komentar :
"Nego, kad promislim mnogo smo poverljiviji prema veterinarima i manje ih kritikujemo, nego lekare i zubare. Hm, zanimljivo:)))"
odgovor :
"Mislim... to sve ide u isti koš, koji se u krajnjoj liniji zove : “nemaju pojma” - možda ne zubari .... ispada : što im više bola naneseš & više para uzmeš.... više te poštuju....?"
Naš narod oduvek uzgaja poseban afinitet prema "ljudima u belom". Imam utisak da im se dive i mrze ih u isto vreme. Polazeći od toga, primetio sam da imamo nekoliko uigranih kombinacija koje uredno primenjujemo na dotičnima.
Nekim Ljudima, a našim posebno, pa i meni lično - jako je teško da priznaju sebi da nešto ne znaju (i da robuju predrasudama, uzgred... ) što se lepo vidi kada dođu kod lekara koji ima, recimo, oko tridesetak godina. Predubeđenje glasi da dobar lekar mora da bude mator i sed, ili bar...mrtav. ("Š'a bre ovaj balavac misli da zna...? Pazi ga, totalno neiskustvo, samo mi nešto pametuje...knjiški moljac bez grama prakse..." ) (Ne-ma-te poj-ma Metoda var 1)
Takođe, i sami lekari vole autogolove, efektne – dodao bih : ako lepo, čovečanski i bez upotrebe stranih reči & izraza objasne pacijentu sve po redu – što ljudi, u principu, vole – skidaju veo mističnosti sa svog dela i prave ga dostupnijim običnom čoveku, što je dobro.....Nije dobro što im to –paradoksalno - “spušta” autoritet i ugled kod pacijenta, kao i poverenje ("mnogo priča-nema pojma") (Ne-ma-te poj-ma Metoda var 2)
Ljudi lako dobiju utisak da je sve to – cela ta fuckin' medEcina tako jednostavna - i pomisle da baš svako to može da radi. A dobri lekar ostane u čudu kada mu se pacijent sledećeg puta pohvali nizom “terapijskih” ideja i varijanti koje je isprobao ili tek namerava da isproba. (Kardelj Metoda)
Zato ćutljivi i namrgođeni lekari - tkzv “izdrkotine”, paradoksalno, imaju daleko veći ugled i autoritet kod pacijenata , no matter što neki od njih svojim ćutanjem kriju svoje neznanje, a neki svoju nesposobnost komunikacije.....što opet, u kontaktu s živim ljudima i nije tako nebitno.
Sledeća stvar koju sam primetio da ljudi voUle da rade svojim lekarima je selektivna primena saveta : dakle – "super je lekar, mnooooogo je fin i pametan...."... ali : pridržavamo se saveta broj 1.i 4. a savete 2. i 3. ignorišemo jer nam ne odgovaraju. (Selektivna Zdravorazumska Metoda ili "Ti će' mi ka'eš..")
(Test pitanje : Hoćete li da odustanete od par piva za vreme Eura 2008 samo zato što Vam je Nadobudni Lik prepisao neke tričave kapsule .... - samo još jedna cigla u Zidu Sumnje da dotični nema blaaagog pojma, što je Vama a i meni odmah bilo jasno. Jer – da ima – prepisao bi neko bolje rešenje ...) Ajd' što misli da je pametan, nego misli da je pametniji i od menekaotakvog....hehe, Sizif optimistični...
Dalje, tu je mahnito čitanje (selektivno, naravno) preskripcija za lekove i njihovo tumačenje po sopstvenom nahođenju (pa, po čijem bi bilo ???)
Dakle : Ako lepo piše da je lek štetan (doduše, u količini od 2kg dnevno, al' to preskačemo...) onda je štetan i tu nema rasprave ! Uobraženko je hteo, znači, da me upokoji. Cvrc ! Ok – bacamo lekove, upisujemo Lika u Crni Tefter (podeblji, of course) sa gravurom "Nemaju Pojma" & palimoTV, otvarajući pivo. Huk punih tribina i ledeni dodir oznojene krigle je najbolja terapija....."da je bolje učio – znao bi to.....naduvenko... " (Naučno – popularna Metoda)
Što se veterinara tiče, tu je - predpostavljam – tek veselje – pošto mi njihov posao poprilično liči na Komplikovanu Pedijatriju (zabrinuti roditelj i nemušt pacijent, sa "moćima"definitely respektabilnijim od bebećih...)
I, dok je ljubimac živ – svi se kunu u Veta. ( ali ga, najčešće, ne slušaju). Tu ljudi sebi daju još veću slobodu da procenjuju znanje i stručnost – koja se, najčešće, poslednja po redu i gleda – ili se procenjuje krajnje neobičnim kriterijumima...a sve drugo je bitnije : način govora, izgled, lepota, da li priča ili ne, kakve ima cipele, da li je skup, (ako nije – mora da nema pojma), ako objašnjava – nesiguran je, ako ne objašnjava – pitaju ga dok ne počne da objašnjava... (Circulus Vitiosus Metod)
Kad ljubimac ugine – pa makar i iznenada, pred sam kraj svog života (ono – boxer 15.god,recimo.. )bolje da ga nema. Mislim, veta. Bolom preplavljeni Vlasnik će – vrlo lako, u Zemlji Srbiji – već naći neko mišljenje ili varijantu da je “još nešto tu moglo da se uradi”.... pa makar i putem mađije....
Koji metod Vi primenjujete ?