Haški Tribunal je bivšeg komandanta Prve gardijske brigade JNA, pukovnika Mrkšića, načelnika za bezbednost majora Šljivančanina i komandira jedne od četa iste brigade, kapetana Radića, optužio za streljanje više od 264 hrvatskih zarobljenika, prethodno izvedenih iz bolnice u Vukovaru, na farmi Ovčara, 20. novembra 1991. Optužnica im je na teret stavljala progon na rasnoj, verskoj i političkoj osnovi, istrebljenje, ubistva, mučenje, nehumana dela i okrutno postupanje.
Miroslav Radić se u aprilu 2003.godine predao Haškom Tribunalu.
Suđenje pred Tribunalom počelo 11. oktobra 2005, a završne reči odbrane i optužbe održane su od 15. do 17. marta 2007. godine.
Suskim većem predsedavao je sudija Kevin Parker iz Australije, koji je i potpredsednik Tribunala, a u veću su bile i sudije Kristina Van Den Vajngart iz Belgije i Krister Telin iz Švedske.
Presuda je izrečena 27. septembra 2007. godine.
Sudsko veće je odbacilo sve optužbe protiv kapetana Radića i naložilo da Radić odmah bude oslobođen.
Miroslav Radić je podneo zahtev svojoj državi za odštetu zbog provedenih više od 4,5 godine u pritvoru Haškog tribunala, a pred kojim je oslobođen optužbi.
Republičko javno pravobranilaštvo je odbilo Radićev zahtev i obrazložilo da on ne može da traži naknadu štete od Srbije, jer država Srbija nije vodila krivični postupak protiv njega.
Miroslav Radić je tužio svoju državu Srbiju i traži 50 miliona dinara odštete.
Pred Prvim opštinskim sudom u Beogradu juče, 18.02.2009.g. održano je pripremno ročište po tužbi Miroslava Radića.
Šteta je prouzrokovana hapšenjem i pritvrom, jer je Radić oslobođen optužbe. Statut tribunala ne predviđa da oni koji budu oslobođeni od odgovornosti imaju pravo naknade štete. To pravo, međutim, Radiću garantuje Evropska konvencija o ljudskim pravima. Bivša SRJ, kao pravni prethodnik Srbije, usvojila je Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom i prema tom Zakonu odluke tribunala obavezuju i zakonodavstvo Srbije, pa se svaka presuda Tribunala smatra kao da ju je done sud u Srbiji, istakao je Slobodan Pavlović, advokat Miroslava Radića.
Vera Krčić iz Republičkog pravobranilaštva, koja zastupa državu, izjavila je da je tačno da neosnovano uhapšeni imaju pravo na naknadu štete, ali se ta odredba Zakona o krivičnom postupku ne može primeniti na slučaj Miroslava Radića, jer se ona odnosi na posutupke koji se vode na teritoriji Srbije. I dodala, da bi Savet bezbednosti UN, kao osnivač tribunala trebao da odluči ko je odgovoran za naknadu štete.
Miroslav Radić, po činu kapetan, po dužnosti komandir čete u Prvoj gardijskoj brigadi, te 1991.godine, a s obzirom na svoj čin i dužnost nije mogao odlučivati o pitanjima rata i mira.
Miroslav Radić, s obzirom na svoj čin i položaj, nije mogao odlučivati ni o strategiji vođenja rata o kome odlučuje državni vrh. Nije mogao birati da li on, kao pojedinac, želi ili ne da u tom ratu učestvuje.
Državni vrh je odlučio da se ratuje.
Vojni vrh je odlučio da se jedinica u kojoj je na službi Miroslav Radić, te 1991.godine, angažuje u Vukovaru.
Kapetan Radić je jedino mogao da naređenja i zadatke koje mu postavi komandant brigade realizuje u skladu sa svojim sposbnostima i promenjivoj borbrnoj situaciji na terenu. I da, pri tom, poštuje pravila i običaje ratovnja propisane domaćim i međunarodnim zakonima.
Sudeći po presudi iz Haga kapetan Radić nije prekršio ni zakone, a ni običaje ratovanja. Ipak, proveo je više od 4,5 godina u pritvoru, i on i porodica su, bez sumnje, pretrpeli i materijalnu štetu i duševnu bol.
Ko je odgovoran? Da li će Miroslav Radić doboti odštetu, ko i kad će je isplatiti? Pitanja su koja za sada nemaju odgovore.
Pitanje je i da li će naše NVO, koje su se toliko uporno i glasno, s pravom, zalagale da svi optuženi za ratne zločine budu izručeni Haškom tribunalu, isto toliko uporno i glasno zalagati da Miroslav Radić bude pravično obeštećen.
...................................................................
Beleška na margini:
1.Pravna praksa u Srbiji
Presudom Prvog opštinskog suda u Beogradu bivšem šefu Vojne službe bezbednosti generalu Aci Tomiću država je isplatila šest miliona dinara na ime odštete zbog protivpravnog hapšenja tokom akcije "Sablja" i vanrednog stanja posle ubistva premjera Zorana Đinđića.
Bivši direktor BIA Rade Bulatović uhapšen je u "Sablji" zbog sumnje da je bio član zločinačkog udruženja. Protiv njega je podneta krivična prijava, podignuta je čak i optužnica, ali je sud kasnije odbacio. Ipak, on nije hteo da pokreće postupak pred sudom, već se nagodio sa Ministarstvom pravde koje mu je isplatilo 669.700 dinara.
Sudija Okružnog suda u Beogradu Života Đoinčević, dobio je odštetu u iznosu od 4 miliona dinara. On je uhapšen kao navodni saradnik "zemunskog klana", ali je protiv njega vođen postupak samo zbog nedozvoljenog držanja oružja. U pritvoru je proveo 74 dana.
Među onima koji su bili hapšeni pod teškim optužbama, ali oslobađani usled nedostatka dokaza, bilo je i 18 pripadnika rasformirane JSO. Ministarstva pravde im je nudilo po 2.500 dinara po danu koji su neosnovano proveli iza rešetaka.
- Toliko je koštala dnevnica za kopanje kukuruza, odgovorio je njihov advokat Panić. Sud je dosudio veću odštetu, a prosek odštete po danu je iznosio oko 12.000 dinara.
2. Case study
Studija slučaja, je poznata metoda, tehnika ili postupak često primenjivana u psihijatriji, kliničkoj psihologiji, pravnim, sociološkim i drugim naukama.
Konstruiše se slučaj, obično nepoznat u praksi, i postavi se kao problem, a zatim poslediplomci, najčešće na multidisciplinarnim studijama, tarže optimalno i alternativna rešenja.
Slučaj Miroslava Radića nije treblao izmišljati.
Izmislio ga život u državi Srbiji.