacionalan film' i to je bio jedan od malo puta u mom životu kada sam shvatio da je umjetnik bio mnogo ispred mene." Skorseze, kome je Odiseja najbolji Kjubrikov film, kaže: "Tokom života bio sam pod velikim uticajem religije i ta strana moje ličnosti pronašla je neku vrstu izuzetne utjehe na kraju filma. Veoma lijep trenutak. [...] Bilo je čudesno, film vas je prosto zaustavio u onome kako bi ste obično iskusili protok vremena i natjerao vas, sa velikim autoritetom, da ponovo pogledate na svijet, dijelom zasnovan na pretpostavci a djelom zasnovan na naučnim činjenicama, i da vas odvede nekuda gdje nikada ranije niste bili ali vas je zapravo istinski zadubio u dramu. Mislim da je jedna od najvećih scena ubistava svih vremena uništenje HAL-a. To je zaista izuzetna scena ubistva. On ubija druge naučnike koji spavaju - samo napiše 'kvar' i shvatate da im mašina oduzima život. Opet, to je scena ubistva ali pogledajte kako je urađena." Naravno, najzanimljivije i najdetaljnije opservacije o filmu, ne ulazeći u tumačenje radnje, dao je sam Kjubrik u intervjuu za Plejboj 1968. godine, međutim zbog ograničenog formata ovog teksta ništa od toga nije moguće uspješno integrisati i citirati a da se ne naruši kontekst kojeg treba pročitati u potpunosti.

    Poslije uspjeha Odiseje Kjubrik je namjeravao da snimi film o Napoleonu, čijom ličnošću, inteligencijom i talentom je bio fasciniran. Kao i uvijek, tokom istraživanja teme nabavio je sve knjige o francuskom vojskovođi koje su mu bile dostupne i toliko ušao u materiju da je u registratoru na karticama imao dokumentovan skoro svaki dan iz Napoleonovog života. Međutim u trenutku kada je projekat bio u poodmakloj fazi ljudi iz studija su se povukli zbog sve većih troškova snimanja i činjenice da je solidan istorijski film o Napoleonu "Vaterlu" Sergeja Bondarčuka (Waterloo, Sergei Bondarchuk) koji se pojavio u to vrijeme bio totalni finansijski promašaj. Scene u enterijerima planirane su da budu snimane u Francuskoj gdje su namještaj i scenski kostimi iz epohe već postojali, a scene velikih bitaka u Jugoslaviji i Rumuniji gdje bi se takvi poduhvati uspješno izveli korišćenjem redovne vojske. Nakon trodnevnog dubokog razočaranja, Kjubrik je vrlo brzo počeo da radi na novom projektu i opredijelio se za mnogo skromniji film koji će izazvati najveću kontroverzu.

    "Mehaničke pomorandže ne postoje, sem u govoru starih Londonaca. Bila je to bizarna slika uvijek upotrebljavana za neku bizarnu stvar. 'Taj je nenormalan k'o mehanička pomorandža' je značilo: nenormalan do krajnje granice nenormalnosti. [...] Htio sam da taj naslov znači primjenu mašinske moralnosti na živi organizam koji sam curi od soka i slatkoće." - napisaće Entoni Berdžis (Anthony Burgess), pisac romana "Paklena pomorandža" [ili ispravnije "Mehanička pomorandža"(A Clockwork Orange)] prema kojem je Kjubrik, nesvjesno izostavljajući poslednje poglavlje koje mijenja poruku knjige (tvrdio je da nije znao za njega), snimio svoj sledeći, istoimeni kultni i kontroverzni film. Napisaće to Berdžis mnogo godina kasnije u posebnom dodatku romanu u kojem sa gorčinom žali što će zahvaljujući Kjubriku "'Paklena pomorandža' preživjeti dok će druga moja djela, koja više cijenim, zagristi prašinu." Iako je u vrijeme završetka filma 1972. godine bio poprilično zadovoljan filmskom adaptacijom svog romana koji je, uz Kjubrikov scenario, i sam poslužio kao osnova za snimanje scena, tokom godina Berdžis je promijenio svoje mišljenje jer film, sniman prema američkom nepotpunom izdanju romana, nije uključio katarzu i moralnu pouku poslednjeg poglavlja u kojem Aleks, personifikacija zla, problematični nasilni tinejdžer koji obožava muziku Betovena, nakon što prolazi kroz naučno-terapeutski program uslovljavanja i biva oslobođen svojih sklonosti da siluje i pljačka, napokon odrasta i odbacuje svoje "ultra-nasilje" kao zabludu mladosti. ("Dvadeset i prvo poglavlje daje romanu osobinu istinske literature, umjetnosti zasnovane na vjerovanju da se ljudska bića mijenjaju." - Entoni Berdžis) Knjiga, kao i film, pored originalnog i zanimljivog jezika, žargona poniklog iz ruskog koji je Berdžis nazvao "nadsat", vrvi od stilizovanog nasilja pomoću kojeg Aleks i njegovi "druzji" u Engleskoj u vrlo bliskoj budućnosti terorišu ljude oko sebe. O romanu Kjubrik je rekao: "Pomislio sam da je u pitanju djelo originalne i čudesne imaginacije, možda čak genijalno. Narativna inventivnost bila je čarobna, priča je bila baš takvog obima i
gustine kakvi su potrebni da bi se adaptirala za film, bez pretjeranog pojednostavljivanja i ogoljavanja." U pokušaju da nađe zanimljivu modernu arhitekturu koja bi odgovarala bliskoj budućnosti, Kjubrik je pažljivo prošao kroz sve brojeve tri arhitektonska časopisa izdatih u poslednjih deset godina i na taj način, izbjegavši da angažuje tragače za lokacije, odabrao mjesta za snimanje eksterijera. Upečatljiva anegdota o snimanju jedne od rijetkih scena koje su zapravo urađene, ne na postojećem već na napravljenom setu, govori o zahtjevnosti i beskompromisnosti Kjubrikovog pristupa. Nakon što je po čitavom Londonu tragao za odgovarajućim stanom, konačno ga našavši isplatio je i izbacio par koji je tamo živio dovodeći svoje dekoratere sa kojima je zajedno potpuno preuredio stan, opremivši ga upadljivim, futurističkim namještajem koji je koštao 13000 dolara. Pošto je snimanje završeno a stan ponovo doveden u svoje prvobitno stanje i vraćen paru, Kjubrik je poželio da ponovo snimi dva krupna plana te je par opet bio isplaćen i izbačen a stan ponovo potpuno preuređen. S druge strane, rad sa glumcima je uključivao mnogo kreativne slobode koju im je Kjubrik davao istraživanjem scena kroz mnogobrojne višečasovne probe prije samog snimanja. U brojnim intervjuima glumac Malkom Mekdauel (Malcom McDowell) koji tumači ulogu Aleksa i koji je tokom snimanja filma ostvario vrlo prisan odnos sa rediteljem da bi poslije završetka snimanja bio naglo prekinut, ističe kako je za čuvenu scenu silovanja piščeve supruge uz ples i pjevanje popularne melodije "Pjevajmo na kiši" (Singin' in the rain) iz istoimenog filma, Kjubrik uvažio njegovu ideju koja mu se dopala i samo kroz tri sata obezbjedio prava za korišćenje pjesme u filmu.

    Nakon što je "Paklena pomorandža" uspješno prikazivana tokom 61 sedmice, mediji u Engleskoj su u međuvremenu optužili film da je poslužio kao inspiracija za učestale svirepe zločine koje su činili mladi kriminalci širom zemlje, u toj mjeri da je čak Kjubrik dobijao i anonimna pisma sa smrtnim prijetnjama te je ozbiljno razmišljao da s porodicom napusti Englesku. Naposlijetku, na lični zahtjev Kjubrika kompanija Vorner braders je pristala da povuče film iz bioskopa u Engleskoj iako je donosio profit što je bio i ostao nezapamćen potez u filmskoj industriji da studio pristane na gubitke i ispoštuje reditelja.

    Sledeće tri godine života Kjubrik će posvetiti realizaciji svog desetog igranog filma "Bari Lindon" (Barry Lyndon) rađenog prema zaboravljenoj knjizi "Sreća Barija Lindona" (The Luck of Barry Lyndon) velikog pisca XIX vijeka Vilijama Mejkpisa Tekerija (William Makepeace Thackeray) poznatijem po satiričnom prikazu britanskog društva s početka XIX vijeka u romanu "Vašar taštine" (Vanity Fair) prema kojem je prvobitno Kjubrik želio da režira film ali se predomislio u korist zaboravljene knjige. Koristeći kinematografsku čistotu, svjesno izbjegavajući frenetične kadrove i čudne uglove veoma popularne za filmove tog vremena u kojem leže i počeci blokbastera, Kjubrik kroz 184 minute, u ukupnom koštanju od 11 miliona dolara, "slika" priču o irskom džentlmenu-vagabundu iz XVIII vijeka koji brak bez ljubavi sa lejdi Lindon koristi da bi ostvario svoje ambicije da se izdigne do najviših slojeva plemstva. I u ovom slučaju inovativan, Kjubrik za snimanje noćnih scena enterijera, uz pomoć Cajsovog brzog 50-milimetarskog fotografskog objektiva razvijanog za NASA-u i montiranog na kameru, koristi osvijetljenje koje je bilo dostupno ljudima iz XVIII vijeka: neke scene osvijetljene su samo jednom svijećom a u ostalim "stotine svijeća u kandelabrima i velikim svijećnjacima raspoređenim duž dugačkih hodnika osvjetljavaju scene nježnom svjetlošću, divnim blagim narandžastim odsjajem koji niko do tada nije vidio u filmu." Nadajući se da će moći snimiti čitav film u krugu od 90 minuta od svog doma u blizini Londona, Kjubrik je poslao fotografe u sve velike kuće u okviru tog kruga da pronađu odgovarajuće lokacije što se ispostavilo kao nemoguće. Naposlijetku je odlučio da snima u Irskoj, u kojoj se ionako dešavaju prva poglavlja knjige, ali je nakon nekoliko mjeseci provedenih tamo zbog telefonske prijetnje IRA-e premijestio produkciju, ionako opterećenu problemima logistike i lošeg vremena, u ruralnu oblast Engleske i Njemačke povećavajući budžet i pritisak koji je Kjubrik osjećao u toj mjeri da je od nervoze dobio osip na rukama koji se nije povukao do završetka snimanja i mada je prestao da puši počeo je da žicka cigarete od drugih. Iako je osvojio četiri Oskara (za scenografiju, kostimografiju, fotografiju i muziku), "Bari Lindon" je od strane većine filmskih kritičara u Americi i Velikoj Britaniji okarakterisan kao veoma dosadan i monoton ali je u Evropi doživljen kao film očaravajuće ljepote.

