I am he as you are he as you are me
And we are all together
See how they run like pigs from a gun see how they fly
I'm crying
volim te kao kad tiha kiša pada
temeljito.
volim kad mi kažeš:
nemoj da se voziš samnom
danas:
nešto sam romantičan!
a kočnice čujem iz off-a.
volim crveno na semaforu:
pa te ljubim, ljubim.
do zelenog.
Naš današnji gost-bloger je Jovan Vujošević, generalni sekretar Ragbi 13 federacije Srbije i bivši reprezentativac Srbije u ragbiju.
Već duže vreme zajedno sa prijateljima iz Ambasade Velike Britanije u Republici Srbiji i kolegama iz Paraolimpijskog komiteta Srbije planiramo projekat "One Mile of Touch Rugby". U četvrtak 20. marta 2014. godine je konačno došao momenat za realizaciju ovog projekta.
Kažu da je sport, najbolji produkt Republike Srbije. I zaista on to
Pneumatik - Izuzetno elastičan i izdržljiv karakter, sporo se troši i prilagodljiv je svim vremenskim uslovima. Lako se naduva i može da pukne ali se još lakše izduva. Može se probiti ali tada postaje neupotrebljiv. Svaki krpež ga čini nepouzdanijim.
Citostatik - Karakter od koga vam se povraća. Otrovan je za okruženje iako je uvek tu da pomogne. Niko nije srećan sa ovim karakterom pored sebe ali sateran u bezizlaz svako će naposletku položiti velike nade u njega. On vam se uvlači pod kožu, ulazi u krvotok i to su njegova najveća mana i najveća vrlina.
Infografik - Sve mu se mora nacrtati i izračunati. Ne postoji informacija koja nema formulu ili dijagram. Iracionalno u njemu je nula. Karakter je koji se bavi karakterima, koji se davi u karakterima. Sve se da svesti, po mogućstvu bez ostatka. Prikazuje stvari jasno, nedvosmisleno i dvodimenzionalno. Limitiran je koordinatnim sistemom u kom obitava.
tri pesme iz distokične zbirke
Obično ne pišem o politici, mada ... ovo ionako prevazilazi okvire tog žanra, a i nisam ja pisao ;)
Предсједник Општине Беране, Вука Голубовић:
”Велика запошљеност знали која је неминовнос била и тај баласт заиста који се дешавао и нови дуг нова обавеза која се дешавала сваког мјесеца заиста морали смо, овај, а и ићи у сусрет нечему што још није предвиђено годинама односно години овај већој кризи водећи рачуна да не доведемо у ситуацију да будемо неодговорни према и локалној управи и запошљенима и општини Беране и свим људима који живе тамо и оним виталним интересима опшине којим заиста морамо водити рачуна и финансирати то повукли смо овај потез водећи заиста рачуна о ономе шта је интерес ако имамо са једне стране нешто што је општи интерес а са друге стране појединачни мора се водити рачуна шта је то и који потез треба и ред потеза направити.”
I, da vidimo sta je dalje bilo...
Autor vas, kao i uvek pozdravlja. Još nisam uspela da ga ubedim da se registruje pa da sam odgovara na komentare, al' ajde - pisaću ja.
A, vi, komentarišite - nemojte da se stidite.
Kju preskoči ogradu, nameravajući da pokuša ponovo. Horg munjevito reagova. Usporenje vremena opet spase vilenjaka. Udarac zadnjih ždrepčevih nogu promaši Kjua za samo nekoliko santimetara i pogodi ogradu boksa. Greda, čitav decimetar debela, puče kao da je neko presekao nožem. Retko se događalo da nešto od tvrdog hrastovog drveta, tako pravilno pukne. Snaga Horgovih nogu stvarno je bila neverovatna. Kju u tom trenutku nije gubio vreme da se divi ždrepčevoj snazi. On je trčao konju uz bok, pokušavajući da se tako, relativno siguran od kopita, vine na njegova leđa. Iskoristio je trenutak kada je konj pokušao da promeni pravac okretanja, i skočio mu je na hrbat. Ždrepčeve zadnje noge poleteše visoko u vazduh i on mu se nađe na vratu. Konj pojuri kao da ga gone demoni, dok mu je Kju, skliznuvši sa leđa, visio na šiji.
