Jedna od mojih velikih zabluda je vera da se putem društvenih mreža i diskusija na njima može uticati na način razmišljanja kod najšire populacije kojima različite informacije nisu dostupne.
U malom broju slučajeva ovo možda važi, inače je obična budalaština. Nema autoriteta koji daje pouzdane informacije, već gomila zaludnih komentatora čija će iskustva prosečan um prihvatiti u celosti i verovatno primeniti.
Kada je reč o kuvanju sarme, može da pomogne.
Ali u ovom slučaju, reč je o vežbanju.
Ja vežbam. Jeee.
Svi problemi nestaće, a tamo je tako kul. Vežbamo na spravama, poboljšala sam se na leg presu za 20 kg. Zar to nije fantastično?
Pa nije.
Nije?
Da ponovim, nema opterećenja ukoliko postoji disbalans ili asimetrija.
Hajmo malo analogije.
Pazim šta jedem i pun sam energije i elana. Jedan period sam zapisivao sve što unesem, makar to bilo i celo prase, dao nutricionisti, obavio razgovore sa njim i napravio plan ishrane u skladu sa mojim stanjem, potrebama, problemima...Primenjujem ga redovno već pola godine i rezultati su odlični.
Da ponovim: nutricionista mi je napravio plan na osnovu ranijih navika u ishrani, ne ad hoc na osnovu saveta iz magazina.
Ili jedem sve što mi padne pod ruku, imam 130 kila i rizičan sam za sve bolesti. Šta mi fali? Moj deda je isto tako živeo i dočekao je, bogami, sedamdeset petu.
Slobodno mislite da svaki moron sa dvonedeljnim kursom može da manipuliše sa, da ponovim, najsavršenijom prirodnom tvorevinom. Slobodno mislite i platite mu još i onda se žalite kako imate bolove u vratu " a idem svaki dan u trenirate ".
Pa zato imaš bol u vratu vrlo verovatno.
Postoji još jedna zabluda: svaki "lik" ili "likuša" sa diplomom DIFa nije trener. Zapamtite: nije trener! On ili ona je profesor fizičkog vaspitanja, a to su dve sasvim različite stvari. Oni su, mi smo, osposobljeni da sprovodimo nastavu, planom i programom predvidjenu. Zato tokom godina školovanja imete predmete kao što su Plesovi, Objekti, Teorija fizičkog vaspitanja, Fudbal, Košarka, Odbojka, Rukomet, Plivanje, Skijanje, Rekreacija, bla bla bla. Sve i ništa. Tj, idealno za školarca. Potencijalno katastrofalno za četrdesetogodišnjakinju koja bi da zategne dupe za kupaći.
Svaki lekar, nije trener. Skoro nije jedan lekar nije trener. On je lekar. On leči.
I trening je, kao i lečenje, "popravljanje" organizma, ali po definiciji zdravog. Lekar se , po definiciji, bavi bolesnima.
Zaključak je da ne treba verovati svakom.
Uradili test opterećenja?
Posavetovali se sa lekarom?
Da li ste proverili ko vas trenira? Kakva su mu ranija iskustva? Gde je sve i sa kim radio? Proverite te osobe. Vaš organizam je u pitanju, ne laboratorijski pacov.
Da li znate da jedna te ista vežba može biti i dobra i loša, u zavisnosti kako se izvodi. Pravilno-dobra, nepravilno-povreda pre ili kasnije. Reći: ja vežbam je isto kao reći: ja jedem,
A, da. To sam već napisao.
Da li ste samo svratili u obližnju teretanu gde vas je raširenih ruku sačekao nabildovani klinac koji će možda postati dobar trener, ako shvati da trenutno to nije, već neka vrsta vodiča i demontratora sadržaja u teretani, a vi mu verujte jer ima tako zategnuto telo i diplomicu pride. A kad priča...deluje da zna.
Znam još neke koji kada pričaju, deluje da znaju, ali o tome će neko drugi.