    Zbog velikog komercijalnog neuspjeha svog poslednjeg projekta, Kjubrik se odlučuje na filmsku adaptaciju horor bestselera "Isijavanje" Stivena Kinga (The Shining, Stephen King) koji bi mu donio umjetničku satisfakciju ali i finansijski uspjeh u bioskopskim dvoranama. U "Isijavanju" iz 1980. godine Džek Niklson (Jack Nicholson) igra pisca u pokušaju i liječenog alkoholičara koji sa suprugom i malim sinom prihvata posao čuvara izolovanog istorijskog hotela van sezone u zabačenim planinama Kolorada. Bivajući zavejani uslijed zimske oluje, supruga i sin postaju potencijalne žrtve pisca koji, zbog izolovanosti i uticaja natprirodnih sila koje obitavaju u hotelu, gubi razum i pokušava da ih ubije. Već poznat po svom perfekcionizmu i broju uzastopnih ponavljanja istih scena tokom snimanja, Kjubrik na ovom filmu obara rekord od čak 147 pokušaja (dublova) za jednu scenu. O svojoj reputaciji perfekcioniste rekao je sledeće: "To se dešava kad su glumci nespremni. Ne možete glumiti ako ne znate tekst. Ako glumci moraju da razmišljaju o riječima ne mogu da rade na emocijama. Ponavljate jednu stvar i po trideset puta i opet im vidite koncentraciju u očima: ne znaju tekst. I onda snimate i snimate i nadate se da će ispasti nešto od svega toga. Ako je glumac fin momak, ode kući i kaže: 'Stenli je perfekcionista, radi jednu scenu i po sto
puta.' I tako mojih trideset pokušaja postane stotinu a meni prikače takvu reputaciju. Da sam stotinu puta ponavljao jednu scenu nikada ne bih završio film." Budući da su se replike u scenariju mnogo puta mijenjale tokom snimanja Džek Niklson ih je često učio par minuta prije izvođenja a zbog velikog stresa pod kojim je bila izložena tokom dugotrajnog i napornog rada na filmu, glavna glumica Šeli Duval (Shelley Duvall) počela je da gubi kosu i iako je ponosna na saradnju sa Kjubrikom nikad ne bi pristala da ponovo prođe kroz slično iskustvo. Da bi održao filmsku ekipu u željenoj atmosferi Kjubrik je saradnicima često prikazivao Linčov crno-bijeli nadrealistički horor "Glava za brisanje" (Eraserhead). Sniman u okolini Londona, film "Isijavanje" opet uključuje do tada neviđenu inovaciju specifičnog korišćenja pokretne stedikem kamere (steadicam), patentirane par godina ranije, koja je omogućila duge, stabilne i brze pokrenute kadrove bez ikakvog poremećaja u slici. Proslavljeni reditelj Ridli Skot (Ridley Scott) koji je par godina kasnije završavao svoj čuveni naučno-fantastični film "Istrebljivač" (Blade Runner), ispričao je tokom okruglog stola magazina HR (Hollywood Reporter) da su završni panoramski kadrovi njegovog kultnog filma zapravo dobijeni od Kjubrika koji je imao na raspolaganju čak 17 sati svog sirovog materijala snimljenog iz helikoptera za uvodne kadrove "Isijavanja" te ih je ljubazno ustupio Skotu uz uslov da ne koristi one koji su već upotrebljeni. Iako propraćen podijeljenim reakcijama kritike i publike, ovaj film koji je ostvario veliki finansijski uspjeh i čiju jezivu atmosferu potpomaže izuzetna zvučna i muzička podloga sastavljena od smjelog miksanja djela kompozitora poput Bartoka, Ligetija i Pendereckog, smatra se jednim od najboljih horor filmova svih vremena.

    Ratna drama sa elementima crne komedije "Bojevi metak" (Full Metal Jacket) bazirana na romanu "Džombe" (The Short-Timers) vijetnamskog veterana i masovnog kradljivca knjiga Gustava Hasforda (Gustave Hasford), pojaviće se tek sedam godina kasnije, nakon veoma duge produkcije ali i pauze tokom koje Kjubrik čitajući i po pet sati dnevno bezuspješno pokušava da pronađe dovoljno dobru knjigu prema kojoj bi otpočeo novi projekat. Smiješna, vulgarna i kontradiktorna rečenica "Sviđaš mi se, možeš da dođeš kod mene kući i jebeš mi sestru." kojom strogi narednik tokom obuke želi da ućutka vickastog regruta (i koja u potpunosti oslikava atmosferu prvog dijela filma), privukla je Kjubrika da je nakon par pročitanih strana romana zaključio kako je u pitanju izuzetno i originalno djelo. Nakon čitanja knjige shvatio je da bi od nje mogao da napravi dobar film i da ona, kako sam kaže, "ne nudi lake moralne i političke odgovore; nije ni za rat ni protiv njega. Bavi se samo stvarima onakvim kakve jesu." Za razliku od romana koji se sastoji iz tri dijela, film čine dvije veće nezavisne priče povezane istim likovima. U prvom dijelu filma, nakon što ih šišaju kao ovce uz čežnjive zvuke kantri pjesme, mladi američki regruti uključujući Šaljivdžiju (Joker) prolaze kroz urnebesno komičnu i surovu obuku pod vođstvom narednika Harmana kojeg nezaboravno glumi bivši instruktor obuke i vijetnamski veteran Li Ermi (Lee Ermey), zaslužan za većinu svojih uvredljivih replika, koji je najprije bio angažovan kao savjetnik prvobitnom glumcu. U drugom dijelu Šaljivdžija, koji na uniformi nosi bedž sa znakom mira a na šljemu natpis "Rođen da ubija" i poziva se na Junga, zatiče se u Vijetnamu za vrijeme
ofanzive Tet na grad Hue 1968. godine. Sve scene borbi su snimane samo na jednoj lokaciji u okolini Londona, u prostoru sa napuštenim plinarama koji je bio vlasništvo kompanije British Gas, a nakon što su dodatne zgrade izgrađene - zbog autentičnosti prikaza i želje da naprave uvjerljive ratne ruine - sve je dignuto u zrak a potom dva mjeseca rušeno kuglom za rušenje što je bila do tada neviđena postavka scene. Pored toga posađene su i palme donešene iz Španije kao i na stotine plastičnih tropskih biljaka iz Hongkonga da bi se dočarali vijetnamski predjeli. I ovog puta Kjubrik je pokazao svoj poseban pristup i luksuz da može da prekine i odgodi snimanje filma četiri i po mjeseca uslijed Ermijevih povreda rebara koje je zadobio u saobraćajnoj nesreći. Iako jeste bio tužan i nezadovoljan zbog činjenice da je snimao relativno malo i dugo tokom svoje karijere, o svojim čestim probijanjima vremenskih rokova rekao je: "S obzirom da moji filmovi ne koštaju previše, nalazim način da ih radim malo duže da bi bili kvalitetniji." Bez namjere da snimi uobičajeni antiratni film već da prikaže rat onakvim kakav jeste o samom "Bojevom metku" je rekao: "Ako već moram da kažem nešto o dubljem značenju priče rekao bih da ono ima mnogo veze sa Jungovom idejom o dualizmu čovjeka: altruizam i trepeljivost na jednoj strani, i agresivnost i ksenofobija na drugoj." Film je po prikazivanju dobio relativno loše kritike, dijelom zbog njegove neuobičajene strukture a dijelom i zbog činjenice da su se u međuvremenu pojavili dosta dobri filmovi o Vijetnamu, ali se ipak pokazao kao vrlo isplativ filmski projekat.

    Tokom sledećih nekoliko godina, posebno zainteresovan za temu holokausta, Kjubrik je napisao scenario za svoj sledeći projekat "Arijevski dokumenti" (Aryan Papers) prema knjizi "Ratne laži" Luisa Beglija (Wartime Lies, Louis Begley) o jevrejskoj porodici u Poljskoj koja pokušava da izbjegne hapšenje od strane nacista tokom Drugog svjetskog rata. Projekat obustavlja u trenutku kada Stiven Spilberg (Steven Spielberg) otpočinje snimanje svog znamenitog filma o holokaustu "Šindlerova lista" (Schiendler's List) da bi se preusmjerio na film "V.I. - Vještačka inteligencija" (A.I. - Artificial Intelligence) od kojeg će takođe kasnije odustati i ponuditi ga Spilbergu kao "film Stivena Spilberga u produkciji Stenlija Kjubrika" koji će biti završen par godina poslije Kjubrikove smrti.

    Još dok je radio na Odiseji, Kjubrik se zainteresovao za "Novelu o snu" Artura Šniclera (Traumnovelle, Arthur Schnitzler) iz 1926. godine na osnovu koje će krajem devedesetih snimiti svoj poslednji film, erotsku dramu "Širom zatvorenih očiju" sa, tadašnjim holivudskim bračnim parom, Tomom Kruzom i Nikol Kidmen (Tom Cruise, Nicole Kidman) u glavnim ulogama. Priča, prebačena iz Beča sa početka XX vijeka u Njujork devedesetih, prati jednu noćnu avanturu uspješnog doktora u koju kreće nakon što prilikom konzumacije marihuane biva šokiran priznanjem svoje žene da je razmišljala da ga prevari godinu dana ranije i tokom koje nepozvan upada na masovnu maskiranu orgiju neimenovanog tajnog društva u obližnjem zamku i biva razotkriven. U trenutku kad su mu producenti predložili raspored snimanja od 24 sedmice Kjubrik se iskreno nasmijao i odgovorio: "Ali to je film u kojem dvoje ljudi razgovara. Smanjimo to na 18 sedmica." Međutim, naporno i prolongirano snimanje filma sa Kjubrikovim uobičajenim brojnim ponavljanjem scena je zbog svog neprekidnog trajanja od 18 mjeseci ušlo čak i u Ginisovu knjigu rekorda kao najduže konstantno snimanje filma u istoriji. Rade Šerbedžija, koji u filmu glumi epizodnu ulogu gospodina Milića, vlasnika prodavnice kostima, je jedini glumac sa prostora bivše Jugoslavije koji je radio sa Kjubrikom. Nažalost, Kjubrik nije dočekao premijeru svog filma koji će se, pored solidne zarade u Americi i Britaniji, pokazati posebno uspješnim u Japanu i Italiji gdje je bio veliki hit.

    Samouki reditelj, dobitnik američke Grifitove nagrade (D.W.Griffith Award) koji nikada u životu nije napisao originalni scenario, umro je u snu u svom domu, u Boremvudu kraj Londona, u svojoj 71. godini, šest dana po prikazivanju konačne verzije "Širom zatvorenih očiju" predstavnicima studija, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u istoriji filmske umjetnosti.

 

Atačmenti



Komentari (88)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsprof nsprof 23:18 22.11.2017

Izgubljeni svetovi 2001

U knjizi "The Lost Worlds of 2001" Artur Klark sjajno opisuje Kubrika. Tu se može videti kako su nastale legendarne scene, poput reza sa bačene koske na veštački satelit. Klark kaže da je nakon jednog snimanja Kubrik dohvatio neku kosku sa seta i počeo da je baca uvis. Ubrzo je počeo da je snima dok leti, rizikujući da mu koska padne na glavu ("...i tako je inteligencija ugašena na jednom polju izvan Londona.". Od te igre je nastala sada već legendarna scena prelaza od dva miliona godina.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:07 23.11.2017

Re: Izgubljeni svetovi 2001

sada već legendarna scena prelaza od dva miliona godina.


Deni Bojl je jednom prilikom sjedio u društvu Tarantina, Ridlija Skota, Injaritua i drugih za okruglim stolom u organizaciji spomenutog Hollywood Reporter-a i na pitanje koju bi filmsku sekvencu poslali u kapsuli u svemir - odabrao upravo tu iz Odiseje. Injaritu je odabrao sekvencu sna iz filma "Stalker" Andreja Tarkovskog.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 10:44 24.11.2017

Re: Izgubljeni svetovi 2001

bojan ljubomir jugovic
sada već legendarna scena prelaza od dva miliona godina.


Deni Bojl je jednom prilikom sjedio u društvu Tarantina, Ridlija Skota, Injaritua i drugih za okruglim stolom u organizaciji spomenutog Hollywood Reporter-a i na pitanje koju bi filmsku sekvencu poslali u kapsuli u svemir - odabrao upravo tu iz Odiseje. Injaritu je odabrao sekvencu sna iz filma "Stalker" Andreja Tarkovskog.


