U jednom od svojih poslednjih istupa, u tekstu „Poraz gej lobija"[1], gospodin Antonić vraća se svojoj „staroj strasti" - homoseksualnim brakovima.Tema aktuelna u vreme donošenja Ustava, a u vezi sa članom koji brak određuje isključivo kao zajednicu muškarca i žene, bila je povod uzrujanog oglašavanja našeg zapaženog političkog analitičara. Tada je, između ostalog, zahtevao javnu raspravu u vezi sa legalizacijom istopolnih zajednica, nemajući ništa - makar javno, u svojim komentarima - protiv nedostatka sličnog dijaloga o Ustavu, donesenom ekspresno, brzim prugama Srbije, bez mogućnosti da na njegov izgled neposrednije utiču sami građani, čija prava i slobode treba da utemeljuje[2].
Načelno, nisam oponent diskusije u vezi sa nizom tema koje homoseksualnost sobom nosi, ali sam protiv ovakvog dvostrukog standarda. On se zasniva na implicitnom prihvatanju konzervativnog svetonazora, u kome Ustav igra ulogu nedodirljivog temelja političke zajednice, te služi kao sredstvo da se svi predlozi (amandmana) unapred eliminišu argumentom da je u pitanju „podrivanje državnosti same". Regulisanje prava i obaveza dela političke zajednice tj. građana homoseksualne orijentacije vidi se kao nešto van njega, čak se ni diskriminacija po seksualnoj osnovi eksplicitno ne zabranjuje Ustavom (iako se zabranjuje po drugim osnovama, kao što je rasna, verska, etnička itd. pripadnost). Sociolog Antonić ne iznosi ni jedan argument protiv izjednačavanja položaja homoseksualnih i heteroseksualnih građana u vezi sa ostvarivanjem prava bračne zajednice koja se, eufemistički, može zvati i registrovano partnerstvo ili civilna unija, što je slučaj u velikoj većini zemalja Evropske unije. Za ovu neravnopravnost nema opravdanja, naravno: situacija je analogna onoj kada bi Mađarima bilo osporeno pravo na školovanje ili ženama bilo zabranjeno da budu članice državnih institucija.
Nakon pauze od dve nedelje, bili smo na novom sastanku u ministarstvu zdravlja. Tom prilikom razmenili smo informacije o međusobnim aktivnostima i nove ideje.
1. Bedževi
Dobili smo informaciju da u ministarstvo svakodnevno od načelnika porodilišta emailom dolaze informacije da su bedževi napravljeni, da ih zaposleni nose, a neretko im načelnici šalju i slike bedževa, pa i slike lekara kako nose bedževe. U istom
Beograd dobio novo zaštićeno područje
"Svako je dužan da čuva i poboljšava životnu sredinu," kaže član 74. Ustava Srbije. Ustav, međutim, ne definiše pobliže šta je to poboljšavanje, pošto Zakonodavac zastupa, valjda, gledište da svaki građanin to već zna. I antički mislioci zastupali su slično gledište, da su ljudi tu da prirodu urede i poboljšaju,
Iznenadila i rastuzila me ova vest.
Jos nema zakona da nam stari pasosi vaze i da mozemo da putujemo kuci i vratimo se sa starim pasosima.
Znaci i dalje nema zakona, a prethoni post koji sam pisala ohrabrio me je da mozemo da doputujemo i da se vratimo u zemlje u kojima zivimo.
Mozda ce zakon biti izglasan do 20.21.22. kada, vise manje, svi iz dijaspore
Beograđani kažu da je Beograd njihov grad pa se može zaključiti da oni, izgovarajući to, misle da su vlasnici grada, što nadalje podrazumeva, ili bi trebalo, da prihvataju prava i obaveze koji iz toga slede. U stvarnosti i pored uverenja o posedovanju, oko tog vlasništva vlada konfuzija i nerazumevanje. Izgleda da Beograđani to "naš" shvataju pre svega samo u granicama svoga stana, a sve okolo, pa i stepenište kojim se do tog stana dospeva, ne doživljavaju kao deo svojine i zato ne osećaju niti snose nikakvu odgovornost ni obavezu, jer ako nije "naše" postoji neko,
Jednom prilikom je naš proslavljeni nobelovac Ivo Andrić napisao: "U zemlji mržnje najviše mrze onoga ko ne umije da mrzi." Čini mi se da se na našem brdovitom balkanu ove Andrićeve reči odjekuju i odbijaju od jednog naroda do drugog, spajajući ih i razdvajajući ih u jednom čudnovatom vrtlogu ljubavi i mržnje, rata i mira, ateizma i verskog fundamentalizma, komunizma i nacionalizma. Posle svega jedno ostaje sigurno, postoje stvari koje naše narode razdvajaju ali jedno ih spaja, a to je mržnja koja postoji između njih.
Srbija ponovo izvozi svoje proizvode u Ameriku!
састав на тему . . . мамљиву
- ееј, гдећеш ,бре ?
- па зар незнаш . . . . maya.sangoma. . . .НАС очекује на својему блогу ,те одох тамо,ајд ити . . . . .
Protesti koji u Grčkoj traju već nekoliko dana imaju širi značaj, a i pouke koje bi se mogle ticati i drugih zemalja Evropske Unije, kao i zemalja u grčkom susjedstvu.
Iako je povod bilo ubojstvo jednog mladića, dugotrajnost i upornost grčkih protesta pokazuje da se radi o širem nezadovoljstvu općim stanjem u grčkom društvu i politici. Protesti su usmjereni protiv vlasti za koju mnogi u Grčkoj drže da je suviše arogantna, i da već dugo ne predstavlja narod. Grčka je u tom smislu možda samo radikalan - ali vjerojatno nije i jedini - slučaj. U njoj je već godinama vlast