1) kako izgleda vaš internet kada sretnete direktora BIA-e?
izgleda fucked up.
2) koj ti qur druže, ne smaraj mi net-vezu, dao sam ti vizitku da mi se javiš, da te vodim ja a ne amateri po Jerusalimu. nemaš ništa da saznaš - dobar sam s CIA, dobar s Mosadom, есам вам добар, mnogo sam dobar, k'o Pavle Eskobar,
3) ulazim u zemlju, otvaram jedine preostale nevučićevske novine, данас.рс, a tamo teskoba pritisaka na opoziciju; pitam se danima već jednu stvar: da li Zapad zaista vidi u nama Srbima toliku marvu da nije bitno ko će nam vladati i kako će nad nama vladati, dokle god ispunjava direktive s vrha piramide može da radi šta hoće?
4) al' mojne mi smaraš net. ja ne radim protiv srbijiške, radim za nju. mojne ti zovem domaćine da pitam šta me nimatesni po gaj'i ovde.
5) slika danas s Trga - postavili piano neokonzumenti; gužva se masa s klincima, okej, mnoštvo mališana, mi čekamo, dobro je ozvučenje, hoće klinac da odsvira neku temu; odjednom, hrupi na scenu čitav hor, pričaju ruski (posle čujem na radiju da je hor iz Nižnjeg Novgoroda), pakuju se na stejdž grozničavo i guraju podalje mog klinca - to grozničavo gužvanje i pakovanje mi je poznato s posla, nazivam ga - формација совјетског тенка; da bi ga izgurali. obraćam se Ruji lideru na ruskom, autoritativno, sa uputstvom da sačekaju i da puste dečka da odsvira temu iz Kuma, jer je on do sada strpljivo stajao i propuštao druge. Ruja pristaje, ali me njihova pratilja gura sa stejdža, sa nekom grimasom i izveštačenim osmehom, srećna što se kamere već montiraju da ih slikaju. sklanjam se, besan kao Mojsije kada je gurnuo onog Egipćanina sa skele. Газите Србе сви, нећете још дуго, pomišljam besno u sebi dok me snajka keramičko-plastičnog osmeha odjebava sa stejdža.