Intelektualci (Bah! ;> ) Zbog njih i njihovih "Ala Montira" umetničkih nazora, vanzemaljci bi nas ili odmah pobili, ili stavili znak Obići u Širokome Krugu! ☻

Ako već treba neka filmska sekvenca da se šalje u svemir, da se šalje ova! ;> (ubr, sve snimljeno u jednom cugu )



The final dance sequence, “Begin the Beguine”—shot amazingly in one take!—has been called the finest moment in Hollywood musical history. Of it, the late Frank Sinatra said, in That’s Entertainment (1974), "You know, you can wait around and hope, but I tell you, you'll never see the likes of this again." One film critic remarked that if he were exiled to a desert island with but one movie clip to take, it would be “Begin the Beguine.”

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:31 25.11.2017

Re: Izgubljeni svetovi 2001

Kad god vidim Astera - odmah mi u paru ide Džindžer Rodžers.

Frenk Geri, znameniti arhitekta, projektovao je zgradu u Pragu koju zovu i "Fred i Džindžer".

Milan Novković Milan Novković 00:18 23.11.2017

Po meni bi ...

Htio sam da taj naslov znači primjenu mašinske moralnosti na živi organizam koji sam curi od soka i slatkoće." - napisaće Entoni Berdžis (Anthony Burgess)

...tokom godina Berdžis je promijenio svoje mišljenje jer film, sniman prema američkom nepotpunom izdanju romana, nije uključio katarzu i moralnu pouku poslednjeg poglavlja u kojem Aleks, personifikacija zla, problematični nasilni tinejdžer koji obožava muziku Betovena, nakon što prolazi kroz naučno-terapeutski program uslovljavanja i biva oslobođen svojih sklonosti da siluje i pljačka, napokon odrasta i odbacuje svoje "ultra-nasilje" kao zabludu mladosti. ("Dvadeset i prvo poglavlje daje romanu osobinu istinske literature, umjetnosti zasnovane na vjerovanju da se ljudska bića mijenjaju." - Entoni Berdžis

... to poslednje poglavlje bilo lošiji, "rastegnuti" završetak i brzoplet, pa priprost pokušaj da se zaokruži ljudska priroda u njenom iznenadnom kreatanju kroz "moderna" vremena.

Što reče jedan filozof ovde (Greg Scorzo, prijatno otkrovenje poslednjih par godina, bar što se mog "ukusa" tiče):

"Stanley Kubrick’s A Clockwork Orange demonstrates, with a fierce intensity, that a counter-culture inspired, socially liberal society need not be a society that emanates peace and love. It may be a society that primarily emanates brutality. Such a society need not be fascist or communist. It can be a western democracy that values cutting edge art, social freedom, and brazen sexuality. It is a mistake to think that these values are antidotes to brutality, sexual violence, or urban squalor. It is also a mistake to think these social problems are exclusively tied up with society being drab, conformist, tacky, and sexually repressed.".

Ta ljudska "jednačina", iako je englesko "human condition" često inspirativnije, "jednačina" sugeriše disciplinu, je daleko od onoga što zovemo "closed form" - rešiva tako što promešaš pa probereš karte iz jednog zaokruženog špila.

Slobode, kreacije i i counter-kulturološke struje čine jedan nejasan i eksplozivan mix.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:20 23.11.2017

Re: Po meni bi ...

Odličan komentar Milane.

brzoplet


E sad i to poslednje 21. poglavlje je odlično napisano - ali jeste malo ograničen prostor u kojoj se Aleks iznenadno u toku jedne večeri transformiše nakon što u novoj bandi namlati gosta kafane, odjednom štedi novac i ne rasipa ga čašćavanjem svih prisutnih da bi ih potom napustio ne odlazeći s njima u pljačku, već sreće starog člana prve bande koji se umeđuvremenu zaposlio i oženio - djeluje kao naljepljeno ali jeste originalni dio knjige (s namjerom - 3 dijela po 7 poglavlja daje 21 što je u SAD godina zrelosti) koji je štampan u Engleskoj i Evropi sa izuzetkom Jugoslavije u kojoj je izdata američka verzija knjige u sjajnom prevodu Zorana Živkovića (nisam čitao knjigu na engleskom ali na srpskom je izuzetno iskustvo, ko voli ljepotu neobičnog jezika sa ruskim riječima uživaće).

Pravda se Berdžis, kojem je tada amer. izdavač postavio uslov da će štampati knjigu samo ako izbace poslednje poglavlje. Kaže: "Trebale su mi pare te davne 1961. godine."

Kod nas je uz dodatak Beržisovog teksta i poslednjeg poglavlja knjiga objavljena mislim tek 2006. uz solidan prevod Aleksandra B. Nedeljkovića uz par simpatičnih gafova tipa

"Preludijum u C-povišenom-minor" što će reći u Cis molu.
nask nask 00:54 23.11.2017

Kako čovek da ga ne voli

izuzev fizike, nije pokazivao veliko interesovanje za učenje


Inače je Kirk za Staze slave i Spartaka uložio ne samo svoj lik nego i popriličan udeo u filmski budžet.

Meni je Bari Lindon, u vizuelnom smislu, jedan od najlepših filmova ikada. Fizika, jbg.
apacherosepeacock apacherosepeacock 11:29 23.11.2017

Re: Kako čovek da ga ne voli

Gledala sam sve Kjubrikove filmove , u sustini svi su mu filmovi vizuelno savrseni a Bari Lindon je u tom domenu na vrhu (svaki kadar, ali svaki - je uradjen kao umetnicka slika na platnu).

Poslednji film Eyes Wide Shut mu je ekipa sve kadrove iz NYC radila dok je on sedeo u Londonu jer je imao zent od letenja (nije nigde putovao gde je moralo avionom)..

Inace glumci su pristajali na teror beskonacnog ponavljanja kadrova, sto je snimanje filma sa njim cinilo visegodisnje odlaganje i odustajanje od drugih filmskih projekata, samo da iskoriste sansu koja im se pruzila da rade sa njim.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:27 23.11.2017

Re: Kako čovek da ga ne voli

nask
izuzev fizike, nije pokazivao veliko interesovanje za učenje


Inače je Kirk za Staze slave i Spartaka uložio ne samo svoj lik nego i popriličan udeo u filmski budžet.

Meni je Bari Lindon, u vizuelnom smislu, jedan od najlepših filmova ikada. Fizika, jbg.


E sad, to ne znam jer nisam naišao na nijednu informaciju o tome. Daglas je bio zvijezda u to doba i samo iz razloga što je pristao da glumi Deksa u Stazama slave - Heris i Kjubrik su dobili oko milion dolara od Junajted artista.

A naravno to za Bari Lindona i Cajsova sočiva za NASA-u nije se moglo ispustiti da se ne spomene u tekstu jer je dalo do tada neviđene rezultate tokom snimanja
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:36 23.11.2017

Re: Kako čovek da ga ne voli

Gledala sam sve Kjubrikove filmove , u sustini svi su mu filmovi vizuelno savrseni a Bari Lindon je u tom domenu na vrhu (svaki kadar, ali svaki - je uradjen kao umetnicka slika na platnu).


Da, čak su kompozicije pojedinih scena - sa položajima likova u kadru - bukvalno rađeni prema postojećim slikarskim platnima iz tog perioda.

Poslednji film Eyes Wide Shut mu je ekipa sve kadrove iz NYC radila dok je on sedeo u Londonu jer je imao zent od letenja (nije nigde putovao gde je moralo avionom)..


Baš lijepo što si spomenula nešto što sam izostavio - da, iako je položio za pilota manjih aviona i jedno kratko vrijeme letio - Kjubrik je poznat po tom strahu od letenja (kao i Lars von Trir koji je svoju čitavu Američku trilogiju snimio u Evropi).

Za Eyes Wide Shut tehničari su mu mjerili pojedine širine ulica Njujorka, koje je on rekonstruisao praveći i mali model u Engleskoj, ali da, neki autentični snimci Njujorka su prikazivani tokom snimanja Kruzovih scena u eksterijeru.

Inace glumci su pristajali na teror beskonacnog ponavljanja kadrova, sto je snimanje filma sa njim cinilo visegodisnje odlaganje i odustajanje od drugih filmskih projekata, samo da iskoriste sansu koja im se pruzila da rade sa njim.


Kažu za Kjubrika da je, ukoliko je to stvarno htio, mogao da dobije kojeg god glumca i glumicu za uloge u svojim filmovima. Ima naravno izuzetaka, Brus Vilis je trebao da glumi Džokera u Full Metal Jacket ali je zbog započetog snimanja na seriji Moonlighting odbio poziv.
nask nask 14:10 23.11.2017

Re: Kako čovek da ga ne voli

nisam naišao na nijednu informaciju o tome


To su Kirk i Majkl pričali u nekom dokumetarcu ali nisam više siguran gde. Prihvatanje Daksove uloge nije bio bez rizika po Kirka jer je on u to vreme već bio ozbiljno ime u Holivudu, a tema filma je bila iz više razloga kontroverzna. U nekom trenutku se postavilo pitanje zaokruživanja budžeta pa je Kirl iz nekih svojih, da tako kažem, političkih razloga napisao ček. Sa Spartakom, je u finansijskom i producentskom smislu, porodica Daglas postala ono što jeste u poslednjih 50g.

... Cajsova sočiva ...


Tek je u poslednjih 10-tak godina snimanje takvih scena, mislim na osvetljenje tj. nedostatak istog, dolaskom ozbiljnih digitalnih senzora postalo moguće. 40 godina gotovo nikome nije uspelo da snimi slične scene pod tim uslovima. U mnogim stvarima je bio pionir i rekao bih pre vremena.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:22 23.11.2017

Re: Kako čovek da ga ne voli

Odlično Nask, hvala za info!
stefan.hauzer stefan.hauzer 01:06 24.11.2017

Re: Kako čovek da ga ne voli

Sa Spartakom, je u finansijskom i producentskom smislu, porodica Daglas postala ono što jeste u poslednjih 50g.


ako nešto Kirk Daglas ima: to su muda do poda! Za taj film je uzet scenarista i pisac i režiser i levičar Dalton Trambo, koji je do tad bio na crnojlisti zbog svojih političkih i životnih uverenja. Ništa slučajno. Kao i Paths of Glory koji je bio antiratni film sniman, sasvim slučajno?, u vreme kada je svet potresala Suecka kriza i intervencija Sovjeta u Mađarskoj i Poljskoj i polako se formirao snažni antiratnipokret. Kirk Daglas je pre svega trendseter i čovek koji je najavio Nove levice:)
c_h.arlie c_h.arlie 14:38 24.11.2017

Re: Kako čovek da ga ne voli

apacherosepeacock
Gledala sam sve Kjubrikove filmove , u sustini svi su mu filmovi vizuelno savrseni a Bari Lindon je u tom domenu na vrhu (svaki kadar, ali svaki - je uradjen kao umetnicka slika na platnu).

Poslednji film Eyes Wide Shut mu je ekipa sve kadrove iz NYC radila dok je on sedeo u Londonu jer je imao zent od letenja (nije nigde putovao gde je moralo avionom)..

Inace glumci su pristajali na teror beskonacnog ponavljanja kadrova, sto je snimanje filma sa njim cinilo visegodisnje odlaganje i odustajanje od drugih filmskih projekata, samo da iskoriste sansu koja im se pruzila da rade sa njim.

Ja nisam gledao niti jedan.
Istina, da se korigujem - možda i jesam, no, pošto mi uopšte niti najmanje nije bitno ko je režiser, onda ni ne pamtim.
Uglavnom, od glumaca najviše volim Džeki Čena i Edi Marfija, a od režisera ...
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:45 24.11.2017

Re: Kako čovek da ga ne voli



Hehe, Čarlivoje, na ovaj tvoj komentar odlično pasuju sve tri tvoje legendarne replike, tačno ne znam da izaberem jednu od njih: I "Gluposti!" i "Saglasan!" i "Jebo te patak!"

