Film| Hobi| Kultura| Mediji| Umetnost

[93] Intervju: Tonjo Čousa

bojan ljubomir jugovic RSS / 04.12.2017. u 15:47

tono.19283.jpgDok pripremam intervju sa jednim zanimljivim filmskim autorom iz Beograda, evo prilike da objavim jedan stariji, nadam se interesantan, razgovor koji sam vodio sa drugim autorom kratkih filmova iz Barselone koji je originalno u engleskoj verziji svojevremeno obavljen na portalu Q-Sphere u organizaciji našeg dragog blogera Milana Novkovića iz Londona kojem se ovom prilikom i javno srdačno zahvaljujem (ukoliko sam to propustio u našoj internoj komunikaciji) što mi je pružio priliku i ukazao čast da, pored drugih blogera, pišem za njegov portal. Razgovor sam preveo na srpski i prenosim ga uz minimalne korekcije.

INTERVJU: Tonjo Čousa

Tonjo Čousa (Toño Chouza), scenarista i reditelj iz Barselone je prvi gost na Q-Sphere portalu; neki od njegovih ranijih radova poput kratkometražnih filmova "Ljubav" (De L'amore, 2009.) i "Ujutro" (In the morning, 2010.), malih priča o ljubavnim parovima mučenim problemima veze koje su izražene poprilično nervoznim, nesmirenim stilom kamere iz ruke, sa rediteljevim posebnim interesovanjem za stanje svijesti i unutrašnji život protagonista - privukli su moja "umjetnička" čula i zaokupili mi pažnju. Ali ima tu još nešto. Prikaz nezavisne, erotične i sobom zaokupljene mlade žene koja živi sama - iz kratkog videa pod nazivom "Usamljena" (Seule, 2012.), pobjedničkog rada na Evropskom festivalu kratkog filma 2012. godine (Shortfilm European Festival) - upakovan u finu vruću estetiku, daje dijagnozu poprilično hladne prirode materijalistički orijentisanog svijeta u kojem živimo, a poslednji projekat, "Stvari koje nisu postojale" (Things which didn't exist, 2012.) predstavlja kratku, lucidnu i kompresovanu (gotovo slajd-šouovsku) autobiografiju jednog španskog izumitelja čija se životna priča čini toliko nestvarnom da je zaista teško u nju povjerovati.

Pozdrav Tonjo, prije svega želim da ti se zahvalim za izdvojeno vrijeme. U filmu "Ljubav" mogli smo da vidimo inserte iz kultnog remek-djela Andreja Tarkovskog "Andrej Rubljov" (1966.) i iz dva filma Žan Lik Godara; pretpostavljam da bi najbolji način da započnemo ovaj intervju bilo pitanjem o osnovnim uticajima vezanim za tvoje filmsko stvaralaštvo. Koju vrstu filmova voliš da gledaš, da analiziraš, da li postoji neki posebni reditelj/rediteljka ili autor(i) kojima se trenutno diviš ili si se divio kada si studirao na filmskoj školi? Da li postoji neki poseban žanr koji voliš?

Iskreno govoreći, ne postoje određeni uticaji niti želim da ih ima. Trudim se da pogledam što god je moguće više filmova, ali takođe čitam mnogo literature (ja sam filolog), trudim se da slušam što više muzike, da razgovaram sa ljudima, da posmatram stvari... Kada radim na filmskom projektu volim da se prepustim svojim osjećanjima i intuiciji, a sve u cilju da svom radu dam lični ton i izraz. Da ne činim tako, ne bih bio u stanju da uživam u onome što radim i to ne bi bilo iskreno izražavanje mojih osjećanja.

Istina, osjećam bliskost ka specifičnim načinima stvaranja filmova ili sa određenim rediteljima, ali je filmska umjetnost ono što volim, ono što me interesuje iznad svega. Vjerno pratim filmografije Luisa Bunjuela, Andreja Tarkovskog, Ingmara Bergmana, Dejvida Linča, Stenlija Kjubrika, Lars fon Trira, Hose Luis Gerina, Vong Kar Vaja i mnogih drugih. Postoje filmovi koji na neki način mogu da vam promijene život, poput "Pohlepe" (Greed, 1924.) Eriha fon Štrohajma, "Zemlja bez hljeba" (Las Hurdes, 1933.) Luisa Bunjuela, "Živjeti" (Ikiru, 1952.) Akire Kurosave, "Hirošimo, ljubavi moja" (Hiroshima, mon amour, 1959.) Alena Renea, "Nemirni duh" (Le Feu Follet, 1963.) Luja Malea, 8½ (Otto e mezzo, 1963.) Federika Felinija, "Odbijanje" (Repulsion, 1965.) Romana Polanskog, "Ralje" (Jaws, 1975.) Stivena Spilberga, "Zvjezdanih ratova" (Star wars, 1977.) Džordža Lukasa, "Pod udarom zakona" (Dow by law, 1985.) Džima Džarmuša, "Strejtove priče" (Straight Story, 1999.) Dejvida Linča.

Volim praktično svaki filmski žanr. Mnogo remek-djela filmske umjetnosti jesu to što jesu baš zbog činjenice što ih miksuju i iznova ih otkrivaju. Iako sam u nekim svojim manjim radovima kombinovao dramu i komediju u realističnim okruženjima, veoma bih volio da režiram avanturistički i naučno-fantastični film, poput "Zvjezdanih ratova"; to je jedan od mojih snova. Teško ostvariv san, ali nije nemoguć.

