Dakle, dvojac bez kormilara ( a bojim se i bez kompasa:( /Objašnjenje sledi na kraju teksta. /):
Kada nas je razmišljam angažovala da joj gostujemo na blogu, dugo smo razmišljali na koji način možemo da poboljšamo njeno blogovanje našim gostovanjem. Na kraju smo se složili da je razmišljam mnogo fina, svima poželi dobrodošlicu u svoje blogodvorište i sve tako.
Naravno da je odmah postalo jasno da moramo da uradimo sve što je u našoj moći da unapredimo njeno blogovanje. Pre svega tako što će da zabrani pojedincima, grupama i veštačkim inteligencijama da dolaze na njen blog.
Ako sto hiljada ljudi živi stalno u strahu, oni proizvode kolektivnu atmosferu
koja pritiska grad kao veliki oblak. (Česlav Miloš)
Oprostite što kvarim idilu optimizma - ali osnovni utisak u 2014. za mene je
bio strah. Nikada se u ovoj zemlji, čini mi se, ljudi nisu više i temeljnije plašili.
Svega. A ponajviše sebe. Taj strah, koji gotovo da je mogao da se opipa pod prstima,
spustio se i na tu 2014.godinu kao veliki, teški, oblak.
Uz podsećanje na Njegoša i to kako - Strah čovjeku kalja obraz često -
Želim vam srećniju i HRABRIJU 2015!
Da zajedno pišemo i čitamo 2015, dan po dan u zdravlju i dobroj volji da ostavimo kakav dobrar trag na svakoj stranici njenog dana ....
jer sam bio dobar cele godine.
Otkad sve postaje mobilno, portabilno i prenosivo, ima naprosto nekih stvari u kojima puna veličina život znači. Monitor recimo - što veće to bolje. Tastatura, naprosto veća znači udobnija. Miš, mrzim one male miševe koji se izgube u ruci. A prenosivo uvek znači manje, i onda se zna - kompromis. Kompromis uvek nekako prvo ošteti kvalitet.
Zvučnici su školski primer uređaja gde veličina i volumen automatski znači bolje i sad da bi živ čovek slušao muziku, par kutija koje daju pristojan
odlučila sam da ne pišem farewell blog ove godine
jer su se od značajnijih tenisera oprostili samo
nikolaj davidenko i na li...
nije da oni nisu zaslužili blog, jesu... ali bilo je i drugih
zanimljivih stvari ove sezone, pa onda, sve zajedno:
Društvo, sve najbolje u novoj godini žele Vam burazeri Kolin, Nastić, Šotić, Stošić i Tulić
Piše: Rodoljub Šabić
"To nisu stanari, to su de facto zakupci koji rade u poslovnom prostoru čiji je vlasnik grad Beogad, tako da mi nije jasno zašto se bune ako grad meri ono što je njegovo." Tako je juče gradonačelnik Beograda odgovorio na pitanje novinara o popisivanju i merenju koje se vrši u Savamali, a koje izaziva uznemirenje stanara.
Budući da na ovaj način, pored ostalog, gradonačelnik "uteruje u laž" Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti koji se istim povodom ranije oglasio, ima rezona, bar radi onih koji bi gradonačelniku
Javno slušanje na temu Nacrta izmena i dopuna Zakona o kulturi održano je u pre dva dana u Skupštini Srbije. Bila sam tamo. I odmah na početku bih želela da kažem, da je ovo prvi put da je neko na ovaj način konsultovao i ljude iz struke. Nikada nas ranije niko nije zvao ili pitao kada bi se donosio neki zakon, u oblasti kulture. Imala sam osećaj da te zakone kroje neki ljudi
Blogerima, autorima i komentatorima, znanim i neznanim, administraciji Bloga, od srca želim dobro zdravlje, dovoljno novca za dostojanstven život, više radosti i veselja, ljubavi, dobrih namera i dobrih dela, u Novoj 2015 godini i svim budućim godinama.
Vaš Mikele
Šestomesečna policijska istraga pokazala je da postoji osnovana sumnja da su roditelji male Tijane Ognjanović manipulisali novcem skupljenim u humanitarnoj akciji za spašavanje njenog života, da nisu prijavili sve račune na koji je novac uplaćivan, te da su raznim transakcijama pokušali da operu i prikriju značajne sume novca prikupljenog za lečenje njihove kćerke. Na osnovu takvih nalaza policija je podnela krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu sa predlogom da podigne tužbu. I tako je, nažalost, najveća humanitarna akcija u Srbiji, prerasla u najveću humanitarnu aferu u Srbiji.
*
Kada sam negde po isteku drugog meseca mog boravka na Balkanu kupila avionsku kartu za Tajland, bila je to isplanirana odluka koja nije ishodila iz mojih trenutnih osećanja i želja. Do njih nisam uspevala ni da doprem zbog vrtloga u kome sam se nalazila, a koji me je svakoga dana vukao prema drugom gradu, novoj tribini i društevnim aktivnostima kakve nisam imala ni u studentskim danima. Sada su mi nepromenjivi datum leta i novac koji je nepovratno prebačen s mog računa na račun avio-prevoznika predstavljali garanciju da će svemu tome zasigurno doći kraj. Pogurala sam sebe i jedva čekala da krenem.
Iako sam potiskivala sva pitanja na koja nisam mogla da odgovorim sa pouzdanjem dok se ne budem ponovo izmestila, povremeno su me ipak zaskakala. Šta ako zaključim da ne želim da nastavim putovanje? Šta ako mi nije više do toga? Ako se ispostavi da sam se zasitila? Bilo bi nepraktično a i prilično skupo vratiti se čak na drugi kraj sveta da bih to utvrdila. Ali nisam znala kako bih drugačije osigurala sebi uslove da to saznam nego tako što ću nastaviti da radim sve isto kao i pre 'balkanske pauze'.
Izbor Tajlanda kao nove startne tačke pokazao se kao dobar jer sam znala šta me tamo čeka, budući da sam ranije provela tri meseca vozeći po istoku i severu te zemlje. Volela sam Tajlanđane, njihovu ljubaznost i spremnost da pomognu drugome, njihovu uređenu i veoma bezbednu državu, kao i sve one prednosti koje verovatno primećuje samo cikloputnik: tuševe na besprekorno čistim benzinskim stanicama, besplatnu internet konekciju u kafeima Amazon koji se nalaze u sklopu njih, lanac prodavnica seven-ileven sa bogatom ponudom zapadnih proizvoda, poput hleba i nes kafe bez kojih nikako ne mogu, slobodu da se kampuje bilo gde. Od prvog ulaska u Tajland ponavljala sam da je ta zemlja idealna za nomade.
*
Александар Вучић је синоћ у веома смиреном интервјуу (уме он бити смирен кад га не провоцирају питањима) на РТС у причао о разним стварима, ја сам забележио, као можда мање важне али интересантне - две.