Šala, šala...
Черевићан Черевићан 01:38 23.11.2017

трагом неизбрисивог трага

Kjubrik pokazuje svoju stručnost i beskompromisnost u donošenju svih odluka vezanih za kreativnu stranu pravljenja filma

очарати делом својим појединца
ТО се многим од нас дешавало,
глобалним нивоом када те задеси
потрајавши утом, богме их је мало,

ту прилику живот пружи г Kjubriku

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:41 23.11.2017

Re: трагом неизбрисивог трага

Черевићан
Kjubrik pokazuje svoju stručnost i beskompromisnost u donošenju svih odluka vezanih za kreativnu stranu pravljenja filma

очарати делом својим појединца
ТО се многим од нас дешавало,
глобалним нивоом када те задеси
потрајавши утом, богме их је мало,

ту прилику живот пружи г Kjubriku



Sjajan prilog kao i uvijek gos'n Sveta.

Naravno uz dužno izvinjenje blogerima na dužini teksta ali prosto o Kjubriku se nije moglo (a ni smjelo) pisati drugačije (posebno imajući u vidu činjenicu da trenutno na netu ima jako malo skromnijih tekstova i informacija o Kjubriku na srpskom jeziku). S druge strane pisanje o njemu, povlači i malu obavezu da se pripremi još jedan tekst sličnog formata o drugom velikom originalnom reditelju Andreju Tarkovskom koji se tokom cijele karijere žalio na strogu cenzuru (recimo Andrej Rubljov je bio nekih pet godina u bunkeru) ali da je radio na zapadnom tržištu, struka tvrdi, ne bi bio u stanju da realizuje mnoge svoje filmove koji se svrstavaju u remek djela filmske umjetnosti.
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:01 23.11.2017

Re: трагом неизбрисивог трага

Naravno uz dužno izvinjenje blogerima na dužini teksta ali prosto o Kjubriku se nije moglo (a ni smjelo) pisati drugačije (posebno imajući u vidu činjenicu da trenutno na netu ima jako malo skromnijih tekstova i informacija o Kjubriku na srpskom jeziku).


Kakvo izvinjavanje, moglo je i opsirnije..

Jos malo podataka oko kontroverzi sa A Clockwork Orange:

American version

In the United States, A Clockwork Orange was rated X in its original release in 1972. Later, Kubrick voluntarily replaced approximately 30 seconds of sexually explicit footage from two scenes with less explicit action for an R rating re-release in 1973. Current DVDs present the original version (reclassified with an "R" rating), and only some of the early 1980s VHS editions are the edited version.[33][34]

Because of the explicit sex and violence, The National Catholic Office for Motion Pictures rated it C ("Condemned", a rating which forbade Roman Catholics seeing the film. In 1982, the Office abolished the "Condemned" rating. Subsequently, films deemed to have unacceptable levels of sex and violence by the Conference of Bishops are rated O, "Morally Offensive".[35]




British withdrawal

Although it was passed uncut for UK cinemas in December 1971, British authorities considered the sexual violence in the film to be extreme. In March 1972, during the trial of a fourteen-year-old male accused of the manslaughter of a classmate, the prosecutor referred to A Clockwork Orange, suggesting that the film had a macabre relevance to the case.[36] The film was also linked to the murder of an elderly vagrant by a 16-year-old boy in Bletchley, Buckinghamshire, who pleaded guilty after telling police that friends had told him of the film "and the beating up of an old boy like this one". Roger Gray QC, for the defence, told the court that "the link between this crime and sensational literature, particularly A Clockwork Orange, is established beyond reasonable doubt".[37] The press also blamed the film for a rape in which the attackers sang "Singin' in the Rain" as "Singin' in the Rape".[38] Christiane Kubrick, the director's wife, has said that the family received threats and had protesters outside their home.[39]

The film was withdrawn from British release in 1973 by Warner Brothers at the request of Kubrick.[40] In response to allegations that the film was responsible for copycat violence Kubrick stated: "To try and fasten any responsibility on art as the cause of life seems to me to put the case the wrong way around. Art consists of reshaping life, but it does not create life, nor cause life. Furthermore, to attribute powerful suggestive qualities to a film is at odds with the scientifically accepted view that, even after deep hypnosis in a posthypnotic state, people cannot be made to do things which are at odds with their natures."[41]

The Scala Cinema Club went into receivership in 1993 after losing a legal battle following an unauthorised screening of the film.[42] In the same year, Channel 4 broadcast Forbidden Fruit, a 27-minute documentary about the withdrawal of the film in Britain.[43] It contains footage from A Clockwork Orange. It was difficult to see A Clockwork Orange in the United Kingdom for 27 years. It was only after Kubrick died in 1999 that the film was theatrically re-released and made available on VHS and DVD. On 4 July 2001, the uncut version premiered on Sky TV's Sky Box Office, where it ran until mid-September.


Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 11:49 24.11.2017

Re: трагом неизбрисивог трага

It was difficult to see A Clockwork Orange in the United Kingdom for 27 years.


The cleaning up is always done for the best of reasons. When five of Emily Dickinson’s poems were submitted for publication in the local paper, the editor helpfully “fixed” all the punctuation (eliminating those awful dashes!) and changed her “near-rhymes” into real rhymes, completely butchering them. In like manner, groups have cut WHEN HARRY MET SALLY’s famous orgasm scene out, left the main action scene out of THE MATRIX, and made the two women in the award-winning CAROL “just friends.”
...
And now here’s Sony announcing they’re going to release “clean” versions of movies for viewing by “a wider family audience,” removing graphic violence, offensive language, sexual innuendo, gore, and “adult content,”


REMAKE COMES TRUE–AGAIN!
Connie Willis

8-9-17

There’s nothing SF writers hate worse than being proved right. That’s because our predictions that come true hardly ever turn out to be the positive ones.

I should say right off the bat that SF writers aren’t actually in the business of making predictions, which is a good thing. Our record in that department is lousy. True, Heinlein predicted the credit card and the microwave, but he also predicted we’d all be using rolling roads by now and taking our slide rules with us into space. Clarke predicted space elevators and space stations, but had us sinking in fifty feet of sand on the moon. William Gibson may have predicted multi-national computer hackers in NEUROMANCER, but he didn’t see either Facebook or middle-school cyberbullying coming.

That’s because prediction like the psychics claim to do isn’t what we’re doing. Our job is to extrapolate, an entirely different thing, to look at trends and possibilities and say, “If this goes on, here’s what’s liable to happen.” But even though we’re not trying to be John Edward or Jeane Dixon, some of what we write about does come to pass. In my short story, “Samaritan,” I had apes being taught sign language, returning to their zoos, and teaching the rest of the primates to sign, which actually happened a couple of years after the story came out.

That’s about the only good thing I’ve ever predicted that came true. Everything else–from over-the-top ridiculous Christmas décor (“deck.halls@boughs/holly”) to duct-tape-fashions (BELLWETHER), has been stuff I’d rather hadn’t have happened.

Especially all the stuff I proposed in REMAKE. When I wrote the book back in 1995, CGI was limited to a few space ships blowing up, but in the years since nearly everything in the book has come to pass, from CGI-constructed stars to resurrecting dead actors. And messing with the classics to suit current sensibilities.

In REMAKE, my hero’s job is the “clean up” classic movies, removing the smoking and drinking and other no longer socially acceptable things from CASABLANCA and NOW, VOYAGER and IT HAPPENED ONE NIGHT. And now here’s Sony announcing they’re going to release “clean” versions...

...

http://azsf.net/cwblog/?p=283

stefan.hauzer stefan.hauzer 03:12 23.11.2017

*

film "Isijavanje" opet uključuje do tada neviđenu inovaciju specifičnog korišćenja pokretne stedi kem kamere (steadycam), patentirane par godina ranije, koja je omogućila duge, stabilne i brze pokrenute kadrove bez ikakvog poremećaja u slici


Ovo je ta scena koja je proslavila steadicam:



iako je Kjubrik obožavao fotografiju i njegovi filmovi su veliki vizuelni ugođaj, meni i dalje omiljen Paths of Glory, koji je možda, od svih njegovih filmova, i najmanje "igrao" na vizuelno, ali možda neveštom oku! Jedno vreme je za ovu scenu važilo da je prvi put korišten steadicam:




(a nije! Prvi put je korištena u filmu Hala Ešbija Bound for Glory i Rocky; scena na stepenicama)
nask nask 12:55 23.11.2017

Re: *

za ovu scenu


I svaki put se naježim kad gledam ovaj ljudski očaj, pogotovo onaj trenutak kad krene odbrojavanje.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:46 23.11.2017

Re: *

iako je Kjubrik obožavao fotografiju i njegovi filmovi su veliki vizuelni ugođaj, meni i dalje omiljen Paths of Glory, koji je možda, od svih njegovih filmova, i najmanje "igrao" na vizuelno, ali možda neveštom oku!


Uf, to je i meni jedan od omiljenih filmova. Izenađujuća je Kjubrikova konciznost i svedenost prilikom pričanja priče što daje vrlo brz ritam filmu (koji proleti za čas) u kojem scene sa razgovorima smjenjuju jedna drugu bez rasplinjavanja. Izuzetak je tek par prikaza atmosfere i naravno finale na kraju sa pjevanjem.

Jedno vreme je za ovu scenu važilo da je prvi put korišten steadicam:


Što je pomalo blesavo jer je Paths of Glory završen 1957. a stedikem patentiran dosta kasnije sredinom sedamdesetih i da, The Shining nije bio prvi film u kojem je upotrebljen pa sam vrlo svjesno napisao "specifična upotreba" jer jeste po prvi put inventivno upotrebljena za snimanje scena iz nižih vizura kao ta sa Denijem na trociklu.


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:50 23.11.2017

Re: *

I svaki put se naježim kad gledam ovaj ljudski očaj, pogotovo onaj trenutak kad krene odbrojavanje.


Meni je fantastična scena kad Deks ponovo, nakon neuspjelog prvog juriša koji predvodi, pokušava da pokrene potpuno desetkovanu skupinu vojnika koja se povukla u rovove. Uzima pištaljku, penje se na merdevine da predvodi vojnike u napad a odmah odozgo pada na njega leš mrtvog saborca.
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:41 23.11.2017

Re: *

i da, The Shining nije bio prvi film u kojem je upotrebljen pa sam vrlo svjesno napisao "specifična upotreba" jer jeste po prvi put inventivno upotrebljena za snimanje scena iz nižih vizura kao ta sa Denijem na trociklu.


Znam, nego, samo sam izbacio kratak istorijat ničim izazvan; jedno vreme sam bio opčinjen tom tehnikom snimanja, pa tako znam i sve scene s početaka. Koliko se sećam steadicam je osmišljen upravo na sceni na stepenicama iz Rokija, tj. Braun, izumitelj?tvorac?inovator?, snimao je svoju devojku kako trči na stepenicama i kasnije je ta scena samo prebačena, a devojku je zamenio Stalone.

