...ništa nije sporno.
Pre petnaestak godina, bio sam na seminaru koji je držao Kanađanin, Čarli Frencis, jedan od najboljih trenera koji su hodali ovom planetom. Pomenuću samo 32 svetskih rekorda u sprinterskim disciplinama, 8 medalja na Olimpijskim igrama u Los Andjelesu itd.
U to vreme, bio je već doživotno suspendovan zbog korišćenja nedozvoljenih supstanci u trenažnom procesu, a najčuveniji slučaj svakako je bio slučaj Bena Džonsona i kasnije Merion Džons i Tima Montgomerija. Nije mogao da radi u atletici, ali je radio kao personalni trener mnogim NBA, NFL, ali i fudbalskim zvezdama.
Iako je seminar bio izvanredan: Čarli je pokazao duboko poznavanje neurofiziologije, molekularne biologije, biomehanike, ali i trenerske veštine da ta znanja pretoči u ono što zovemo sportskom performansom, veliki broj pitanja bio je upravo vezan za doping skandale, te za serije suđenja u vezi sa tim.
Na seminaru bila je prezentovana i njegova knjiga "Doručak šampiona", gde je do detalja objasnio šta je, kako i koliko koristio u treningu svojih sprintera. Poznato je njegovo svedočenje na sudu gde je rekao da je nemoguće dostići vrhunski sprinterski nivo bez korišćenja anaboličkih steroida, te je poroti sve do detalja objasnio, ne iz razloga kajanja, već iz razloga, kako nam je rekao, da kolegama pokaže kako je postizao daleko bolje rezultate "sa osam puta manjim dozama" nego što je to uobičajena praksa.
Drugim rečima, u vrhunskom sprintu "nevinih" nema.
Ovih dana svedoci smo razapinjanja na krst američkog sprintera Džastina Getlina koji je postao prvak sveta na 100m pobedivši ( konačno ) u finalu Usaina Bolta. Pokušaću da na objektivan način predstavim problem dopingovanja u vrhunskom sportu, pre svega u atletici.
Da, dva puta je bio uhvaćen na doping testu, Bolt nije ni jednom.
Ni Karl Luis nije uhvaćen, Ben Džonson jeste.
Da li je lopov onaj koji krade ili samo onaj koga uhvate? Da li je Getlin "loš momak" koji mora da istrpi zvižduke i novinsko blaćenje i tako plati cenu poraza svetskog idola za koja se smatra da je čist. Naravno da je čist, jer nije uhvaćen. A svako je nevin dok se ne dokaže da je kriv.
Treba li objašnjavati da je Getlin pod radarom WADA svih ovih godina nakon isteka suspenzije. Treba li objašnjavati da je dejstvo supstanci zbog kojih je "pao" odavno prestalo. Treba li objašnjavati da je i nakon ove trke bila doping kontrola.
Jednom lopov, uvek lopov, reče lopov gledajući kako hvataju lopova.
Jer nevinih nema. Hemija je čudna nauka. I dijamant i grafit su ugljenik.
Od 1980. godine, svetska antidoping agencija ( WADA - World anti - doping agency ) vodi urednu evidenciju uhvaćenih i kažnjenih sportista. Kazne se kreću u rasponu od "Public warning" do "Life ban". Najčešće su vremenske kazne do dve godine uz oduzimanje rekorda i medalja. Skoro da nema nacije koja nema svog predstavnika na ovoj listi, a pojedini medijski eksponirani slučajevi, kao što je zabrana učešća ruskim atletičarima od 2015. godine, dobra su prilika za manipulacije teoretičara zavere u svetlu globalne političke situacije i odnosa između velikih sila.
Istina je da nevinih nema.
Najviše atletičara sa doživotnom zabranom takmičenja je upravo iz USA.
Da li postoji manipulacija? Moguće.
Lista nedozvoljenih supstanci je javna, a svaki vešt hemičar može da neznatnom promenom hemijske strukture utiče na nemogućnost njenog otkrivanja na doping testu.
Postoji i medicinski opravdano korišćenje nedozvoljenih sredstava, što je takođe svojevrsna manipulacija, jer je veoma sumnjivo da vrhunski sportisti imaju, na primer, dijagnozu astme, te uzimaju redovno lekove koji su na listi nedozvoljenih supstanci. Ponekad se preigraju, pa ne dostave potrebnu dokumentaciju na vreme, kao Marija Šarapova na primer. Ona je, čak, priznala da je taj lek uzimala redovno dok i nije bio na listi nedozvoljenih supstanci, te se zbog toga zbunila.
Da. Nevinih nema.
WADA je ozbiljna organizacija koja ima veoma veliki integritet i uticaj i koja veoma temeljno i praktično neprekidno prati sportiste. To nije nevladina organizacija koju finansiraju privatne korporacije, već intervladina organizacija koju finansiraju Olimpijske regije: Evropa 47%, Amerike 29%, Azija 20%, Okeanija 2.5%, Afrika 0.5%.
U svakom trenutku imaju prava da uzmu uzorak, a ukoliko sportista odbije, takođe se smatra dopingovanim te dobija zabranu. Imali smo, nedavno, takav slučaj sa Viktorom Troickim. Osećao se slabo, po sopstvenim rečima i rečima doktorke zadužene za uzimanje uzorka krvi, te uzorak nije dat, a propratno pismo o razlozima nedavanja uzorka dostavio je agenciji. Nije pomoglo. Odslužio je 18 meseci kazne.
Postoje slučajevi i kada čitava država stane iza svojih sportista, kao što je to bio slučaj sa Španijom pre nekoliko godina i afere Puerto. Javna je tajna da je Madrid izgubio Olimpijske igre 2020. godine, baš zbog uništavanja dokaza.
Istočnu Nemačku neću ni pominjati, kao i mnoge druge zemlje bivšeg "istočnog bloka" koje su sopstvenu emancipaciju kao i emancipaciju ideologije promovisale preko zlatnih medalja na najvećim takmičenjima. Vrhunski sport bio je državni projekat u mnogim zemljama.
Za svojevrsni "državni projekat" smatra se i nedavni slučaj ruskih atletičara gde je WADA u svom izveštaju iznela da je država finansirala, sprovodila, ali i prikrivala dopingovanje svojih sportista.
Kako to komentarisati? Da li u kontekstu geopolitičke situacije, nebeske pravde, demonstracije sile ili nečeg trećeg, ne znam. Da li su, možda zaista krivi? Da li je čitava ujdurma oko nastupa ruskih atletičara pod nazivom "neutralni" deo nekog šireg konteksta koji mogu da dokuče samo retki, kojima ja svakako ne pripadam.
Znam samo da je doping nemoguće u potpunosti iskoreniti, kao ni kompjuterske viruse. Uvek će "haker", u ovom slučaju "hemijski haker" biti korak ispred "antivirus programa", odnosno liste nedozvoljenih supstanci.
Ali nije reč o tome. Nema to veze sa dozvoljenim i nedozvoljenim supstancama. Reč je o nečemu duboko ljudskom, nečemu kodiranom u genima svakoga od nas.
Reč je o trenutku pobede.