1. juna 2007. godine, na putu od Ženeve ka Helsinkiju
Prethodnih dana pričao sam nekolikim ljudima o nesuglasicama koje sam poslednjih meseci imao sa jednom mladom koleginicom.
Stvar je, nekako, ispala sasvim banalna. U vreme kada se sve desilo, bio sam u nekim svojim preispitivanjima, a ona verovatno opterećena poslom. Nekako, desio se trenutak. Iz najbolje želje predložio sam joj da jedan materijal drugačije uradi. Ona je to, kako mi kasnije reče, shvatila kao tutorstvo i moj pokušaj da omalovažim njen rad. U svakom slučaju, otresla me je rekavši da se šef složio sa materijalom i da joj ne pada na pamet da sa mnom o tome razgovara.
You know, someone said the world's a stage where each must play a part.
(“Are you lonesome tonight” –Elvis Presley)
Latinska izreka Ceo svet je pozornica je bila popularna u Šekspirovo vreme, pa je izabrana i za moto koji je zapisan na ulazu njegovog čuvenog Globe teatra; graditelji ovog pozorišta su iz nekog razloga najmili akademsku osobu, moguće čak i advokata, koji nije umeo ovu
Preko puta škole Top Shop.
Tu negde, ovih dana, poznata manekenka Kata Mahovina je ispred, unutra ili okolo dotičnog dućana kupovala, pozirala, promovisala ili već nešto od neverovatnog značaja radila što su kamere vredno i uredno dokumentovale, retuširale, umnožile a potom objavile.
Elem, bilo kako bilo, sad ispred tog Top Shopa horde žena rade to nešto isto sto je radila manekenka.
Ako zanemarimo tehnološke analfabete, i vrapci na grani znaju šta je to 3G. Malo manje ljudi zna čemu bi to trebalo da služi a jako malo ljudi zna za šta se UMTS (ili W-CDMA uopšte), u stvari, koristi. Naime, za ovih četiri do pet godina ekonomske eksploatacije 3G tehnologije u Evropi, ispostavilo se da postoje samo dva načina za pravljenje para na osnovu UMTS-a.
Prvi način je banalan--već u početku se ispostavilo da je prenos glasa preko UMTS mreže u stvari jeftiniji nego preko GSM mreža. Na osnovu toga, i teških
Piše: Boban Stojanović
Ne znam kako to da vam kažem, ali - baš me boli guza za Srbe!
U nekom prethodnom blogu napisao sam da su Srbi glup narod, i dodao ili se prave da su glupi, što je odmah sutradan osvanulo na naslovnim stranama.
U ovoj zemlji je skandal kada imaš stav prema državi u kojoj živiš i njenom većinskom narodu, koji osim sado-mazo preferenci ka sebi samom voli da maklja i ostatak, posebno tzv. manjinskog življa.
No, nije mi ideja da danas pljujem, štaviše, sve ručice sklapam i Boga molim da konačno iz usta najbližeg mu naroda iskola još nešto osim NIJE, NE ZNAM I NEĆU.
Danas
U Brazilu se na gej paradi skupilo 3 miliona ljudi. Mene sada zanima šta bi se dogodilo kada bi se u Srbiji, na gej paradi skupilo 3 miliona ljudi. 3 miliona svih tih istih ljudi iz Brazila, recimo. Da se najednom sliju sa svih strana sveta, veseli, nasmejani, otvoreni, pametni, ludi, glupi, obrazovani, siromašni, bogati, uspešni, neuspešni...
Da li bi policija, preneražena cifrom, savetovala da je zbog javne bezbednosti bolje da lica ne ulaze u Srbiju? Ako ipak ne bi mogli da se odupru volji 3, 5, 8, whatever miliona ljudi, da li bi ipak organizovali kordon,
Postao sam kao neki deda...sećam se stvari od pre 20 godina, a evo vec pola sata tražim gde sam ostavio naočare...Dobro je dok se još sećam...Zašto ovo pišem ? Eto došlo mi.
Jedina lepa stvar u prve četiri godine školovanja bili su fudbalski turniri. Organizovali su se pred kraj školske godine, na golove se stavljale mreže, po stepenicama posedaju devojčice i ovi koji nisu znali s loptom,osećao sam se kao da je ceo svet moj. Tada sam jos bio lep, sladak dečkić. Moj tata je,u pauzi gledanja filmova, dolazio da gleda kako mu naslednik šutira loptu. I konačno, u 11-toj
Udahneš duboko, razmisliš, pa kažeš.Izbrojiš do 10 (ili više) pa reaguješ ili...Sačekaš da prođe par dana pa objaviš post na blogu. Ono o čemu sam pisao pre par meseci, ovih dana dobilo je svoj epilog na sudu: Protonamesnik crkve Sveti Đorđe u Kladovu Milan Blagojević, osuđen je u Opštinskom sudu u tom gradu na kaznu zatvora od šest meseci, uslovno na dve godine, zbog zlostavljanja osnovaca na času veronauke...