19279.jpgU oba filma, i u filmu "Ljubav" i u filmu "Ujutro", pored zanimljive interakcije likova kroz dijaloge, tu je poprilično haotičan fontrirovski stil snimanja kamerom iz ruke, sa mnogo efekata izvan fokusa, mnogo zumiranja i odzumiranja kao i unazad puštenih kadrova koji pojačavaju psihološku atmosferu i tenziju između protagonista. Da li je bilo mnogo pokušaja prilikom snimanja? Da li je bilo teško izabrati one koji se uklapaju u tvoju viziju i stil; ukratko, možeš li nam reći nešto više o procesu pripreme i o snimanju ta dva filma.

Ponekad su me pitali koliko kamera je korišćeno u ta dva filma, ljudi misle da smo koristili dvije ili tri, ali činjenica je da je korišćena samo jedna kamera. Iako oba kratka filma možda izgledaju slično, "Ujutro" i "Ljubav" su napravljeni na veoma različit način. "Ujutro" je snimljen sa završenim scenarijem koji je bio baziran, veoma slobodno, na stvarnoj anegdoti. Glumci su pročitali tekst, ali sam im dao potpunu slobodu da unesu nove fraze sve dok scena završava na način na koji je napisana u scenariju. Pored toga, tokom svakog pokušaja (bez reza) davao sam im instrukcije, svima, i glumcima i snimatelju. Nije nam bilo potrebno mnogo pokušaja, možda po dva za svaku scenu.

Za film "Ljubav" nije bio napisan scenario, izmislio sam priču sa glumcima dok smo snimali, sve u toku jedne večeri. Sve smo radili iz jednog pokušaja, ništa nismo ponavljali. Obično ne snimam iz više pokušaja, ponavljanje me umara. Ukoliko nešto ne ispadne na način na koji si želio, to je zato što si uradio nešto pogrešno i moraš to da popraviš. Obično glumci nisu oni koje treba otpužiti, reditelj je taj koji je odgovoran. Stvar se neće popraviti samo zbog toga što ćeš je mnogo puta ponoviti.

Ono što me najviše interesovalo u ovim radovima bio je izbor glumaca, da postignem uvjerljivo izvođenje koje će dotaći publiku, a ne toliko tehnika i forma filma. Mislim da je to značajna greška koja se danas širi, mnogo reditelja pravi "tehnički vatromet", ali nas njihov rad ne dotiče zato jer ne možemo da se indentifikujemo sa likovima. To nije lako.

19280.jpgU slučaju precizno definisanog scenarija da li tokom proba, kada režiraš ove male komade, ohrabruješ i tada improvizaciju sa glumcima, na primjer da istu rečenicu mogu da kažu na različite načine sve dok dijalog zadržava isti smisao ili im sugerišeš da se striktno drže dijaloga koji si napisao?

Najvažnija stvar za mene je da priča dobro funkcioniše, a da bih to postigao likovi moraju biti uvjerljivi, tako da glumačko izvođenje mora biti veoma dobro. Bez obzira na to da li je scenario definisan ili nije, likovi su ono što razrađujem na probama. Kada glumac postane lik - rad teče sam od sebe. Taj lik može da kaže ono što god želi i to će biti ono što govori lik a ne glumac. Ukoliko je scenario završen trudim se da glumci slijede tekst, iako mogu da pokušaju da mijenjaju stvari tokom proba, čak i da improvizuju. Bilo kako bilo, želio bih da kažem nešto o improvizaciji, pošto mnogo ljudi misli da je improvizacija kada prosto samo nešto pričate, ali to nije improvizacija. Smatram da postoje dva nivoa u improvizaciji. Prva je ona za koju nisam zainteresovan - pričanje samo pričanja radi u kojem glumac ne poznaje svoj lik, to je gubljenje vremena. Između prvog i drugog nivoa stoji proces stvaranja lika i rada sa tekstom, proces na kojem je većina produkcija zasnovana. Drugi nivo je improvizacija koja dolazi poslije toga, to je poput svijetla na kraju tunela, pravo čudo... lik koji ste stvorili ima svoj sopstveni život! Glumac je asimilirao lik, tekst, okruženja, priču... i od te tačke, on je taj koji stvara. Dostići taj nivo je najveće zadovoljstvo za glumce i za cijelu ekipu koja radi na filmu.

Džim Džarmuš je jednom prilikom promovišući svoj film "Slomljeno cvijeće" (2005.) rekao da mnogo više uči od žena nego od muškaraca jer mu "muškarci nisu misteriozni". Nisam se mogao oteti utisku da ovdje postoji jaka veza sa temama koje se tiču žena ili ženskog pogleda na život, čak i u tvojim drugim filmovima [npr. "San" (Somnium), "Vrijeme je" (Es Hora) itd.].

Ne znam šta da kažem. Slučajnost, podsvijest... Ljudsko biće koje je na mene najviše uticalo bila je moja majka. Njen gubitak je bio veoma bolan, to je ostavilo prazninu koju nikada neću popuniti, možda je njena odsutnost prisutna u mom radu, možda je ona prisutna... Možda me odsutnost majke nagoni da trebam ženske ličnosti oko sebe, čak iako su izmišljene... Ne znam.

19281.jpgIako je vrlo ugodna u estetskom i vizuelnom smislu, publika bi "Usamljenu" mogla da doživi veoma uznemirujućom. Usamljena posjeduje sve što ju čini srećnom ali ipak - ona je sama. Koliko je stvarnih Usamljenih oko nas? Da li je neka određena osoba poslužila kao inspiracija u cilju da se progovori o ovom paradoksalnom fenomenu?

