autor je moj dragi gost loader
Sretoh danas Lazara. Šeta, zamišljen... Bez oklopa. Deluje gotovo krhko. Šest vekova provlačenja po epskim pesmama nekako... kao da ga je zasitilo. Gleda nizbrdo reku u daljini, obalu, obrise zgrada koje se prostiru kroz izmaglicu... Pitam ga, zna li šta se sve u međuvremenu dešavalo, i da li je zamišljao da će na kraju ovako ispasti. Onaj njegov blago prijazan izraz, kojim je hteo da naznači kako pažljivo sluša moje pitanje, već narednog trena postade zabrinut, skoro utučen. Savi glavu i spusti težak
Onomad je gosn Balasevic napisao pesmu "namcor" koja je bila popularna. Eto ja se usudih da napravim mali "up date " na istu foru , a vi ocenite:
Daklem, "Namcor" 2008
Ne volem
One koje kad im zlocin pomenes
Ni okom jednom ne trepnes
A vec ce kazti : sta su radili oni nama
I tako u krug vec godinama ne volem.
Ne volem
Ove nevladine moj Miladine
Sto uporno crno beli snimaju film
Te derane sto bi sve da dele na nemce I partizane
Vala ta dokle vise I s tim.
Pa ondak
Karađorđe Petrović, prota Mateja Nenadović, Božidar Grujović, Dositej Obradović, Miloš Obrenović, Vuk Stefanović Karadžić, knez Aleksandar Karađorđević, Vladimir Jovanović, Mihailo Obrenović, Svetozar Marković. Milan Obrenović, Nikola Pašić, Aleksandar Obrenović, Gavrilo Princip, Dimitrije Mitrinović, Petar I Karađorđević, Dimitrije Tucović, Ljubomir Davidović, Aleksandar Karađorđević, Pavle Karađorđević, Milan Stojadinović, Slobodan Jovanović, Petar II Karađorđević, Josip Broz, Dragoljub Mihailović, Dragoljub Jovanović, Milovan Đilas, Koča Popović,
Gde ce sve ovo da se chuva? Ovo shto mi pishemo na blogu, ovo shto je po internetu? Ko ce to da organizuje kako bi mi to nashli nakon 5, 10, 50 godina? Dali ce sve da se sachuva? Svaka biblioteka koja ima mogucnost baca svoja shtampana izdanja i prebacuje se na online izdanja. Gde ide ovaj digitalni svet? Dal ce nam ostati neshto opipljivo za buducnost iz ovoga veka ili ce sve da bude negde na nekom serveru za koji nemamo pojma gde se nalazi?
Pogledajte ovaj video koji je napravio Michael Wesch sa Kansas State University.
састав на тему . . . . иманас разни
протеклу ноћ преживесмо.
не да је откидала олујчина имао сам утисак да ће нас поветарац одувати низ медитерана ако нас пре тога громчине несравне сводом.малта ко атлантида.
штали згрешисмо само,тјст коме?
кад одјутрос лепота, ко да је октобар наново и ето нас на fery -у
šta da radim kada miki
blizu nemash onoliki
stan, auto i šofera,
vikendicu, rasnog kera
u duši ti i ne fali
al' ti miki mnogo mali
mali konto, malo nula,
mala kola, stara, trula
nije moje srce čelik
samo miki hoću velik
velik bazen, garderobu,
plus nakita punu sobu
'nako si mi jako slatak
šteta miki shto ti kratak
kratak odmor stvarno imaš
još ti kažu kad uzimaš
devojačkoj mojoj sreći
treba miki mnogo veći
veći provod, osvesti
|
15. decembar 2008. | 14:59 | Izvor: B92 |
Ljubljana -- Ljubljana je najpošteniji grad na svetu, pokazao je praktični test novinara revije "Riders Dajdžest".
|
Uloga cipele u svetskoj ekonomiji dobro je poznata. Većina udžebinika poltičke ekonomije je koristila primer proizvodnje cipela kako bi se đacima pojasnilo stvaranje viška vredosti, bogaćenje kapitalista i izrabljivanje radnika.
Autor: Rodoljub Šabić
U opštoj gužvi izazvanoj informacijama o platama i naknadama rukovodstava nekih državnih preduzeća koje su skandalizovale dobar deo naše javnosti, ovih dana se u nekoliko medija kao „kuriozitet" pojavila vest da me je NIS dva puta tužio zato što sam tražio da objave te podatke. A vest nije kuriozitet, i interesantna je baš zato što nije.
"Organi javne vlasti", znači ne samo organi vlasti u užem smislu, nego i državna preduzeća i javne ustanove, su protiv rešenja kojima sam im naložio da javnosti stave na raspolaganje razne informacije,
Da u nekim aspektima života postajemo deo Evrope govori i podatak da je počela da se primenjuje odluka o inkluziji dece sa posebnim potrebama u vrtiće u Srbiji. Međutim, zaboravljena je jedna "sitnica". Vaspitači nisu prošli obuku kako da se deca aktivno uključe. Psiholozi koji su posetili vrtiće u kojima se počelo sa inkluzijom, bili su neprijatno iznenadjeni kada su uvideli da se "na terenu" inkluzija sastoji od toga da deca sa posebnim potrebama dobiju prostor za sebe u vrtiću i igračke sa kojima se igraju, sama, dok su druga deca to prihvatila kao sasvim normalnu pojavu.