Posle me je skroz obuzela genijalna uptreba frame within a frame koju je Kar Wai Wong iskoristio do bezbroja u Raspoloženi za ljubav:

stefan.hauzer stefan.hauzer 14:53 23.11.2017

Re: *

Meni je fantastična scena kad Deks ponovo, nakon neuspjelog prvog juriša koji predvodi, pokušava da pokrene potpuno desetkovanu skupinu vojnika koja se povukla u rovove.


meni je sjajna i uloga koju tumači Timothy Carey; koji je na početku potpuno miran, bez ikakve emocije, ohrabren ranijim razgovorima sa Deksom, ali kada se suoči sa realnošću i shvati da odlazi na streljanje, totalno se raspada. Čitav film je pun takvih obrta. Ovaj, na primer, dešava se u samo nekoliko sekundi, od potpune sigurnosti da je sve dobro prošlo do totalnog raspada:



(definitivno ću ga gledati večeras!)
4krofnica 4krofnica 15:18 23.11.2017

Re: *

Posle me je skroz obuzela genijalna uptreba frame within a frame koju je Kar Wai Wong iskoristio do bezbroja u Raspoloženi za ljubav:


pa njao, tell me more, tell me more... :)
Kar Wai je diplomirani grafički dizajner i veliki esteta, kao i Kjubrik, ali za razliku od Kjubrika, čiji filmovi su tematski i geografski potpuno različiti, ovaj pravi slične filmove: svoje kadrove smešta najčešće u skučen prostor i to je hongkoški ambijent nabijen ljudima i zgradama, iz kojih uvek kulja neka nepodnošljiva para, skoro da osećaš težinu svih tih mirisa, ulice su uvek zakrčene. njegove teme su pronalaženje topline i intimnosti u ljudskim košnicama...


stefan.hauzer stefan.hauzer 15:32 23.11.2017

Re: *

pa njao, tell me more, tell me more... :)


to mi reci!

'si primetila kako on izoštrava tačno svaku sliku koja nam objašnjava radnju, a sve ostalo vidiš nekako zamućeno (blur!)? Scena s početka, koja je i postovana, kada se prvi put sretnu na vratima od stana, kako Toni Leung na trenutak postane zamućen dok se gospođe opraštaju i onda rez na njega koji je jedini izoštren. Sjajno! Čitav film nam je prikazan kao jedno sećanje, a kako u snu imaš jasan prikaz samo onoga na čega si fokusiran, a sve ostalo ostaje nekako zamućeno, i mi imamo prikaz filma kao jednog sna.

Što bi rekao Artur Danto (parafrazirano) da bi neka umetnost danas i bila umetnost, treba joj određena teorija da je podrži i eto zašto smo raspoloženi za ljubav. Jebote, svaki put kada pričamo o ovom filmu, otkrijemo jedno drugom nešto novo:)
4krofnica 4krofnica 17:07 23.11.2017

Re: *

Čitav film nam je prikazan kao jedno sećanje, a kako u snu, imaš jasan prikaz samo onoga na čega si fokusiran, a sve ostalo ostaje nekako zamućeno i mi imamo prikaz filma kao jednog sna.


i svestan si da su svi kadrovi deo Veće Slike, koju ne prikazuje i ti dodaješ u glavi ostatak priče, kamera samo vreba njihovu intimu i prisnost, kao voajer stari.
pa, skoro sam ga gledala po n-ti put, u nekom šaltanju kanala (u retkim prilikama kada uošte držim daljinac, te-ve mi je na radiju najčešće) a Tony (oh, Tony!) Leung je fantastičan tu.. kao i u svim Wongovim filmovima uostalom, jer u svima i glumi :)))
(to je ono kinesko na više, da spusti cenu na količinu filmova:)
priče su glavni deo i Chungking Expressa, gde ti samo nabacuje scene sa neočekivanim obrtima gde on intuitivno kapira da ćeš da izmaštaš ostatak radnje- tipa preplitanja noćnih smena murkana sa cicom u fast fudu kao i: evo jedne zanimljive ribe sa perikom koja diluje drogu ali.. nah, o njoj drugi put. :))

Jebote, svaki put kada pričamo o ovom filmu, otkrijemo jedno drugom nešto novo:)


:))) taj film nam osvežava vezu


stefan.hauzer stefan.hauzer 18:42 23.11.2017

Re: *


kamera samo vreba njihovu intimu i prisnost, kao voajer stari.




bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:01 23.11.2017

Re: *

Znam, nego, samo sam izbacio kratak istorijat ničim izazvan; jedno vreme sam bio opčinjen tom tehnikom snimanja, pa tako znam i sve scene s početaka. Koliko se sećam steadicam je osmišljen upravo na sceni na stepenicama iz Rokija, tj. Braun, izumitelj?tvorac?inovator?, snimao je svoju devojku kako trči na stepenicama i kasnije je ta scena samo prebačena, a devojku je zamenio Stalone.


Valjda je prvi put primjenjen u filmu Bound for Glory a nešto kasnije i u Rocky. Vidiš dobro si mi skrenuo pažnju gore - zapravo se piše Steadicam, iako postoje brojni tekstovi sa terminom Steadycam.

Posle me je skroz obuzela genijalna uptreba frame within a frame koju je Kar Wai Wong iskoristio do bezbroja u Raspoloženi za ljubav:


Gledao sam sve njegove filmove, sjajan autor, ali moram priznati da nisam nikad ulazio u ozbiljniju analizu. Nisam ga pratio u poslednje vrijeme, ček da vidim da nije nešto radio što nisam gledao...

edit: Nije radio ništa u poslednjih nekoliko godina ali evo ovaj iz 2013 Grandmaster nisam gledao
stefan.hauzer stefan.hauzer 00:58 24.11.2017

Re: *

Valjda je prvi put primjenjen u filmu Bound for Glory a nešto kasnije i u Rocky.


pogledaj kako je osmišljen steadicam na stepenicama Filadelfije



bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 01:26 24.11.2017

Re: *

Nema šta, to je onda to - the man lično. Odličan! Morao sam da pogledam i drugi dio - gdje opisuje i sve elemente steadicam-a
stefan.hauzer stefan.hauzer 09:59 24.11.2017

Re: *

bojan ljubomir jugovic
Nema šta, to je onda to - the man lično. Odličan! Morao sam da pogledam i drugi dio - gdje opisuje i sve elemente steadicam-a


to je bre sinematograf!

she was going with a cinematographer
everyone knew that he was really a pornographer








Čovek se natrčao snimajući Rokija pod punom radnom opremom, uneo bukvalno revoluciju u filmsku kameru i odjednom ceo film postane bolji kada znaš sve ovo.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:44 27.11.2017

Re: *

stefan.hauzer


meni je sjajna i uloga koju tumači Timothy Carey; koji je na početku potpuno miran, bez ikakve emocije, ohrabren ranijim razgovorima sa Deksom, ali kada se suoči sa realnošću i shvati da odlazi na streljanje, totalno se raspada. Čitav film je pun takvih obrta. Ovaj, na primer, dešava se u samo nekoliko sekundi, od potpune sigurnosti da je sve dobro prošlo do totalnog raspada


Odličan, baš je dobro dočarao predsmrtnu agoniju, ovdje kad general kaže Deksu "Your men died well." jedući svoj obilan doručak tačno ti dođe da mu odvališ šamarčinu preko onog ožiljka na licu i dobro ga namlatiš.

stefan.hauzer stefan.hauzer 14:35 27.11.2017

Re: *

žao mi je što se Kjubrik nije češće upuštao u takve filmove. Ne znam da li si gledao neke od filmova Samjuela Fulera? Verujem da jesi, ali ako sasvim slučajno nisi. Krajnje živopisan lik i odličan režiser. Pogledaj the Steel Helmet: film koji je sniman u vreme Korejskog rata i bio je antiratni film. Nema puno ljudi koji može da stane na crtu, u bilo kom pogledu, Samjuelu Fuleru.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:19 27.11.2017

Re: *

O pa to je stvarno veliki "mačak" sudeći po onome što su drugi reditelji rekli o njegovim fimovima, koje ja eto nažalost nisam imao prilike da gledam ali definitivno hoću. Džim Džarmuš, koji je bio asistent Nikolasu Reju na njujoškoj filmskoj školi i pojavljuje se s njim u Vendersovom dokumentarcu, je s Fulerom čak snimio i dokumentarni film.
stefan.hauzer stefan.hauzer 15:48 27.11.2017

Re: *

U Jugoslovenskoj kinoteci ima čak i repertoar "Šok koridor" (sad ne znam da li je to po onoj TV emisiji ili zaista po filmu Samjuela Fulera ili oba).


c_h.arlie c_h.arlie 17:40 27.11.2017

Re: *

stefan.hauzer
žao mi je što se Kjubrik nije češće upuštao u takve filmove. Ne znam da li si gledao neke od filmova Samjuela Fulera? Verujem da jesi, ali ako sasvim slučajno nisi. Krajnje živopisan lik i odličan režiser. Pogledaj the Steel Helmet: film koji je sniman u vreme Korejskog rata i bio je antiratni film. Nema puno ljudi koji može da stane na crtu, u bilo kom pogledu, Samjuelu Fuleru.

Stefane, pitam onako usput --- kada si gledao sve te filmove ? Kako se to, uopšte, postiže ?
stefan.hauzer stefan.hauzer 12:36 28.11.2017

Re: *

Samo zameniš b92blog sa filmom i čuda se dogode


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:28 28.11.2017

Re: *

Samo zameniš b92blog sa filmom i čuda se dogode


c_h.arlie c_h.arlie 14:46 28.11.2017

Re: *

stefan.hauzer
Samo zameniš b92blog sa filmom i čuda se dogode



Ma ne mogu, pa to ti je.
Da - pitam ja tako ženu ... pa dobro kako možeš da gledaš taj film sto puta ?
A ona će --- e, nije to taj, ovde igraju glumci bla, bla, bla, a režiser je bla bla.
Mislim, šta reći.
Milan Novković Milan Novković 15:04 28.11.2017

Re: *

c_h.arlie
Mislim, šta reći.

Ništa, slušaj ženu i ništa ne diraj

Ja sam se preporodio od kad sam prestao da pričam u kući čim mi vibracije u sili sugerišu da su mi žena ili mlađa ćerka tu negde
c_h.arlie c_h.arlie 16:51 28.11.2017

Re: *

Milan Novković
c_h.arlie
Mislim, šta reći.

Ništa, slušaj ženu i ništa ne diraj

Ja sam se preporodio od kad sam prestao da pričam u kući čim mi vibracije u sili sugerišu da su mi žena ili mlađa ćerka tu negde

Pa da.
No, meni još nisu zabranili da pričam kod kuće.
4krofnica 4krofnica 09:41 23.11.2017

*****

Poslije uspjeha Odiseje Kjubrik je namjeravao da snimi film o Napoleonu, čijom ličnošću, inteligencijom i talentom je bio fasciniran.


mislim da se toga sad prihvatio Cary Fukunaga, onaj što je režirao prvi serijal True Detective.

Bojane, savršen tekst! bilo je uživanje čitati.

nego trivija: jel si gledao Room 237? :)
ima tu čuvena teorija kako je Isijavanje zapravo fin Kjubrikov način da kaže svetu da je on režirao sletanje Apollo 11 na mesec, Kjubrik je retko davao intervjue i ta teorija je dugo živela dok Kjubrikova ćerka nije reagovala i rekla da je to kompletna glupost.



bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:56 23.11.2017

Re: *****

mislim da se toga sad prihvatio Cary Fukunaga, onaj što je režirao prvi serijal True Detective.


Nisam pratio, obje sezone TD, iako je publika generalno loše reagovala, meni su "legle k'o šaka na oko" što bi rekao dr Arsla. Baš sam uživao!

ima tu čuvena teorija kako je Isijavanje zapravo fin Kjubrikov način da kaže svetu da je on režirao sletanje Apollo 11 na mesec, Kjubrik je retko davao intervjue i ta teorija je dugo živela dok Kjubrikova ćerka nije reagovala i rekla da je to kompletna glupost.