Pretpostavljam da svako ima Usamljenu u sebi. Ovaj mikrofilm govori o strahu koji ima ovo društvo da živi usamljeno, da živi samo, da nema nikoga pored sebe. Lično, ne mislim da je to nešto strašno. Usamljena zna kako da živi sama, ona uživa u malim stvarima koje čine život. Ja se plašim ljudi koji ne mogu da žive sami sa sobom, koji ne mogu da budu nezavisni... Film nije zasnovan na bilo kojoj određenoj osobi, već na percepciji ljudi kojima sam okružen.

19282.jpgŽivimo u problematičnom, opterećenom i ubrzanom vremenu koje, pored mnogo drugih stvari, utiče na kreativnost i video stvaralaštvo. Tvoj poslednji projekat je bio interesantan i u smislu priče i u smislu forme, to je neka vrsta kompresovanog mikrodokumentarca. Životna priča ovog čovjeka je nevjerovatna. Da li je to neka vrsta poremećaja? Kako si razvijao ovaj projekat? Da li bi mogao nešto više da nam kažeš o njemu?

Ovaj mikrodokumentarac predstavlja sjeme ideje za dugometražni igrani film. To je stvarna priča o ljudskom biću koji može da se smatra superherojem pošto je, pored toga što on želi bolji svijet, različit u biološkom smislu: on posjeduje supermoći. Ne mogu reći više.

Znam da je stvaranje filmova u isto vrijeme predivan ali takođe i veoma naporan proces čak i danas kada, uslovno rečeno nezavisni, umjetnici posjeduju jeftinu hajtek opremu i moćne alatke ali mnogo manje vremena, finansijske podrške i nekad nikakve budžete. Za kraj ovog intervjua - možeš li nam reći na kojem si projektu imao najbolje iskustvo u smislu zabave? Da li je bila neka urnebesno smiješna anegdotska situacija?

Uživao sam u svim svojim projektima, zabavljao sam se radeći ih sve, iako imam posebno osjećanje za dva: "San" (Somnium), koji je bio moj prvi kratki film, urađen sa mojom bakom koja više nije među živima, i "Između zaustavljanja" (Entreparadas), dugometražni dokumentarni film koji će biti premijerno prikazan ove godine i koji sam radio zajedno sa svojim bratom Pablom. Kao što vidiš, porodica ima privilegovano mjesto u mom životu. Zabavljati se tokom snimanja nema uvijek dobar rezultat. Radije želim da budem fokusiran, možeš takođe uživati i u dobro obavljenom poslu.

Tonjo, hvala ti na razgovoru i želim ti puno uspjeha u daljoj karijeri.

Atačmenti

Tagovi



Komentari (39)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

4krofnica 4krofnica 17:47 04.12.2017

~

Ono što me najviše interesovalo u ovim radovima bio je izbor glumaca, da postignem uvjerljivo izvođenje koje će dotaći publiku, a ne toliko tehnika i forma filma. Mislim da je to značajna greška koja se danas širi, mnogo reditelja pravi "tehnički vatromet",


nemam pojma ko je čovek ali blisko mi je ovo gledište na neki način jer počinju da mi smetaju filmovi i serije koji su urađeni do perfekcije precizno. ne zato što su scenarista ili režiser lucidno briljantni nego što se rade po razrađenim šemama u kojima učestvuju čitavi nizovi naučnika i specijalista na temu. Fatam se da u poslednje vreme uživam u nekim ostvarenjima koje obrađuju 70te i 80te, makar i bile novijeg datuma, ali ima nešto iskreno, naivno, pa i trivijalno u tom vremenu sa čim možeš da se povežeš.

u tom smislu, super mi je Stranger Things, oba serijala (+guilty pleasure zbog očajnih frizura, muzike i mode:)) kao i Mindhunter.





bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 18:04 04.12.2017

Re: ~

nemam pojma ko je čovek


Relativno je nepoznat - mene je privukao "citatima"/omažima Tarkovskog i pokazao se kao zahvalan sagovornik. Priznajem, malo je pokvario utisak u trenutku kad je intervju objavljen na Q-Sphere-u (malčice smo kasnili sa objavom a on je iz nekog razloga postao veoma nestrpljiv) - naravno šerovao ga je na svom profilu ali uz pomalo gorčevitu primjedbu upućenu svojim poznanicima tipa "intervju nije nešto, uopšte nismo pričali o bitnim stvarima", gotovo da je rekao da smo pričali o glupostima što me je iznenadilo.

Pomislio sam, dobro o čemu si zaboga mislio da pričamo, o velikim filmovima koje uopšte nisi snimio ili poput uticajnih velikih reditelja iz prve lige da pričamo o politici na globalnom nivou?

Na stranu to što, budući da sam mu rekao da sam i ja autor kratkih filmova prikazanih u Dizeldorfu, Cirihu, Beogradu itd., nije pokazao ama baš nikakav interes za moj rad (što me i ne čudi mnogo jer znam kakvi su većinom umjetnici vrlo skoncentrisani samo na sebe, ali na svu sreću ja ih znam mnogo koji uopšte nisu takvi, već naprotiv, vrlo radoznali za tuđi kreativni proces) Međutim, ništa me to nije pogodilo, smatram da je rekao neke vrlo zanimljive stvari vezane za pravljenje filmova koje želim da podjelim i ovdje.

