Evo nas, dakle, u Jen Đin sitiju, na samoj granici sa Severnom Korejom gde sutra igramo utakmicu sa ekipom Janbien. U gradu živi oko 2.5 miliona ljudi, pretežno Korejaca, priča se korejskim, natpisi su dvojezični. Budući da je granica blizu, ima dosta onih koji su tokom poslednjih decenija dolazili i nastanjivali se ovde.
I izgleda nekako, "severnokorejski". Sivo, daleko od sjaja i grandioznosti gradova na jugu zemlje. Hotel je veliki, ali prazan, imam utisak da smo samo osoblje i mi unutra. Osoblje je napadno ljubazno, sve rade trčeći, čak i ako zatražiš čačkalicu.
Odavno sam prestao da slušam šta ljudi govore, bar kada su u pitanju svakodnevni kontakti sa znanim i neznamim, i da mnogo pažljivije pratim njihovo ponašanje, gestove, mimiku, pokrete... Telo govori univerzalnim jezikom i tu nema laži, čak i kada se želi slagati. Prenapadno pokazivanje sreće, može da znači tugu. Ljudi mnogo više kažu onim što, svesno ili nesvesno, žele da sakriju ili istaknu.
U mom klubu došlo je do smene trenera. Rekao bih veoma očekivano, jer nakupila se ogromna količina negativne enegrije, što tokom priprema, što u prvih pet kola prvenstva gde smo osvojili samo jedan bod. Igrači jednostavno nisu mogli, a možda ni želeli da naprave dodatni napor, koji, na utakmicama ekipa približno istog kvaliteta, pravi razliku i odlučuje pobednika. Treneri diktatori nikada nisu imali privilegiju da se njihovi igrači srcem i telom bore za njih i jedino kod takvih trenera sam se sretao sa situacijama da igrači "ne žele", da su imuni na viku i pretnje, da ćute i slušaju, da su otupeli emotivno, a suština fudbala je upravo emocija. Bez nje, nema fudbala.
Čitav taj ambijent dobio je svoj epilog na utakmici protiv Šangaj Šenhua, gde smo čak i vodili, bili ubedljivo bolji, ali na kraju izgubili. Već nakon nepuna dva sata, sazvan je sastanak i obavešteni smo o smeni. Meni je sa te utakmice ostalo u sećanju da najveća zvezda ekipe, Karlos Tevez, nije ni došao u Changchun jer je navodno povređen, a na društvenim mrežama su osvanule njegove fotografije iz Diznilenda. Tevez i Miki Maus, slikano u 15:22, a utakmica na kojoj trebalo da igra, počela je u 15:00. Za 38 miliona, koliko će zaraditi ove godine, malo bezobrazno ponašanje, pogotovo što njegovoj ekipi ne ide baš najbolje, a treneru koji ga je doveo, Urugvajcu Gustavu Pojetu, ozbiljno se drma klupa. Igrači su se šalili da ga je, kada je video na guglu gde treba da igra, zabolela glava, a da se ta bol manifestovala na "primicaču", te da je odlučio da ostane u Šangaju i poseti Mikija i Šilju umesto surovi sever.
Korejca je zamenio Kinez, bez previše trenerskog iskustva, ali sa mnogo životnog. Trener koji je godinama išao po Evropi, pratio velike evropske ekipe i njihov način rada, što se već na prvom sastanku osetilo.
"Molim vas da mi pomognete, pričajte otvoreno o svemu što vidite, dobro i loše."
Naspram nekoga koji se retko kome uopšte i javljao, došao je neko ko nema problem da zamoli za pomoć. I odmah se osetila promena.
Prethodnu utakmicu smo uspeli da pobedimo 1-0 ekipu Henana, koju vodi nekadašnji igral Partizana Điu ili Liu, nikako da zapamtim. Utakmica koju je odlučio jedan šut, toliko ih je ukupno bilo na obe strane za 90 minuta, ali utakmica u kojoj je oslobođena upravo ona želja za igrom i pobedema koja je dugo bila zaleđena iza lika diktatorskog trenera. Možda najlošija utakmica koju smo odigrali, ali svakako sa najviše energije i želje za pobedom. U fudbalu je, kao retko u kom sportu, moguće da igraš loše i da pobediš. Govorim o slučajevima kada se sretno ekipe istog ranga. Retko kada sam video toliku borbenost i želju da se pobedi, a radim sa fudbalskim ekipama, na elitnom nivou, dvadesetak godina i u pet različitih zemalja.
Nakon sutrašnje utakmice, čeka nas put u Mongoliju, gde se igra Kup utakmica već u utorak, a zatim i put u Tienđin, gde igramo sa ekipom koju vodi Fabio Kanavaro i gde igra brazilac Pato. Ko prati fudbal, setiće ga se kao bišeg igrača Milana.
Iako Partizanovac, radujem se svakoj pobedi Piksijeve ekipe, koja je trenutno prva na tabeli sa svim pobedama i samo jednom nerešenom i to protiv šestostrukog šampiona, gradskog rivala Evergrandea, koji je uspeo da izbegne poraz u četvrtom minutu nadoknade.
Nadam se da će baš on ove sezone osvojiti titulu pored Skolarija, Pelegrinija, Magata, Pojeta, Kanavara...
Biće zanimljivo i neizvesno u svakom slučaju.