Na nekom graničnom prelazu prema Crnoj Gori ( ne mogu se setiti imena pa bog), razapet je šator sa ove naše strane i u šatoru građanin Jelenko Mićović poznatiji kao Mileševski vladika Filaret štrajkuje glađuju, protestujući tako protiv haškoga suda i vlasti u Crnoj Gori, a bogami kako reče jučer u kameru i protiv vlade Srbije, iako mu je ona na samu najavu štrajka poslala ministra vera da ga obodri i podrži.
Evo, skoro će godina dana kako je u sličnom štrajku, ali za njega na mnogo nezgodnijem mestu, bio i istrajao jedini ševeningenski "vojvoda", za koga su njegovi stranački drugari i drugarice, a i lični mu prijatelj Jelenko, tvrdili da je "pobedio Hag". Jelenko ovim verovatno ne obeležava godišnjicu vojvodina posta i "pobede", ali da tera neku političku priču, to je više nego sigurno. Jer, zapravo, zna vladika da nije vojvoda ni pobedio, nego je samo pametniji popustio.
E sad, šta bi to mogao biti motiv preosvećenom vladiki, budući da izgledom ne liči na čoveka kome bi gladovanje lako padalo?
To što ne može putovati u Crnu Goru, dok se, što bi rekli ovi iz DS-a, "ne okonča saradnja sa haškim sudom", po mom mišljenju nije razlog gladovanju. Nije razlogom ni to što se našao na listi pomagača haških begunaca, jer se on time do sada ponosio. Zašto bi odjednom zbog "javnog priznanja" najviših organa vlasti u dve države u kojima stoluje kao vladika, za to gladovao?
Ja mislim da će najpre biti nešto što Jelenko zna a mi ne znamo. Sprema se nešto vezano za Hag. Ili će saradnja biti "dovršena", kako bi rekli "tadićevci" ili se sprema otkaz "dovršavanju saradnje".
No po izjavama tokom današnjeg i jučerašnjeg dana pre bih rekao da se ide ka "dovršavanju". A izjave su dali mnogi. Od Koštunice, preko Đelića do Vuka Jeremića...
E, da...U poseti Jelenku dohitao je i dao izjavu o "ugroženim ljudskim pravima" i mitropolit Amfilohije. Nije ga nešto bilo u javnosti od kada se Crna Gora osamostalila, ali sad je izašao pred kamere. A on se pojavljuje uvek kad su krupni događaji. Od prve ševeningenske posete Miloševiću, pa nepozvan na Đinđičevoj sahrani, pa pred gorućom džamijom u Beogradu onoga 17. marta, 2004. godine....
Pa da razmotrimo ovo..Možda ja grešim...