Stranger Things


Nisam ispratio prvi čitav serijal ali sam vidio da je Vinona dobila vrlo nezahvalnu ulogu :)) Kuknjava i rastrešenost do ludila u svakom kadru.
4krofnica 4krofnica 18:19 04.12.2017

Re: ~

uopšte nismo pričali o bitnim stvarima", gotovo da je rekao da smo pričali o glupostima što me je iznenadilo.



:)) istripovao se, što bi rekli klinci ... k'o ovaj moj mlađi koji je krenuo na slikanje pre dva meseca i već ima stav da je izučio sve što ima da se nauči, ponaša se kao neviđeni stručnjak, priča mi o odnosu svetlosti i objekata, komentariše poznate slikare, a igrom slučaja treba u subotu da izlaže na grupnoj izložbi u Baraci (galerija u centru) i potpuno je pomahnitao, kapriciozan je i nezadovoljan radom koji treba da izloži, teatralno gužva radove i opominje me da ne može da radi pod ovakvim uslovima (svira radio tiho u pozadini) 'nači na-je-ba-la sam ga!:))

super je intervju, pročitala ceo inako ne znam sa kim pričaš. oni i trebaju da budu off da bi bili jedinstveni i zanimljivi. samo takve pratim i odlični su u THE TALKS <--- link


cassiopeia cassiopeia 18:51 04.12.2017

Re: ~

4krofnica
k'o ovaj moj mlađi koji je krenuo na slikanje pre dva meseca i već ima stav da je izučio sve što ima da se nauči, ponaša se kao neviđeni stručnjak, priča mi o odnosu svetlosti i objekata, komentariše poznate slikare, a igrom slučaja treba u subotu da izlaže na grupnoj izložbi u Baraci (galerija u centru) i potpuno je pomahnitao, kapriciozan je i nezadovoljan radom koji treba da izloži, teatralno gužva radove i opominje me da ne može da radi pod ovakvim uslovima (svira radio tiho u pozadini) 'nači na-je-ba-la sam ga!:))

super je intervju, pročitala ceo inako ne znam sa kim pričaš. oni i trebaju da budu off da bi bili jedinstveni i zanimljivi. samo takve pratim i odlični su u THE TALKS




Jao, ti jesi nadrljala, a meni je fenomenalno kako se rađa umetnik sa svim kapricima

I ja pratim The Talks. Baš su mi osveženje ti intervjui.
4krofnica 4krofnica 19:14 04.12.2017

Re: ~

cassiopeia





the Talks i predivno animirani intervjui, koji su na jutjubu pod Blank on Blank.
to obavezno treba pratiti. evo, npr - Dejvid.





bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 19:24 04.12.2017

Re: ~

:)) istripovao se, što bi rekli klinci ... k'o ovaj moj mlađi koji je krenuo na slikanje pre dva meseca i već ima stav da je izučio sve što ima da se nauči, ponaša se kao neviđeni stručnjak, priča mi o odnosu svetlosti i objekata, komentariše poznate slikare, a igrom slučaja treba u subotu da izlaže na grupnoj izložbi u Baraci (galerija u centru) i potpuno je pomahnitao, kapriciozan je i nezadovoljan radom koji treba da izloži, teatralno gužva radove i opominje me da ne može da radi pod ovakvim uslovima (svira radio tiho u pozadini) 'nači na-je-ba-la sam ga!:))


Haha, meni je sjajno što je počeo tako mlad (to korisno ispunjavanje slobodnog vremena u toj dobi pa i u pubertetu je velika prednost velikih gradova u odnosu na male sredine u kojima prosto, osim nekih školskih sekcijica, osnovne muzičke škole i eventualno izviđača, nema sadržaja. Tu su klinci iz provincije, pa i ja, baš hendikepirani).

Recimo do prve godine faksa nisam nikad ništa crtao - čudim se kako sam i prošao prijemni. Baš volim crtanje/slikanje iz hobija. Što me dovodi do anegdote sa jednom relativno uspješnim slikarom iz ovih naših krajeva - jednom prilikom bio sam pozvan na jedno večernje slikarsko druženje u atelje i pored mene, koji sam slikao samo na arh. faksu (trosemestralni predmet Slobodno crtanje) ostali su bili slikari što akademski što neškolovani ali vrsni.

E sad, ja sam se skoncentrisao da radim svoje i "opravdam" poziv tj. da uradim što bolje mogu sliku za domaćina, a dotični "mistifikator", "čarobnjak", "guru" željan pažnje je samo smarao sve prisutne sa demostracijom svog procesa rada. (Vrlo slobodan pristup, haotičnog nanošenja boja poput Polokovog action paintinga ali sa zanimljivim, naravno apstraktnim, rezultatima u kojima možeš kao u Roršahovim mrljama da prepoznaš tu i tamo neku figuru.)

Na stranu što sam se ja tad daleko više "ložio" na arhitekte, smatrajući ih za klasu višim stvaraocima od slikara (što nikako nije slučaj, ujednačeno je to sve - čak slikari sa virtuoznom tehnikom i jakom imaginacijom imaju daleko veću slobodu i "prostor" za istraživanje), ja tom čovcu nisam pridavao nimalo na značaju što je kod njega izazvalo još veću upornost da dominira događajem. U jednom trenutku, onako važno, potpuno suludo, nam govori:

"Pazite dobro, pazite dobro. Ovo ću samo sad reći i nikad više: [pokazuje na dio platna na kojem je nešto u obliku rogova] evo ovo ovdje je bik!"