Za
- ideja teksta je malo priče o Budžetu za 2009., ali malko i nekako "po ivici" pristupa kako bi o Budžetu trebalo da se govori i piše, te na početku molim znalce i profesionalce da mi ne sude prestrogo zbog "elastične" upotrebe pojmova i definicija fiskalne politike, "kreativnog" tumačenja podataka i svega ostalog što bi uz bilo koji tekst o Budžetu trebalo da "stoji", a u ovom tekstu ne postoji jer je pisan motivom da je istina da je "upravljanje budžetom istovremeno i upravljanje državom" i jer znam da se o svemu tome zna u javnosti dovoljno malo da svaki znalac može manipulisati tuđim neznanjem (ili predrasudama) koliko mu volja, a da od takve manipulacije nikom dobro ne može biti, pa otuda predstavljanje budžeta za 2009. nešto drugačijim jezikom i kroz relativno retko upotrebljavane primere –
Pisala sam o budžetu i prošle godine, a sasvim sigurno da ću pisati i - sledeće, mada i mislim i verujem da ćemo i mi i svet na kraju 2009. izgledati potpuno, nezamislivo drugačije nego danas, decembra 2008. iz mnogo prethodno stvorenih razloga i uzroka, a prevashodno zbog činjenica da se nalazimo u fazi kreiranja potpuno novih ekonomskih i finansijskih okolnosti po kojima ćemo i svet i mi funkcionisati u narednim decenijama. Slično kao što smo svedoci da je sastanak u Bretton Woods 1944 oblikovao ekonomiju (i finansijska tržišta) čiji smo "delimičan deo" bili poslednjih šezdesetak godina, tako smo opet svedoci "ere regulacija" u ekonomijama gde je regulacija bila prilično nepoželjan proces. Mi, s druge strane - regulaciju i sve njene dobre i loše strane poznajemo kao sopstvene (prazne ili polupune) džepove.Javne finansije, dakle fiskalne politike, pa onda i pravila o "konstrukcijama" budžeta biće (manje-više) posledice tog novog dogovora naastupajuće "ere regulacija", kao što su to bili i budžeti prethodnih decenija.
Balašević je na prvom u seriji ovogodišnjih koncerata u Sava Centru, rekao da su mu nedostajali novogodišnji koncerti... Koliko je tek on nedostajao Beogradu! Skoro 4 sata trajao je koncert (12.12.), a publika je mogla samo na jedno da se žali: ukočene vilice od smeha. Priče iz detinjstva, koje će biti objavljene u najnovijoj knjizi, kao i utisci oko snimanja filma o Vasi Ladačkom (Kao rani mraz), osigurali su da svi koji su bili na koncertu ceo vikend prespavaju nasmejani.
Već duže vreme razmišljam o tome kako bi izgledalo da se u program televizije B92 uvrsti emisija koja bi se prevashodno bavila religijom i sociološkim implikacijama religije, crkvama, verom i duhovnim temama. Imajući u vidu da je televiziju B92 oduvek krasila nepristrasnost i objektivnost kao i činjenica da se ovoj televiziji najviše veruje, ne sumnjam da bi ovakva emisija u svome sadržaju podjednako, bez sistema pozitivne diskriminacije zastupala sve crkve i verske zajednice koje su postoje u našem podnevlju i samim tim bila jedinstvena po svome sadržaju.
U jednom od svojih poslednjih istupa, u tekstu „Poraz gej lobija"[1], gospodin Antonić vraća se svojoj „staroj strasti" - homoseksualnim brakovima.Tema aktuelna u vreme donošenja Ustava, a u vezi sa članom koji brak određuje isključivo kao zajednicu muškarca i žene, bila je povod uzrujanog oglašavanja našeg zapaženog političkog analitičara. Tada je, između ostalog, zahtevao javnu raspravu u vezi sa legalizacijom istopolnih zajednica, nemajući ništa - makar javno, u svojim komentarima - protiv nedostatka sličnog dijaloga o Ustavu, donesenom ekspresno, brzim prugama Srbije, bez mogućnosti da na njegov izgled neposrednije utiču sami građani, čija prava i slobode treba da utemeljuje[2].
Načelno, nisam oponent diskusije u vezi sa nizom tema koje homoseksualnost sobom nosi, ali sam protiv ovakvog dvostrukog standarda. On se zasniva na implicitnom prihvatanju konzervativnog svetonazora, u kome Ustav igra ulogu nedodirljivog temelja političke zajednice, te služi kao sredstvo da se svi predlozi (amandmana) unapred eliminišu argumentom da je u pitanju „podrivanje državnosti same". Regulisanje prava i obaveza dela političke zajednice tj. građana homoseksualne orijentacije vidi se kao nešto van njega, čak se ni diskriminacija po seksualnoj osnovi eksplicitno ne zabranjuje Ustavom (iako se zabranjuje po drugim osnovama, kao što je rasna, verska, etnička itd. pripadnost). Sociolog Antonić ne iznosi ni jedan argument protiv izjednačavanja položaja homoseksualnih i heteroseksualnih građana u vezi sa ostvarivanjem prava bračne zajednice koja se, eufemistički, može zvati i registrovano partnerstvo ili civilna unija, što je slučaj u velikoj većini zemalja Evropske unije. Za ovu neravnopravnost nema opravdanja, naravno: situacija je analogna onoj kada bi Mađarima bilo osporeno pravo na školovanje ili ženama bilo zabranjeno da budu članice državnih institucija.