Iako mi je jako draga ova tema koju sam postavila za Deda Mraza, ali pala mi je na um jedna jako lepa ideja i bas me zanima sta misle blogeri i kako da moju ideju sprovedemo u delo. Naime, sve ovo sto se desava sa Svratistem je nekako zaokupilo sve nas, i nadam se da ce iz ovihh nasih akcija, apela i pisanja proizici samo ono najbolje.
Elem, vidim da nam na skoro svim tim tekstovima kao neki zastitni znak dodje smajli koji prikazuje srce, i koji govori vise od reci. Dakle, moja ideja je da se dogovorimo kako i gde da napravimo bedzeve u obliku srca, na njima napisemo Svratiste, a onda
Posao medija je da pita političara. Posao medija je da političaru postavlja nezgodna pitanja. Posao medija je da se intreresuje i prenosi informacije od javnog značaja. Posao medija je da ne dozvoli da vuk pojede magarca.
Posao novinara je da uključi mozak i lovi brljotine i eskivaže političara. Posao novinara je da bude u stalnom tihom ratu sa političarem i da uvek sumnja i pita. Posao novinara je da bude istinoljubiv, da poštuje kodeks, da ne laže i ne prikriva.
Posao političara je da bude izložen i pitan. Posao politilčara je da bude stalno napadan
Ceo dan razmišljam da izađem negde, ne znam, u šetnju, na reku, da se vozim tramvajem, samo da napustim kuću-kućicu… Dobro, ovo za tramvaj je malo vuhu, čudak na povocu. Na kraju ne odem vani, nego do ispovedaonice. Sednem i kucam, kao prava kuca. Niko ne otvara. Ko još sedi i kuca na vrata, obično se stoji ispred. Elem, ova ispovest ili izostanak prave predstave o nekoj činjenici ili okolnosti, počinje, kao i svaki marifetluk, na jednom kraju lanca. Na drugom kraju je sidro koje me je vuklo na dno egzistencije. A da, na prvom kraju je moj vrat/glava, kako vam drago. Nisam imao šta da jedem, osim hleba, i pretilo je da zastranim, pa sam se prijavio. Mislio sam da je najgore prijaviti se i ujedao sam se zbog toga, ali tek je usledila avantura.
(Na tabli broj 13 prikazan je dijalog novinara i političara u omiljenoj im zadimljenoj krčmi 'na glasu'. Sve se događa nekoliko meseci posle prijema zemlje u Evropsku uniju 25.03.2021. godine kada je jasno da se ništa neće promeniti i da odnosi aktera ove pripovesti uskoro postaju bivši odnosi a poznanici nekadašnji poznanici)
Svojevremeno sam podbrcnut, na promociji moje prve knjige (kako to gordi zvuči) kako ne vladam padežima. To naravno nije tačno jer imam svedoci da imam peticu iz gramatiku i iz pisci. Kako ono beše... Nomintiv, genitiv, dativ i uzativ. Hoću da uzmem pa to ti je...
Ako bude ladno sutra i nemate baš gde da idete ja sam na sajmu i bavim se kulturom. Potpisujem svoju novu knjigu u 18 h časova na štandu "Alnari" u hali 1. Nezvanično se najavila i autorka romana "Sponzoruše" da me pojača vizuelno i čuva mi strah.
Pricu o suzi kradem. Kradem i javno kazem. Prica je navodno objavljena u Politici, pod pseudonimom. Nisam je nikad procitao licno. Pricao mi je desetinu puta kada popijemo dovoljno ledenog hajnekena. Ja bio mladji i slusao. On starijij, iskusniji, voleo da prica. Poznato je da mnoge dobre price ostaju nezabelezene i da nestaju kad se otvore vrata kafane, zajedno sa duvanskim dimom, Za slucaj da je lagao o objavljivanju u Politici ja je sada zapisujem.
Oci nam sluze