Ja umirem od smijeha u sebi, ali budući da čovjek ništa nije radio osim slikarstva (kojem se stvarno posvetio) i jedva preživljavao - to mu je bilo sve u životu i ponašao se kao Salvador Dali u onoj svojoj kasnoj fazi - nisam želio da se raspravljam i da mu ukazujem na to da je zapravo - nekulturan.

edit:

evo te slike


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 19:40 04.12.2017

Re: ~

super je intervju, pročitala ceo inako ne znam sa kim pričaš. oni i trebaju da budu off da bi bili jedinstveni i zanimljivi. samo takve pratim i odlični su u THE TALKS <--- link


Zaista odličan sajt, eto pratim razne sajtove ali za ovaj nisam znao, hvala!

Što se tiče Tonje, čuli smo se i kasnije par puta, trebala mu je neka pomoć oko engleskog pa sam mu izašao u susret.

Mislim da još uvijek nije uspio da snimi dugometražni igrani film - što se obično smatra tom važnom granicom ili važnim korakom kod filmadžija kada zapravo stvarno postaju reditelji (ono ili jesi ili nisi) sa naravno par izuzetaka - recimo Sten Brekidž koji je snimio dosta kratkih filmova se zbog svoje posebnosti s pravom smatra velikim filmskim autorom itd.

Zanimljiva je priča kako je Džarmuš prešao tu granicu (Linču je trebalo punih pet godina velikog rada za taj podvig sa Eraserheadom). Džarmuš je diplomirao književnost, zaljubio se u film u pariškoj kinoteci i konkurisao na poslijediplomske studije na osnovu nekih crtica i začudo prime ga na njujoršku školu. Bio je asistent Nikolasu Reju i od fakulteta za tu poziciju primao platu koju je opet uplaćivao fakultetu za školarinu jer je studirao. Uglavnom diplomci diplomiraju kratkim filmom (kao i na češkoj školi - Kustin diplomski je kratki film "Gernika" ) a Džarmuš mangup te pare koje je dobio od fakulteta i koje je trebao da im uplati uzme i snimi svoj prvi dugometražni film "Konstantno gluvarenje" i zbog toga ljudi sa faksa nisu htjeli da mu izdaju diplomu.

Tek kasnije, kad je postao renomirani ugledni reditelj, fakultetu je bilo u interesu da se zna da je kod njih studirao - uruče mu diplomu.
mirelarado mirelarado 20:17 04.12.2017

Re: ~

Tek kasnije, kad je postao renomirani ugledni reditelj, fakultetu je bilo u interesu da se zna da je kod njih studirao - uruče mu diplomu.


Мајстор!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:34 04.12.2017

Re: ~

Evo da dodam samo da "Konstantno gluvarenje" nije donijelo Džarmušu neki veliki uspjeh i on je zaista mislio da je sa njegovom karijerom reditelja gotovo. Jedna njemačka TV kuća je prepoznala taj film i otkupila prava na prikazivanje od koje je on dobio tek nešto sredstava da snimi kratki film. To je ta čuvena prva trećina filma "Stranger Than Paradise" za koju mu Wim Wenders poklanja restlove tj. višak trake od svog filma (filmske trake su bile jako skupe). Ograničenog budžeta i količinom filmske trake - Džarmuš je uspio da snimi tu trećinu samo sa jednom fiksiranom nepokretnom kamerom (izuzetak su uvodni kadrovi) i to iz prve ili eventualno 2 ponavljanja scene pri čemu je snimljene neuspješne scene iskoristio kao ona svoja čuvena zatamnjenja (crne pauze) između scena koje daju ritam filmu. Taj, praktično uslovljen i iznuđen, podvig u smislu priče i forme/stila je prepoznat u Kanu i ostalo je, što se kaže, istorija.
c_h.arlie c_h.arlie 16:57 10.12.2017

Re: ~

4krofnica
uopšte nismo pričali o bitnim stvarima", gotovo da je rekao da smo pričali o glupostima što me je iznenadilo.



:)) istripovao se, što bi rekli klinci ... k'o ovaj moj mlađi koji je krenuo na slikanje pre dva meseca i već ima stav da je izučio sve što ima da se nauči, ponaša se kao neviđeni stručnjak, priča mi o odnosu svetlosti i objekata, komentariše poznate slikare, a igrom slučaja treba u subotu da izlaže na grupnoj izložbi u Baraci (galerija u centru) i potpuno je pomahnitao, kapriciozan je i nezadovoljan radom koji treba da izloži, teatralno gužva radove i opominje me da ne može da radi pod ovakvim uslovima (svira radio tiho u pozadini) 'nači na-je-ba-la sam ga!:))

super je intervju, pročitala ceo inako ne znam sa kim pričaš. oni i trebaju da budu off da bi bili jedinstveni i zanimljivi. samo takve pratim i odlični su u THE TALKS



Ako, ako !
Pusti ga neka gura svoje.
Черевићан Черевићан 18:29 04.12.2017

усамљен у себи

uvjerljivo izvođenje koje će dotaći publiku

филм богме уметност, до јаја
дочара ти и сновима страно,
на моменат дневни недореци
неважнису ..чудо Богом дано
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 21:03 04.12.2017

Re: усамљен у себи

Черевићан
uvjerljivo izvođenje koje će dotaći publiku

филм богме уметност, до јаја
дочара ти и сновима страно,
на моменат дневни недореци
неважнису ..чудо Богом дано


E, ako mislite na svoje dnevničke zapise gos'n Sveta, varate se!