Haha, o da, gledao sam i to, naravno besmislice. Inače, Katarina Kjubrik, ćerka Kjubrikove supruge iz prvog braka je često prisutna na Stanley Kubrick Appreciation Society grupi na FB i vrlo pristojna osoba koja vrlo rado odgovara na komentare i eventualna pitanja o njenom očuhu.

Bojane, savršen tekst! bilo je uživanje čitati.



JJ Beba JJ Beba 20:36 23.11.2017

Re: *****

ima tu čuvena teorija kako je Isijavanje zapravo fin Kjubrikov način da kaže svetu da je on režirao sletanje Apollo 11 na mesec, Kjubrik je retko davao intervjue i ta teorija je dugo živela dok Kjubrikova ćerka nije reagovala i rekla da je to kompletna glupost.

tvrdokorne poštovaoce teorija zavere nije uspela da razuveri. I dalje veruju da je sve snimano u studiju. I naravno najboljeg su prisvojili za režiju direktbog prenosa spuštanja na Mesec
mirelarado mirelarado 23:44 23.11.2017

Re: *****

Bojane, savršen tekst! bilo je uživanje čitati.


Iscrpno, detaljno, sjajno! Podsetio si me koliko volim Kjubrika. :)

Pričao je U. Eko svojevremeno kako je Kjubrik bio zainteresovan da snimi film po romanu Fukoovo klatno, dok je on još bio razočaran filmom Ime ruže (a koji je to pisac ikada bio zadovoljan ekranizacijom vlastitog dela?), pa nije hteo ni da čuje. Posle ga je bes prošao, ali dockan, Kjubrika više nije bilo. Šteta...
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 00:03 24.11.2017

Re: *****

(a koji je to pisac ikada bio zadovoljan ekranizacijom vlastitog dela?)


Odlično rečeno Mirela. Nabokov je bio veoma zadovoljan iako Kjubrik nije ispoštovao veliki dio njegove verzije scenarija (jedna od prvih verzija bila je 450 stranica dugačka) i on je vrlo često veoma pohvalno govorio o Kjubriku. Na drugoj strani Stiven King je imao toliko primjedbi na film (pa i na sam izbor glumaca) da bi se mogao napisati novi blog samo o tome.


Pričao je U. Eko svojevremeno kako je Kjubrik bio zainteresovan da snimi film po romanu Fukoovo klatno, dok je on još bio razočaran filmom Ime ruže, pa nije hteo ni da čuje. Posle ga je bes prošao, ali dockan, Kjubrika više nije bilo. Šteta..


Uzgred, mali rođak Nidžo studira filozofiju i istoriju, navučen je na knjige, nedavno sam zavirivao šta je sve pokupovao i pronađem mnogo Ekovih knjiga - ne mogu da se sjetim izdavača, tvrdi povez, latinica, veoma luksuzno izgledaju - i naravno - sve vaši prevodi, Radosavljević & Levi. Nažalost nisam čitao Fukoovo klatno ali imam vremena za popravni.
Ribozom Ribozom 18:59 24.11.2017

Re: *****

@Bojane
Preporuka za blog, zaista ima sta da se nauci. Nisam imao pojma da Kjubrik nije imao formalno obrazovanje...

A za one koji imaju formalno obrazovanje:

JJ Beba
ima tu čuvena teorija kako je Isijavanje zapravo fin Kjubrikov način da kaže svetu da je on režirao sletanje Apollo 11 na mesec, Kjubrik je retko davao intervjue i ta teorija je dugo živela dok Kjubrikova ćerka nije reagovala i rekla da je to kompletna glupost.

tvrdokorne poštovaoce teorija zavere nije uspela da razuveri. I dalje veruju da je sve snimano u studiju. I naravno najboljeg su prisvojili za režiju direktbog prenosa spuštanja na Mesec


... morao sam da se ogradim od ovih sci-fi komunjara/ka, tj da ja ne verujem u sletanje na mesec. Cisto da buduce generacije koje dodju na blog ne pomisle da svi mislimo isto i da se plasimo da na skojevsku zurku upadnemo sa kasetom Dubioze.

Meni je 'Paklena pomorandza' film za najisfoliranije seljacine. Odiseju nisam gledao, niti cu, a spratanci, lolita i full metal jaket mi ok.


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 19:31 24.11.2017

Re: *****

Hvala, uglavnom sam se oslanjao na iskaze samog Kjubrika koji je vrlo pažljivo davao intervjue i često ih tražio od novinara prije samog objavljivanja da uradi korekcije - jer je bio znatno fokusiraniji dok piše nego dok govori. Kao i na druge reditelje koje sam citirao.

Što se tiče formalnog obrazovanja kad je o filmu riječ - mnogi su veliki reditelji uključujući i Kjubrika rekli da je najbolji način da naučiš nešto o filmu jeste da ga sam napraviš. Ja sam puki amater, ja sam učio kako se projektuju zgrade tako da o studijama filma zaista nemam pojma, imam par kratkih filmova iza sebe, skromnijeg dobaca - uglavnom na par festivala u Evropi - ali osjećam da je zaista tačno to o čemu pričaju - više sam o filmu naučio kroz sve te zanimljive procese da se sklopi jedan mali filmić (ne ulazeći puno u to da li je dobar ili loš) nego kroz čitanje knjiga o filmskoj teoriji. Naravno, knjige u kojima reditelji neposredno pričaju kako su radili - to je, po mom sudu, dragocjena literatura koja može da inspiriše svakoga da uzme kameru u šake i da napravi nešto, pogotovo danas u eri široko rasprostranjenih mobilnih telefona sa kamericama.

E sad, znam za tu teoriju zavjere o Kjubriku i zaista nisam želio da njom opterećujem tekst jer ni ja, kao i Krofnica i Beba, ne vjerujem u nju ali okej poštujem i tvoje mišljenje, kao i lične doživljaje Kjubrikovih filmova.
JJ Beba JJ Beba 20:16 24.11.2017

Re: *****

Meni je 'Paklena pomorandza' film za najisfoliranije seljacine. Odiseju nisam gledao, niti cu, a spratanci, lolita i full metal jaket mi ok.


jbga koji će ti. realno
4krofnica 4krofnica 20:21 24.11.2017

Re: *****


. morao sam da se ogradim od ovih sci-fi komunjara/ka, tj da ja ne verujem u sletanje na mesec.


pazi, komunjare prve bi reagovale jer su rusi pomno pratili svaki korak amera i čekali da se okliznu negde :))
ma i meni je okej da ne mislimo isto (takvi odnosi su me i izgradili, bila sam često okružena neistomišljenicima ili ljudima koji ne gore za idejama i umetničkim izrazima koji su mene grejali), dok pišem ovo, upravo sam se setila da sam tekst na ovu temu napisala u tzv. Potpalublju B92, ako se iko toga više seća. :)



Milan Novković Milan Novković 20:47 24.11.2017

Re: *****

Ribozom

...Meni je 'Paklena pomorandza' film za najisfoliranije seljacine. Odiseju nisam gledao, niti cu

Pa dobro bre, nikad ovako nećeš dostići ni srebro ni zlato u kategoriji "svi će ljudi braća biti", ni iz tehnike, ni iz umetničkog dojma

U umetničkom dojmu je srebro, možda, na dohvat ruke - al u zlatu Srki F. hara, on sa najmanje reči dotakne najveći broj ljudi, i pomiluje ih po glavi, u simpa maniru, tj nemoguće je ljutiti se na njega.

Ni na tebe se ne može ljutiti pošto je komentar, nema sumnje, baš od srca (al razmisli da su ti pre 100 godina pričali kako radi ribozom, isto bi kometar bio "šta je ovo, ko je ove pustio na slobodu"

Na tehniku onoj veseloj ekipi što mazi i pazi Tasu, i ja živahniju grupicu odavno nisam video na blogu, ama baš niko ne može da priđe.

Lako je nama seljacima, komunistima i folirantima ovom prilikom, ali zamisli fine i osetljive duše, pa ajd još one što sve ćutke prihvataju, koje su u potpuno drugim "kategorijama". Možda će sad neko od njih da konzumira duplo više kalorija nego što je planirao samo da bi se smirio.

A opet, bolje je biti živahna osoba sa naglašenom dinamikom, nego zombi koji nikoga oko sebe ne dotiče
mirelarado mirelarado 21:29 24.11.2017

Re: *****

Uzgred, mali rođak Nidžo studira filozofiju i istoriju, navučen je na knjige, nedavno sam zavirivao šta je sve pokupovao i pronađem mnogo Ekovih knjiga - ne mogu da se sjetim izdavača, tvrdi povez, latinica, veoma luksuzno izgledaju - i naravno - sve vaši prevodi, Radosavljević & Levi. Nažalost nisam čitao Fukoovo klatno ali imam vremena za popravni.


Za rođaka Nidžu, studenta željnog znanja , a ti, kad budeš imao vremena - na popravni, vredi truda. :)
cassiopeia cassiopeia 09:40 25.11.2017

Re: *****

bojan ljubomir jugovic

Naravno, knjige u kojima reditelji neposredno pričaju kako su radili - to je, po mom sudu, dragocjena literatura koja može da inspiriše svakoga da uzme kameru u šake i da napravi nešto, pogotovo danas u eri široko rasprostranjenih mobilnih telefona sa kamericama.




Mislim da sam ovu knjigu pročitala bar 5 puta
Biografije su mi u ranoj mladosti bila omiljena literatura. Dvoumila sam se između psihologije i filmske produkcije.

Super ti je ova priča o Kjubriku. Puna informacija. Većinu filmova sam odgledala, al' sad posle čitanja želim da ih gledam ponovo.


anfieldroad anfieldroad 15:46 25.11.2017

Re: *****

Bojane, savršen tekst! bilo je uživanje čitati.




Odličan pet

Poznat kao pedant do ludila, Kjubrik je celog života čuvao sve materijale, tekstove, zapise, knjige snimanja, scenarije, fotografije, crteže itd itd..., u garaži u dvorištu svoje kuće.
Kada je kompletna zaostavština 2008.godine prenošena u muzej, John Ronson je snimio autentičan dokumentarac "Stanley Kubrick's Boxes". Tu lepo može da se vidi do koje mere je došla ta Kjubrikova hvale vredna pedanterija.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:49 25.11.2017

Re: *****

Mislim da sam ovu knjigu pročitala bar 5 puta
Biografije su mi u ranoj mladosti bila omiljena literatura. Dvoumila sam se između psihologije i filmske produkcije.



Sjajno cassiopeia! Znam da na blogu ima i onih koji ne vole biografije ali ako je u igri još i intervju - tj. da autor sam iznosi svoje misli (autobiografija još bolje!) to mi je pun pogodak. Hehe, i ja sam svoje čitao po nekoliko puta, neke se i raspadaju - pogotovo izdanja Faber & Faber i njihovi prevodi(Linč, Kronenberg, Kješlovski, Kjubrik, Bunjuel, Džarmuš...) neprocjenjivo. Od Džarmuša sam preveo 20 intervjua po mom izboru /neki su i objavljeni ovdje na blogu, naravno uz saglasnost autora - postovi [15],[39] i [80]/ koji pokrivaju drugi dio Džarmušove karijere koji nije uključen u Hercbergovu knjigu koja je prevedena na srpski. Štampao sam prije par godina first draft prevoda što bi se reklo, ali ju od tada nisam korigovao. Dakle slijedile bi detaljne korekcije pa onda obezbjeđivanje svih autorskih prava - jer u pitanju su različiti novinari (što nije nemoguće, s obzirom da uglavnom radim za strane klijente i komuniciram sa različitim strancima - znam da su ljudi poprilično otvoreni kada su pametne stvari u pitanju) - i naravno traženje izdavača koji bi to štampao kod nas. Bila bi to, uz ilustracije (to već ne znam kako bi regulisao), obimna knjiga jer ovako, kao radna verzija u A4 formatu, koji je nepraktičan za tu vrstu knjige, ima popriličan broj stranica (ne znam tačno koliko).



E sad, biografije, autobiografije i intervjui naših filmskih radnika - to je malo drugačija priča. Sa izuzetkom Kuste, čija je autobiografska knjiga urnebesno duhovito štivo ali i veoma dirljivo u isto vrijeme i priča je o zaista velikom svjetskom uspjehu) ostale su čini mi se sa dozom gorčine i veoma opterećene kontekstom, odnosima prema vlasti, problemima sa saradnicima, dugogodišljim brižljivo "njegovanim" neprijateljstvima, propuštenim šansama, neshvaćenošću i sl. Naš odličan reditelj Crnog talasa koji je bio i pisac, Živojin Pavlović, ostavio je iza sebe,pored memoara i brojnih romana, i dosta dobru autobiografsku knjigu "Planeta filma" u kojoj je jezik zaista božanstven (ipak je bio i književnik) ali mnogo je tu neprijatnih stvari, svjedočanstava i iskustava koji autoru nisu bili po volji. Naravno, ne umanjujem kvalitet knjige, preporučujem ju za čitanje samo ističem razliku u odnosu na strance koji su prokrčili sebi put u mnogo uređenijem i bogatijem sistemu za umjetnike. (Naravno da su i oni imali ogromne teškoće ali uz rad i neodustajanje od snova su uspjeli).
silver silver 15:54 25.11.2017

Re: *****

Predivan blog, za uživanje.
Fenomenalan je bio njegov interview za Playboy (1968)

Stanley Kubrick’s Unforgettable Answer
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:59 25.11.2017

Re: *****

Fenomenalan je bio njegov interview za Playboy (1968)


Uf, bravo, taj, taj - nisam htio ništa da citiram već sam ga samo spomenuo. Vidim i ovdje je isječak - intervju je dosta opsežan.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:02 25.11.2017

Re: *****

Poznat kao pedant do ludila, Kjubrik je celog života čuvao sve materijale, tekstove, zapise, knjige snimanja, scenarije, fotografije, crteže itd itd..., u garaži u dvorištu svoje kuće.
Kada je kompletna zaostavština 2008.godine prenošena u muzej, John Ronson je snimio autentičan dokumentarac "Stanley Kubrick's Boxes". Tu lepo može da se vidi do koje mere je došla ta Kjubrikova hvale vredna pedanterija.


Jednostavno, kako je rekao sam za sebe, istaživanje velikog broja izvora u cilju da se brojne informacije prikupe i sistematizuju u koherentnu cjelinu - to mu je pričinjavalo ogromno zadovoljstvo. Naravno, iako je bio veliki planer i u glavi mnogo prije snimanja precizno osmišljavao plan i taktiku rada nije mogao izbjeći činjenicu da bi to u trenutku samog snimanja izašlo na nešto, pa i mnogo, drugačije od onog što je zamišljao i planirao.
c_h.arlie c_h.arlie 16:08 25.11.2017

Re: *****

bojan ljubomir jugovic
Poznat kao pedant do ludila, Kjubrik je celog života čuvao sve materijale, tekstove, zapise, knjige snimanja, scenarije, fotografije, crteže itd itd..., u garaži u dvorištu svoje kuće.
Kada je kompletna zaostavština 2008.godine prenošena u muzej, John Ronson je snimio autentičan dokumentarac "Stanley Kubrick's Boxes". Tu lepo može da se vidi do koje mere je došla ta Kjubrikova hvale vredna pedanterija.


Jednostavno, kako je rekao sam za sebe, istaživanje velikog broja izvora u cilju da se brojne informacije prikupe i sistematizuju u koherentnu cjelinu - to mu je pričinjavalo ogromno zadovoljstvo. Naravno, iako je bio veliki planer i u glavi mnogo prije snimanja precizno osmišljavao plan i taktiku rada nije mogao izbjeći činjenicu da bi to u trenutku samog snimanja izašlo na nešto, pa i mnogo, drugačije od onog što je zamišljao i planirao.

Znaš šta je meni fascinantno ?
Negde sam pročitao da si ti studirao za zidara --- a ovde si naveo da si pročitao kilometre teksta o režiseru !?
Kako to ?
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:18 25.11.2017

Re: *****

Znaš šta je meni fascinantno ?
Negde sam pročitao da si ti studirao za zidara --- a ovde si naveo da si pročitao kilometre teksta o režiseru !?
Kako to ?




Haha, šefe to bi isto bilo kao kad bi za Milana rekao da je studirao za električara (ne umanjujem važnost profesije nikako). Jesam dipl.ing.arh, ali osim tek par projekata kuća i scenografija, ne bavim se uopšte arhitekturom - niti bi sebe nazvao arhitektom jer to je titula, po mom skromnom sudu, rezervisana za moje kolege koje su u praksi i svakodnevno se uspješno nose sa problemima projektovanja. Naravno, pod uslovom da su dobri - to su zaista arhitekti, mi ostali smo samo posmatrači. (Naravno pristanem i ja da tu i tamo uradim idejni projekat ili 3D model i slično što se traži na mreži ali rijetko.Ne pamtim kad sam otvorio ArchiCAD. Uglavnom samo grafički dizajn ali i to je jedna lijepa i kreativna oblast).E sad, kao i sa svakim hobijem - koji se temelji na ljubavi - "navukao" sam se. I da ne bude zabune isto koliko se divim dobrim rediteljima isto toliko divljenje imam i za (prave) arhitekte.

blogovatelj blogovatelj 06:31 26.11.2017

Re: *****

@Bojane
Preporuka za blog, zaista ima sta da se nauci.


I samo da dodam - kakav sam ja kreten!
Ovaj blog sam uporno preskakao, a mazohistički čitao Tasine i Filipove blogove i mazaniju govnima po komentarima.
anfieldroad anfieldroad 21:08 26.11.2017

Re: *****

bojan ljubomir jugovic
Poznat kao pedant do ludila, Kjubrik je celog života čuvao sve materijale, tekstove, zapise, knjige snimanja, scenarije, fotografije, crteže itd itd..., u garaži u dvorištu svoje kuće.
Kada je kompletna zaostavština 2008.godine prenošena u muzej, John Ronson je snimio autentičan dokumentarac "Stanley Kubrick's Boxes". Tu lepo može da se vidi do koje mere je došla ta Kjubrikova hvale vredna pedanterija.


Jednostavno, kako je rekao sam za sebe, istaživanje velikog broja izvora u cilju da se brojne informacije prikupe i sistematizuju u koherentnu cjelinu - to mu je pričinjavalo ogromno zadovoljstvo. Naravno, iako je bio veliki planer i u glavi mnogo prije snimanja precizno osmišljavao plan i taktiku rada nije mogao izbjeći činjenicu da bi to u trenutku samog snimanja izašlo na nešto, pa i mnogo, drugačije od onog što je zamišljao i planirao.



Film koji sam pomenuo govori o ličnosti Stenlija Kjubrika više i bolje od trista kritika, dvaespet analiza i sedam intervjua. Posvećenost detaljima ! Kjubrik je imao čitavu mrežu prijatelja koji su uvek bili upućeni u njegova trenutna interesovanja. Tako je nastala i zbirka od par hiljada fotki njujorških haustora, između ostalog. Prijatelji i asistenti ( mnogi su bili i plaćeni za to ) su mu slali slike, a on bi onda na miru slagao "idealnu" ulicu za jedan određeni kadar.
Nekoliko dana su kamioni muzeja dolazili i odnosili materijale koje je autor dokumentarca zajedno sa porodicom i ličnim Kjubrikovim asistentom ( koji je i živeo u njegovoj kući, ako se dobro sećam ) prethodno popakovao u kartonske kutije ( "boxes" ).
Radi se bukvalno o tonama ili desetinama tona uredno spakovanih u kutije. Evo trejlera

Spiridon Spiridon 19:11 23.11.2017

Barry Lyndon

film koji me je licno najdublje dotakao i naterao na razmisljanje. Mozda njegovo najambicioznije i najnezapazenije delo.

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:08 23.11.2017

Re: Barry Lyndon

Spiridon
film koji me je licno najdublje dotakao i naterao na razmisljanje. Mozda njegovo najambicioznije i najnezapazenije delo.



Glumac Ryan O'Neal se baš trudio na snimanju da uradi sve što je Kjubrik želio i u smislu poboljšanja karijere mnogo je očekivao od tog filma da je čak odbijao role za projekte koji su mu se nudili dok je Lindon još bio u montaži jer je očekivao zvijezdani status poslije premijere. Ali, pokazalo se da je film totalno loše primljen pa je jedan od kritičara britko primjetio: "Zvijezda Kjubrikovog filma je sam Kjubrik."
JJ Beba JJ Beba 20:31 23.11.2017

Re: Barry Lyndon

Barry Lyndon
film koji me je licno najdublje dotakao i naterao na razmisljanje. Mozda njegovo najambicioznije i najnezapazenije delo.

UUU mnogo dobro. Likovno do jaja

Kostime je preneo sa slikasrkih platana do tančina

a one masovke jbte
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:02 23.11.2017

Re: Barry Lyndon

Spiridon




Pogledao sam koncert Drejkovih pjesama koji si mi linkovao. Najbolje su mi stvari koje su mi bile najbolje, digla se frka - oni hard core fanovi sve to kritikuju ali mislim da je sjajno.

Ova dama mi se dopala, zapratio sam ju na Instagramu


Spiridon Spiridon 21:22 23.11.2017

Re: Barry Lyndon

bojan ljubomir jugovic
Spiridon




Pogledao sam koncert Drejkovih pjesama koji si mi linkovao. Najbolje su mi stvari koje su mi bile najbolje, digla se frka - oni hard core fanovi sve to kritikuju ali mislim da je sjajno.

Ova dama mi se dopala, zapratio sam ju na Instagramu




drejk ima tu Barry Lyndonovsku melanholicnu atmosferu na koju ja padam ... ja sam ti ovih dana na Bergmanu i Kejvu (Skeleton Tree) ...
JJ Beba JJ Beba 20:30 23.11.2017

gde me nađe

Kjubrik

Obožavam

gledala sam sve Kjubrikovo što se moglo videti

Paklenu pomorandzu smo smo gledali na Festu i posle toga film dugo nije bio prikazivan u Juglsaviji jer je Kjubrik zabranio distribuciju u diktatorskoj zemlji

Ono što je važno u Kjubrikovim filmovima je muzika. Ne treba spominjati kako je "kriv" za ponovno otkrivanje Na lepom plavo Dunavu. Samo jedan genije može plovidbu svemirskog broda nepreglednim prostranstvima kosmosa pokriti muzikom Na lepom dlavom Dunavu. Tu je i Štrausova čuvena Also sprach Zarathustra







O muzici u Paklenoj pomorandži mogu danima da govorim ( još uvek imam taj vinil)
.
Klasičnu muziku je obradila Wendy Carlos (transdžender osoba koja se rodila kao Walter Carlos) i koja je radila muziku ja još neke Kjubrikove filmove pa i za The Shining

Za potrebe rada na muzici za Paklenu pomorandzu Vendi Karlos je koristila sintisajzere koji je za nju i potrebe snimanja razvio inžener Moog, Moog sintisajzeri su kasnije postali klasika među klavijaturama



mnogo dobro da si nas podsetio na Kjubrika
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:59 23.11.2017

Re: gde me nađe

JJ Beba

Ono što je važno u Kjubrikovim filmovima je muzika. Ne treba spominjati kako je "kriv" za ponovno otkrivanje Na lepom plavo Dunavu. Samo jedan genije može plovidbu svemirskog broda nepreglednim prostranstvima kosmosa pokriti muzikom Na lepom dlavom Dunavu. Tu je i Štrausova čuvena Also sprach Zarathustra


Hehe, Bebo, morao sam ostaviti nešto i za vas znalce da dopunite

Odiseja pršti od teme "rotiranja" uz koju je sjajno leglo tancovanje uz klasik koji si spomenula. To je tako dobar spoj ispao da neki u šali kažu da nisu sigurni da li muzika nastala na Kjubrikove kadrove ili obratno. Sam Kjubrik je zbijao šegu sa bendom Deodato koji je obradio Also sprach Zaratustra u modernom maniru, kako su više zaradili na toj stvari nego on na kompletnoj Odiseji.

I naravno ponovo "otkrivanje" i popularizacija Šostakoviča - Waltz 2 kao tema u Eyes Wide Shut.

Posebna tema bi recimo mogla biti i dizajnerska rješenja slova u filmovima Kjubrika - od rukopisa u Dr. Strangelove preko svedene narandžaste špice (zbog pomorandže) A Clockwork Orange (na koju nije htio da troši novac) i bogatije Odiseje (sa raznim tipografijama u filmu od uređaja do špica) do fonta u Eyes Wide Shut.
docsumann docsumann 08:24 24.11.2017

Re: gde me nađe

Za potrebe rada na muzici za Paklenu pomorandzu Vendi Karlos je koristila sintisajzere koji je za nju i potrebe snimanja razvio inžener Moog, Moog sintisajzeri su kasnije postali klasika među klavijaturama


Lomio sam mačeve, radio na struga
Znam uz gusle isto kao uz sintisajzer Moog-a
JJ Beba JJ Beba 20:17 24.11.2017

Re: gde me nađe


Lomio sam mačeve, radio na struga
Znam uz gusle isto kao uz sintisajzer Moog-a

pa kad udare vibrato. na moogu :))
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:31 23.11.2017

Evo

fenomenalnog Ermija u Full Metal Jacket, dakle nije bio u pitanju pofesionalni glumac već profesionalni vojnik i instruktor. Kjubrik kaže da je Ermi smislio 150 stranica svog govora koje su većinom uvrede. Naravno nije sve ušlo u film ali 50% onog što priča je lično njegov doprinos. Uvijek umirem od smijeha kad ovog gledam



Samo da kažem da u ovoj sceni recimo postoji očigledna greška nastala prilikom snimanja iz više pokušaja i to u rasporedu vojnika, pozicije na kojoj stoje glavni likovi nisu iste na početku i u sredini klipa. (Mislim da se u Isijavanju u uvodnoj panoramskoj sceni u jednom momentu vidi na tlu sjenka helikoptera iz kojeg je sniman kadar) Tako da i pored zaista pažljivog planiranja i perfekcionizma sitne greškice se potkradu i kod Kjubrika (čuvena scena u rotirajućem prostoru - točku - u Odiseji se odvija u svemirskom brodu koji ga spolja nema), ali to je sve zanemarljivo.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:41 23.11.2017

Filmovi

Brojni su reditelji (iz prve lige) koji su oduševljeni Kjubrikovim radom, da spomenem i Linča kojem je recimo Lolita najbolji Kjubrikov film (uvrstio ju je u svoj top 10 pored filmova Felinija, Hičkoka, Vajldera i drugih) ali koje je Kjubrik volio filmove?

Mada se nije referisao na druge reditelje u svojim filmovima osim na samog sebe (recimo u Paklenoj pomorandži u prodavnici ploča u koju ulazi Aleks - jasno se na centalnoj poziciji deska vidi ploča 2001: Odiseja u svemiru) - Kjubrik je bio istinski filmofil i volio je da gleda brojne filmove uključujući i one loše tokom kojih bi čekao i sat vremena da vidi jedinu značajnu scenu. Često spominje i ističe u intervjuima filmove Čarlija Čaplina koji nemaju poseban stil ali imaju sadržaj i Ezenštajna koji ima stil ali nema sadržaj. Poznato je da je veoma volio Linčov Eraserhead koji mu je bio omiljeni film a veoma je, između ostalih, poštovao i Skorsezea, Vudi Alena, Spilberga i Ingmara Bergmana.
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:04 24.11.2017

*

Pre koju godinu čitam ovaj članak, nema veze sa Kjubrikom, ali ima sa inventivnom tehnikom snimanja. Od tad sam ozbiljno sebe ogradio od bilo kojeg hipsterskog sranja koje sebe potura kao relevantno mišljenje kritike, do tad sam i s radošću čitao ovakve tekstove ("but I didn't see that the joke was on me". Nego zamisli da neko ocenjuje Diplomca ovako površno? a da ne zna za ozbiljnu revoluciju u samoj tehnici snimanja i načinu editovanja (montaže!). Vidi ovu scenu, trostruki rez, jebote, i ovaj stidljivi pogled koju upućuje Bendžamin i na trenutak samo vidimo i gde upućuje svoj pogled:



I neko postavlja pitanje zbog čega je ovaj film toliko precenjen? Ustvari, postaje otužno čitajući tekstove koji ne poznaju osnove onoga što kritikuju. Zato sam i ponovo sa zadovoljstvom pročitao tvoj tekst. Bravo, Boki!




+ a evo i zašto je Diplomac toliko precenjen film, čak ga i Tarantino plagira:


(inače korišten steadicam u ovoj sceni:))))))
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:40 24.11.2017

Re: *

čak ga i Tarantino plagira:


A ne, ne - to su, kao i u slučaju brojnih filmova Džima Džarmuša, vrlo svjesne reference i omaži. Tarantino je poznati filmofil koji to svoje silno znanje iz vremena dok je radio u videoteci obilato koristi u svom radu Ali vidim da si napisao kurzivom tako da znam da odlično kapiraš

stefan.hauzer stefan.hauzer 16:16 24.11.2017

Re: *

znaš kako neko u svom naučnom radu, napomene i kaže da je za njegov rad koristio metod i izučavanja tog i tog, tako je i Tarantino nama prikazao kako je, između ostalog, koristio metode i istraživanja Majka Nikolsa:)

EDIT: ali što bi rekao Berček, on je kompilator i plagijator i direktno je krao od Majka Nikolsa i ostalih.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:29 24.11.2017

Re: *

Haha, Štef, upravo pročitah tekst - svega ima na internetu ali su posebno "zanimljivi" ti "stručnjaci" koji su pretpostavljam kako tako plaćeni za svoje tastaturanije na specijalizovanim web sajtovima. Obično ja to vidim kao: "Čega se pametan stidi, budala se ponosi.", samo je taj trend dovođenja u pitanje utvrđenih vrijednosti u porastu, posebno kod mladih. Evo ovdje ova dama, kubicirajući o Odiseji, upliće Kjubrika u konzumiranje droge iako je poznato da je čovjek bio veliki protivnik droga a pogotovo u relaciji sa umjetnikom tj. sa kreativnim procesom. Nažalost nekad ni formalno obrazovanje nije garancija staložene i pristojne kritike. Čitam nedavno jednog montažera na nekom pop sajtu kako doslovno ekskrementira na opštu radost publike o novom Blejdraneru i to tako prostački kao da je diplomu stekao u Šešlijama slušajući šta u pauzi od putovanja putnici autobusa u restoranu misle o filmskoj umjetnosti a ne od profesora na FDU ili gdje li je već studirao. Ali svako radi onako kako nabolje zna i umije.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:46 24.11.2017

Re: *

Bravo, Boki!


"Koala, koala Prijedore!"

(Jedan prijatelj, pjevač u tinejdžerskom bendu, kada smo otvarali prijedorsku rok gitarijadu zahvaljivao se publici na mikrofon).

Inače imam jedini nadimak - Bo, kojim me oslovljavaju najviše čika Seki aka Bugojno, osnivač i doživotni predsjednik (neformalnog) Udruženja proždirača kru'a, loža Prnjavor i ŽŽ Gavran poznatiji kao Jovo Salvatore, takođe član. U udruženju, kojem je primarni cilj obilato hapanje i mlancanje ukusnih jela barem jednom sedmično, imam istaknutu funkciju a to je "licencirani raspirivač vatre" (za roštilj).
stefan.hauzer stefan.hauzer 12:14 25.11.2017

Re: *

"Koala, koala Prijedore!"


tasadebeli tasadebeli 00:16 25.11.2017

Чекин-чекаут

Само да пријавим да сам прочитао текст и да је баш онакав какав сам и мислио да ће бити када си га најавио на свом претходном посту. Читао и уживао. Хвала.





bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:07 25.11.2017

Re: Чекин-чекаут

Hvala. Ostaje mi ta prijatna obaveza da u neko dogledno vrijeme napišem i sličan tekst o životu i radu Tarkovskog. Postoje dva sasvim dovoljna izvora - knjiga "Vizuelna fuga" koja je iscrpna, stručna i detaljna studija njegovog rada i čuvena knjiga koju je lično Tarkovski napisao "Vajanje u vremenu". Znam i da ima prevod na srpski potonje, ja nažalost imam samo engleski prevod ali iće i to. Ali o tom potom.
tyson tyson 08:17 27.11.2017

Errata

Samo da primetim, summary execution nije "nasumična egzekucija" već streljanje po kratkom postupku, a grad u Vijetnamu se zove Hue.

Inače, dobar blog koji slabo upućenom čitaocu širom otvara oči.


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 11:15 27.11.2017

Re: Errata

Hvala na primjedbama Tajsone, to "nasumična" nisam prevodio, upotrijebljeno je kao "proizvoljna" u smislu da su izabrali tri vojnika čak i izvlačenjem klipića što je dovelo do apsurda jer strijeljaju najhrabrijeg vojnika iz čete zbog kukavičluka. E sad, strijeljanje po kratkom postupku bi značilo egzekuciju bez vojnog suda, a ako si gledao film, neke ponajbolje scene su upravo one iz sudnice. Vjerovatno se dosta toga moglo i bolje reći ali ispalo je tako kako je ispalo. Za Hue stoji, moj propust, hvala ispraviću
stefan.hauzer stefan.hauzer 15:01 27.11.2017

*

Vidi ovaj članak.

Čini mi se da Tom Vizo više i ne zna da li je on postao i u stvarnom životu uloga u sopstvenom filmu ili je on zaista sopstveni film. Mašta može svašta!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:26 27.11.2017

Re: *

stefan.hauzer
Vidi ovaj članak.

Čini mi se da Tom Vizo više i ne zna da li je on postao i u stvarnom životu uloga u sopstvenom filmu ili je on zaista sopstveni film. Mašta može svašta!


Haha, baš je pravi lik. Moram priznati da željno iščekujem taj film čija je premijera najavljena sad za decembar. Definitivno najveći vrhunac mi je činjenica da je izjavio kako je vrlo namjerno snimio "Room" da ispadne baš tako kako je ispao s obzirom da mnogi od njegovih saradnika na filmu kažu da je bio totalna neznalica i iako je stvarno pokušavao da dobije uloge u tuđim produkcijama - nikad nije glumio niti snimao sve dok nije uložio vlastite milione u "Sobu". "Odakle ti lova frajeru?" - što bi upitali TLN, odgovor je, vidimo, i dalje misterija.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:34 27.11.2017

Za ljubitelje

Paklene pomorandže, evo i ova urnebesna parodija Simpsonsa "A Clockwork Yellow" sa brojnim odlično urađenim detaljima-referencama na Kjubrikov rad.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana