Neka pitanja mi se vrzmaju po glavi posle sinoćnog nastupa ministra za sva vremena i sve režime:
Zašto je režim dao na Javnom Partijskom Servisu onoliko prostora jednoj od strana?
Da li će dati makar približno prostora i drugoj?
Da li nekome od brojnih koji su preneli i koji će tek preneti delove sinoćne propagande pada na pamet da u nedokazane bljuvotine unesu makar jednu reč ograde? Pitanje se odnosi i na „nezavisne“ medije.
Kosovski boj. Zna neko kakav je film? Nekako nema šanse da gledam. Baš mi se ne gleda. To je na drugom.
A na prvom programu film sa psihopatom.
Izgleda da ću ipak gledati Menjam ženu ili vesti...
... evo sada Milica govori... Nose pokojnog kneza Lazara u Prištinu.
Laku noć.
Gost autor:
ceda_urosevic
Ponekad se pitam ima li sve ovo smisla. Ovo – moje angažovanje u diskusijama (koliko god ono minorno bilo), moja znatiželja, moja žeđ za stalno novim i novim iskustvima, pričama, idejama, ljudima, moje obrazovanje, moje blogovanje i komentarisanje, moj stav ili priča, moje viđenje stvari, moja zapažanja i utisci, moji vicevi ili frustracije...
Jedna od situacija kao pokazni primer: dok kucam komentar, usred žive rasprave, pomislim ─ čekaj malo, misliš li ti da zaista svojim rečima bilo koga/bilo šta realno menjaš? Misliš li da će bilo ko, sem uglavnom tvojih istomišljenika na Blogu od kojih promena stvari zavisi koliko i od tebe, uvažiti ta zapažanja ili kritiku? Sve mi govori da neće.
Jedne večeri u Kišovom društvu sećaću se čitavog života. S njegove desne strane sedeo je jedan srpski filozof, a s leve jedan hrvatski pisac. Obojica su razgovarali, ali nisu uspeli da uspostave komunikaciju. Kiš ih je u jednom trenutku prekinuo i najuljudnije im rekao:
'Vi, dragi moj, vi ste idiot'; a drugome:
'Vi, dragi moj, vi ste budala'.
Pošto je neko od blogera B92 na vašem sajtu netačno izneo tobožnju informaciju da sam ja autor i inicijator nekakve peticije za procesuiranje oružane pobune JSO iz 2001, molim vas da na istom mestu objavite da je ta informacija potpuno netačna. Nemam nikakve veze s tom peticijom, nisam je čak ni video. Inače, naravno smatram da Specijalni tužilac treba da ispuni svoju dužnost i otvori postupak za to krivično delo, kao i da građani imaju pravo da to od njega zahtevaju.
Srđa Popović
april 2006.
Ovo je prvi od tri teksta kojima ću pokušati da predstavim ovu azijsku zemlju. Radio sam ih na osnovu podataka sa raznih strana, kao i ličnih zapažanja tokom dvanaestodnevnog boravka. U narednim nastavcima imaćete priliku da čitate o nekim mestima i načinu života u Bangladešu. Potrudiću se da što pre postavim na Net i album mojih fotografija.
Bangladeš je jedna od zemalja u Aziji o kojima se malo zna. Mada nije tako poznata kao Nepal ili Indija, ova zemlja ima svoje zanimljivosti koje zovu na otkrivanje.
Domaćini kažu da je to zemlja
Mene je moja učiteljica lepo učila da svaki pismeni zadatak treba da ima svoj uvod, razradu i zaključak. U čast moje učiteljice Jagode i Međunarodnog dana ponosa, ovog puta ću se striktno držati tog pravila.
UVOD: Gostujući na hrvatskoj televiziji u emisiji „Nedjeljom u 2“, predsednik Srbije Boris Tadić je na pitanje novinara Aleksandra Stankovića o tome kakav je njegov stav o homoseksualcima, odgovorio da „svako ima pravo da iskazuje svoje seksualno opredeljenje“.
Bravo, bravo. Možda bi ova izjava imala neku posebnu težinu, recimo u Iranu, Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Indiji, gde homoseksualci nemaju pravo da iskazuju svoje seksualno opredeljenje i gde ih za to kažnjavaju smrću. Ali kada predsednik Srbije tako nešto izjavi, to mogu okarakterisati samo i jedino kao bezobrazluk. Ovaj odgovor ima političku težinu isto kao i kada bi na pitanje „šta mislite o cvećarima?“ predsednik odgovorio da „svako ima pravo da sadi cveće“.
Slovenački evropski poslanik i izvestilac Evopskog parlamenta, Jelko Kacin, upravo je evropskim poslanicima, Odbora za spoljnu politiku Evropskog parlamenta, predstavio osnovu svog izveštaja o napretku Srbije u približavanju EU.
Kako mi je, pomenutu osnovu izveštaja, g. Kacin, već unapred poslao, koristim priliku da to prosledim vama. Obratite pažnju na drugi deo...pa da popričamo.
Juce je blog B92 posetilo 10 605 posetilaca
Bilo je otvoreno 45 345 stranica bloga.
Prosecna citanost novog bloga od dana pustanja je
8 978 jedinstvenih posetilaca dnevno
45 030 stranica dnevno
U ovaj prosek ulaze i vikendi kada je poseta nesto niza i iznosi oko 6 000 posetilaca i 30 000 stranica.
Trend posecenosti B92.net web sajta najvisi je u periodu mart-jun i septembar-novembar.
Ovu informaciju postavljam jer sam primetio u nekim diskusijama da to zanima posetioce bloga i generalno naseg sajta.
Zašto je (ako je) dobro biti državljanka Srbije?
Zašto je (ako je) dobro biti žena u Srbiji?
Kada istraživači javnog mnjenja pitaju žene Srbije jesu li u neravnopravnom, diskriminatorskom položaju one sa skoro 70% odgovaraju "jesmo!", kada isto pitanje pitaju muškarce oni u skoro istom procentu odogovaraju "žene neravnopravne?! ma kakvi - nisu!".