Što se tiče ovih kratkometražaca, autora kratkih filmova ima ih svakakvih i znaju da budu čudna fela. Spomenuću dva imena - Valeri Rosije, belgijanac čiji me igrani kratki film "Nedeljom" poprilično oduševio na jednom Kratkofilu svojom džarmušijanskom kamerom i formom ali i vrlo plemenitim sadržajem sa jasnom porukom (u odnosu na moje radove koji su zabava, dosjetke ili art-house fantazmagorije). Želio sam da uradim intervju s njim ali on iz nekog razloga ne želi da svoje radove stavi na internet i ostavi ih dostupnim široj publici - a meni je bilo bespredmetno da razgovaram o filmovima koje čitaoci ne mogu i sami da pogledaju tako da nismo postigli dogovor.(Inače, Tonjin film "Ljubav" bio je dostupan na internetu u trenutku našeg razgovora ali ga je u međuvremenu povukao.)

Druga autorka je Klaudija Jošković (o kojoj sam malo pisao ovdje baveći se Kunstfilmtagom) čileanska umjetnica koja radi u Njujorku i koja prikazuje svoje radove uglavnom u galerijama u sklopu izložbi. Njeni radovi su dostupni, vrlo prijatna i otvorena osoba - nije isključeno da s njom uradim intervju u nekoj bliskoj budućnosti za blog B92.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 00:09 05.12.2017

Mali autotrol

Dobar dokumentarac koji sam zaboravio da spomenem na blogu o Kjubriku

tasadebeli tasadebeli 08:17 05.12.2017

Q-Sphere

koji je originalno u engleskoj verziji svojevremeno obavljen na portalu Q-Sphere




Један од најлепших кутака на интернету на којем сам икада био. Уживао читајући.


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 12:34 05.12.2017

Re: Q-Sphere

Један од најлепших кутака на интернету на којем сам икада био. Уживао читајући.


Da jeste, sjećam se Višnja je jako lijepo dizajnirala i ilustrovala sajt a Milan se trudio da pokrpa i najsitnije bagove. Koliko se sjećam Docs, Bocvena i Šarski su takođe pisali tada, kao i ostali blogeri. Mislim, Tonji je samo mogla da bude velika čast što je, između desetine hiljada kratkometražaca (izraz je moja izmišljotina) poput njega, "pozvan na razgovor" za Q-Sphere.
stefan.hauzer stefan.hauzer 13:22 05.12.2017

*

Vjerno pratim filmografije Luisa Bunjuela, Andreja Tarkovskog, Ingmara Bergmana, Dejvida Linča, Stenlija Kjubrika, Lars fon Trira, Hose Luis Gerina, Vong Kar Vaja i mnogih drugih. Postoje filmovi koji na neki način mogu da vam promijene život, poput "Pohlepe" (Greed, 1924.) Eriha fon Štrohajma, "Zemlja bez hljeba" (Las Hurdes, 1933.) Luisa Bunjuela, "Živjeti" (Ikiru, 1952.) Akire Kurosave, "Hirošimo, ljubavi moja" (Hiroshima, mon amour, 1959.) Alena Renea, "Nemirni duh" (Le Feu Follet, 1963.) Luja Malea, 8½ (Otto e mezzo, 1963.) Federika Felinija, "Odbijanje" (Repulsion, 1965.) Romana Polanskog, "Ralje" (Jaws, 1975.) Stivena Spilberga, "Zvjezdanih ratova" (Star wars, 1977.) Džordža Lukasa, "Pod udarom zakona" (Dow by law, 1985.) Džima Džarmuša, "Strejtove priče" (Straight Story, 1999.) Dejvida Linča.


Sve sam ih odgledao, ovo samo zbog Čarlija da kažem: a Španac koji ne spomene Berlangu ili Viktora Erisa, ima od mene ozbbiljan minus



(ovaj film sam odgledao bezbroj (madre de) puta:)
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:36 05.12.2017

Re: *

Hehe, samo sam čekao da se javiš Štef, nisam ni sumnjao druže

Ja nisam pogledao sve ali mi je uvijek zanimljivo da pitam ljude koji se bave filmom (ali i filmofile) za njihove omiljene filmove ili čak one koji su uticali na njih da se late kamere.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:44 05.12.2017

Re: *

stefan.hauzer
Sve sam ih odgledao, ovo samo zbog Čarlija da kažem: a Španac koji ne spomene Berlangu ili Viktora Erisa, ima od mene ozbbiljan minus




Ja recimo volim Amenabara, Bigasa Lunu i naravno Almodovara.
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:14 05.12.2017

Re: *

volim Amenabara


.. ali samo filmove koje je snimio na španskom, one amerićke ne: šalim se, ali onako poluozbiljno. Otprilike, slično kao sa Giljermom Del Torom.



I sad sam odgledao onaj minut Seule, intezivan minut, u nedostatku boljeg izraza:)
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:24 05.12.2017

Re: *

Ja nisam pogledao sve ali mi je uvijek zanimljivo da pitam ljude koji se bave filmom (ali i filmofile) za njihove omiljene filmove ili čak one koji su uticali na njih da se late kamere.


