Izmakao sam stolicu ispod sebe,i za tren je sve bilo gotovo…gusenje, mrak, neka svetlost, sve jaca…a onda-sto za rulet !!!
-Dobar dan gospodine, polozite ulog
-Ali, ali…sta je ovo?
-Kako sta je…pa rulet
-Vidim da je rulet…ali odakle, kako…pa ja sam…
-Da,jeste…ali ovde se odlucuje gde cete dalje…polozite ulog
Pogledah u ruke, i vidim deset zetona…uzimam tri i stavljam na sto
-Igra pocinje…i…sest crno…zao mi je gospodine, izgubili ste…molim vas polozite ulog
Uzimam jos tri zetona i stavljam na sto
-Igra pocinje…i….sest crno…zao mi je gospodine,opet ste izgubili…molim vas polozite ulog
Iznerviran,stavljam ostatak zetona
-Igra pocinje…iii…sest crno…zao mi je gospodine,nemate vise zetona…mozete izaci na ona plava vrata na kojima pise Pakao
-Ali zasto bas na ta vrata?
-Ta su vam odredjena…igrali ste i izgubili
-Ali ja nikome u zivotu naneo zlo nisam…ceo zivot sam proveo pisuci, ja sam umetnik, nisam bio ubica
-Gospodine,igra je pokazala…
-Ma kakva igra??? Pa nije valjda da od glupave srece zavisi da li cu u raj ili pakao ?
-Pravila su jasna…izgubili ste…molim vas da izadjete na ona…
-Ama necu da izadjem u pakao! Necu. Jer znam da tamo ne pripadam
-Igra je pokazala da pripadate
-Ali ja sam pisac
-Jako mi je drago gospodine…a sta ste pisali?
-Pa…pesme,price
-Jesu vasa dela bila tuzna ili srecna?
-Pa uglavnom tuzna
-Gospodine,plava vrata su tamo
-Ma necu da izadjem na ta prokleta vrata
-Gospodine, zasto mislite da zasluzujete da odete u raj mesto u pakao?
-Pa zato sto sam vodio uzoran zivot, nisam krao, nisam varao, nisam nikoga ubio…
-Gospodine, igra nikada ne gresi…plava vrata…
-Zovite mi upravnika!!!
-Ja sam upravnik gospodine
Zagledah se malo bolje u krupijea…i shvatih u trenutku
-Ali,ali…vi ste…
-Jesam gospodine, ja sam
Padoh na kolena
-Ali, Gospode…zasto? Zasto na ona vrata ?
-Gospodine…igra…izgubili ste
-Ali ceo moj zivot na zemlji? To nije bitno?
-Bitno je gospodine…ali i tamo ste izgubili…ovo ovde vam je bila druga sansa…i propustili ste je
-Pa nikada nista lose nisam…
-Gospodine…na zemlji sam vam podario lep zivot…imali ste srecnu porodicu, imali ste zdravlje, imali ste dar…a vi ste sve sto sam vam podario potrosili na gomilu depresivnih i tuznih knjiga…dakle, svoju sansu ste propustili…onda ste na kraju digli ruku na sebe, sto, kao sto znate, ne tolerisem…medjutim, dao sam vam i trecu sansu, da igrate igru…i vi ste sva tri puta ulog stavili na crveno.
-Pa kad su sva polja crvena
-Nisu sva gospodine…sestica je crna
-Ali koja je sansa bila?
-Gospodine…vi zaista nikada niste umeli da prepoznate pravu sansu…i time ste u stvari pocinili najveci greh. Sve one lepe boje oko sebe ste pretvarali u crnu…i…vidite gospodine, crna vam je odredila sudbinu…jako mi je zao gospodine, izadjite molim vas na ona plava vrata na kojima pise Pakao
-Ali…nema plavih vrata…ona tamo su crna
Gospod se zagleda, namrsti, i rece
-Zaista, gospodine…u pravu ste…jesu crna. Eto, vidite, jednom ste morali biti u pravu…