Isto.

baš sam skoro komentarisao, , način na koji je Beri Dženkins, Moonlight, otkrio strani film tek kad je upisao režiju (što mi je neverovatno uvrnuta činjenica da tip koji upiše režiju nije gledao Roselinija ili Bergmana ili Mijazakija) i kako je pod uticajem prvog gledanja filmova Kar-Wai Wonga, rešio da kompletan svoj rad bazira na Raspoložen za ljubav stilu (što se uostalom i vidi na njegovom fenomenalnom filmu čiji kvalitet je prepoznala i Akademija ).


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:33 05.12.2017

Re: *

Haha, ništa nisam znao o tom filmu u trenutku kad sam pošao da ga gledam u bioskop. I tako sjedimo potpuno sami nas dvojica, moj dragi rođak, inače veliki filmofil, Miroslav i ja u Slavonskom Brodu u Hrvatskoj u praznoj velikoj sali multipleksa Cinestar, i gledamo mali crnački gay film Margina margine! Pratio sam kasnije dobio je Oskara.
stefan.hauzer stefan.hauzer 16:02 05.12.2017

Re: *

ove godine je bela Amerika spremila udarac; ali, naravno, morala je da ode u Evropu


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 16:13 05.12.2017

Re: *

Not interested at all! Nou, fenks

Kad jedan drugome na plaži pukoše žvaku, Mića i ja se zgledašmo u fazonu: "Ouu, fak, šta nam je ovo trebalo?!" Od tada, obavezno barem minimalno informisanje o filmu prije gledanja. Naravno ne mislim ništa loše, niti homofobično, samo bez mene ako može. (Ali ljubavne scene između dvije žene, veoma dobrodošle - što je, znam, pomalo licemjerno - eto Mulholland Drive, visoko na mojoj ljestvici najboljih filmova svih vremena, kud će bolji primjer, al' šta da radim kad sam taki)
stefan.hauzer stefan.hauzer 18:03 05.12.2017

Re: *

Štaznam, ja sam tek posle gledanja takvih filmova provalio da muškarci imaju daleko bolju i zategnutiju pozadinu od žena.


bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 18:16 05.12.2017

Re: *

Ma ti i Docs ste pomalo prsli od onih silnih bodibildera

U svakom slučaju, eto fine preporuke za Jarila, plus Moonlight, plus Brokeback Mountain, plus onaj Almodovarov jedan koji sam odma' batalio, ihaa šta je filmova...
stefan.hauzer stefan.hauzer 18:24 05.12.2017

Re: *

ima i onaj sjajan film sa Havijer Bardemom, Pre nego što padne noć, Džoni Dep se pojavljuje kao trandža, sjajan sjajan film!!

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 18:48 05.12.2017

Švecki akcijoni

Evo sad se sjetih jedne anegdote sa drugarom koji se jednom prilikom uželio šveckog akcijonog filma te tražio od svog komšije, kojem je ujna držala videoteku i koji ih je na gomile nosio kući, da mu posudi jedan "dobar" po svom izboru. Komšija (može se slobodno zamisliti Bogdan Diklić u "Kako je propao rock'n'roll" ) mu dadne jedan sa komentarom: "Opasan! Razvaljivanje!" i drugar sav srećan uluči priliku kad mu starci odoše negdje na selo da se malo raskomoti i ubaci kasetu u video rekorder. Neće da premotava do akcije već natenane uživa u filmu:

Lijep sunčan dan. Predivna luksuzna vila u brdima u okolini LA. Bazen u dvorištu. Tip se sunča i drinka ćepi na ležaljci. Idila. Prilazi mu baštovan, crnac, i ulazi s njim u neku duugu čupri poslije koje mu puca žvaku i hvata ga za hegiju.

Skoči drugar k'o oparen, šta je ovo, gasi rekorder, ištekaj kabal iz zida - al' dok je došao do tv-a, crnac je već napenalio ovog frajku tako da je drugaru trebalo godina da potisne tu scenu.

stefan.hauzer stefan.hauzer 20:35 05.12.2017

Re: Švecki akcijoni

tako da je drugaru trebalo godina da potisne tu scenu.


setilo me, ceo naš niz i ova rečenica, kada se i drugi od braće Wachowski preobratio u ženu, jedan od mojih najboljih prijatelja je, na tu vest, rekao: "znači, Matriks su sada režirale sestre Wachowski!"

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:43 05.12.2017

Re: Švecki akcijoni

setilo me, ceo naš niz i ova rečenica, kada se i drugi od braće Wachowski preobratio u ženu, jedan od mojih najboljih prijatelja je, na tu vest, rekao: "znači, Matriks su sada režirale sestre Wachowski!"


E to nisam znao Znao sam za jednog od burazera ali ovo mi je baš novost.
Inače znam da je njihov omiljeni reditelj Roj Anderson /post[82]/ i da je po njemu Neo iz Matriksa dobio ime.

sestre Wachowski


Da, pošto su bili čuveni kao The Wachowski Brothers stvarno ništa im ne bi škodilo da umjesto The Wachowskis budu The Wachowski Sisters kao naše Sestre Bogavac
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:23 07.12.2017

Re: *

a Španac koji ne spomene Berlangu
(ovaj film sam odgledao bezbroj (madre de) puta:)

Zaustavi sve što radiš i odvoji par minuta!!!



Moj omiljeni američki režiser, Aleksandar Pejn, u Crtierion ormanu, priča upravo o ovom filmu, koji sam spomenuo skoro u isto vreme, a ovo je snimljeno juče: https://www.criterion.com/current/posts/5167-alexander-payne-s-closet-picks.

I još kad kaže "pre neki dan je neko imao muda da mi kaže kako je L'Avventura izašla iz mode", tačno znam da je moj čovek.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:26 07.12.2017

Re: *

Moj omiljeni američki režiser, Aleksandar Pejn, u Crtierion ormanu, priča upravo o ovom filmu, koji sam spomenuo skoro u isto vreme, a ovo je snimljeno juče: https://www.criterion.com/current/posts/5167-alexander-payne-s-closet-picks.


Gledao druže, već gledao Ne propuštam tu "ediciju" tog sajta. Pejn je vrlo informisan čovo, svaka čast. Hbt, sad kao Maksa sa Grolom i Metalikom, u kosmičkim bespućima različitih sadržaja gledamo potpuno iste stvari, ti-ru-li-lu-zona sumraka- internet je mali za nas trojicu.
stefan.hauzer stefan.hauzer 17:32 07.12.2017

Re: *

u kosmičkim bespućima različitih sadržaja gledamo potpuno iste stvari, ti-ru-li-lu-zona sumraka- internet je mali za nas trojicu.




Oduševio me Pejn, s obzirom da je preporučio sve one neameričke filmove koja sam ti već natuknuo i gledam i on završava sa El Verdugom i skroz sam u fazonu: ovo nije moguće!
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:38 07.12.2017

Re: *

Oduševio me Pejn, s obzirom da je preporučio sve one neameričke filmove koja sam ti već natuknuo i gledam i on završava sa El Verdugom i skroz sam u fazonu: ovo nije moguće!


Sjajan osjećaj! Pa evo radim anketu sa uglednim muzičarima (biće na blogu kad završim) o ex-yu muzici i recimo Bojan Zulfikarpašić, kojeg baš cijenim, neizostavno ističe ploču koja je i meni naj naj - više puta sam ju spominjao (naravno da nije "Odbrana i poslednji dani", ni blizu), što mi je baš drago jer imenjak (tako on mene oslovljava :) ) je pravi muzički vanzemaljac.


stefan.hauzer stefan.hauzer 17:49 07.12.2017

Re: *

naravno da nije "Odbrana i poslednji dani", ni blizu


Ahahaha, onda mora da je Uspavanka za Radmilu M.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 17:50 07.12.2017

Re: *

I taj je na mojoj listi najomiljenijih ali je Zuflikarpaša stari Smakovac
c_h.arlie c_h.arlie 17:04 10.12.2017

Re: *

stefan.hauzer
Vjerno pratim filmografije Luisa Bunjuela, Andreja Tarkovskog, Ingmara Bergmana, Dejvida Linča, Stenlija Kjubrika, Lars fon Trira, Hose Luis Gerina, Vong Kar Vaja i mnogih drugih. Postoje filmovi koji na neki način mogu da vam promijene život, poput "Pohlepe" (Greed, 1924.) Eriha fon Štrohajma, "Zemlja bez hljeba" (Las Hurdes, 1933.) Luisa Bunjuela, "Živjeti" (Ikiru, 1952.) Akire Kurosave, "Hirošimo, ljubavi moja" (Hiroshima, mon amour, 1959.) Alena Renea, "Nemirni duh" (Le Feu Follet, 1963.) Luja Malea, 8½ (Otto e mezzo, 1963.) Federika Felinija, "Odbijanje" (Repulsion, 1965.) Romana Polanskog, "Ralje" (Jaws, 1975.) Stivena Spilberga, "Zvjezdanih ratova" (Star wars, 1977.) Džordža Lukasa, "Pod udarom zakona" (Dow by law, 1985.) Džima Džarmuša, "Strejtove priče" (Straight Story, 1999.) Dejvida Linča.


Sve sam ih odgledao, ovo samo zbog Čarlija da kažem: a Španac koji ne spomene Berlangu ili Viktora Erisa, ima od mene ozbbiljan minus



(ovaj film sam odgledao bezbroj (madre de) puta:)

Auuuu !
Jebote patak !
Sada bez šale - molim da ispričaš kako je to moguće da se odgleda toliko filmova ... i još od svih znaš režisere, glumce i slično.
Sada se ne zafrkavam, nego me zaista zanima.
Jebote - pa ja ne mogu ni pola toliko da čitam o diodama i tranzistorima ...
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 13:44 08.12.2017

Top 10 filmova Federika Felinija

The Circus/City Lights/Monsieur Verdoux (1928, 1931, 1947, Charlie Chaplin)
Any Marx Brothers or Laurel and Hardy films
Stagecoach (1939, John Ford)
Rashomon (1950, Akira Kurosawa)
The Discreet Charm of the Bourgeoisie (1972, Luis Buñuel)
2001: A Space Odyssey (1968, Stanley Kubrick)
Paisan (1946, Roberto Rossellini)
The Birds (1963, Alfred Hitchcock)
Wild Strawberries (1957, Ingmar Bergman)
8 1/2 (1963, Federico Fellini)

stefan.hauzer stefan.hauzer 15:15 08.12.2017

Re: Top 10 filmova Federika Felinija

Stagecoach (1939, John Ford)


imam osećaj da postoji sveopšti koncezus među režiserima oko genijalnosti Džona Forda, pogotovo kraj ovog filma:

bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:17 08.12.2017

Re: Top 10 filmova Federika Felinija

Mislim da je baš ovo Kventin "citirao" na početku svog Inglourious Basterds-a

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana