Danas se u Srbiji glasacko telo deli samo u dve grupe (ostatak stada je zanemarljiv).
Prva grupa je ova koja pljuje na sve i kojima nista ne valja.
Druga je ona kojima je SNS (i ekipa oko njih) bliska srcu, a svi ostali su škart.
Ono sto me je uvek fasciniralo da ne kazem iritiralo je psihologija ove prve grupe kojoj nista nikada nije valjalo. Ili ako je nesto valjalo to je obicno nesto sto je ostajalo u sferi naucne fantastike. To je opasna ekipa, jako elokventna, ostra u diskusiji, zajebana u replikama ali u sustini qurac od ovce.
Autor: Rodoljub Šabić
Pre dve sedmice sam pismom upućenim koordinatoru Vlade Republike Srbije za aktivnosti u vezi pružanja pomoći gradu Kraljevo, u želji da pomognem napore Vlade da postradalim građanima Kraljeva što pre obezbedi pomoć, stavio Vladi na raspolaganje iznos od 50 miliona dinara ušteđenih odnosno nepotrošenih sredstava sa budžetske pozicije Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Mislio sam, pošto zbog budžetskih propisa Poverenik nije mogao sa postojećih namenskih budžetskih pozicija „nenamenski" transferisati sredstva
Ja i sestra stižemo do Sava Centra maltene u minut do početka projekcije, nervozno tražimo mesto za parkiranje i u tom trenutku postajem svestan strašne ćinjenice – zaboravio sam da ponesem karte. Blagajne na donjem ulazu zatvorene, čak ni tapkaroša izgleda nema. Dok stignemo do kuće, uzmemo karte i odvezemo se nazad do Sava Centra proći će više od pola sata filma. ARGH!
Već sam jedan film tako propustio na glupost prvog dana, neće se bogme desiti i drugog. Stavljam No Cuntry for Old Men na download i čvrsto odlučujem da neću pisati drugi deo FEST dnevnika dok se film ne skine i ja ga odgledam, po mogućnosti praveći se kao da sam ga video na FEST-u. Tako da, ovo je dnevnik sa malo varanja. Progledajte mi kroz prste.
Zašto su Srbi satanizovani krajem 20 i početkom 21. Veka a možda i ranije ?
Zašto Nemačka nije okupirana na kraju Velikog rata ?
Ko je Lenjinu dao pare da diže revoluciju u Rusiji ?
Koji su interesi zapadnih sila na ovom delu Balkana ?
Koji su geopolitički interesi Rusije ?
Zašto je Josip Broz rekao istorijsko NE Staljinu ?
Da li smo mi neki divlji narod koji bi da ide uz dlaku velikim silama?
Da li nam je to u genima ?
Ko je doveo Miloševića na vlast i čijim parama ?
Ko ga je sklonio
Četvrtak i za one koji bi da odmore od politike - vaše uobičajeno druženje sa Anonimnim_Autorom.
Da skratim priču - Un u akciji!
Dve nedelje kasnije, u dvorani Majke Magle, sve četiri vile stajale su ispred Haldirovog prestola. Njihova mala misija na Krakhajmu proglašena je opštom katastrofom. Haldir je, naravno, imao doušnike među Torvildovim vikinzima i oni su, naravno, uglavnom tačno opisali šta se tamo dešavalo, uz malo ljudskog preterivanja, razume se. Prosto neverovatno, ali glas o tome je stigao mnogo pre nego što su se vesele vile pojavile, vodeći na dugom konopcu jednog zgodnog mladog preneraženog sveštenika i tri izmučene kaluđerice. Za razliku od severnjačkih morskih sokolova, vilenjaci nisu imali običaj da uzimaju zarobljenike, robove, niti išta slično. Vile su se u svojoj brizi da pošteno ispune zadatak, izgleda malo zanele.
Haldir je sedeo na svom velikom izrezbarenom tronu sa glavom u rukama, a Nim, koji mu je uvek stajao sa leve strane vikao je na skupinu iz sveg glasa. Sledećeg momenta Kju i Frija skliznuše nečujno u prostoriju i stadoše pored Sigruda Napovilnog malo udaljenog od grupe vila, jer je on ipak ovde imao status gosta. Tu su bili još Anunel i Nazz, Linelina deca, crveneći po običaju zbog majčinih postupaka, iako je trebalo da su se tokom vremena navikli na to... Ugledavši vilin-princa, zapenušali Nim osu viku i na njega:
- I ti, uobraženi balavče! Ti si nam je doveo. Misliš da je u redu da svaku divljakušu koja malo bolje izgleda zavileniš! Pogledaj sada šta je uradila... -
Za mene ova prica tek pocinje. Radovan Karadzic ce zavrsiti uskoro u Hagu ali sta ce biti s Draganom Dabicem? Bojim se da ce njegovi tragovi biti unisteni, istina zataskana, izmanipulisana. Nestace kao lik iz sapunske opere. Ali taj covek je ziveo sa nama medju nama 13 godina! Evo 20 pitanja to whom it may concern...
1)Da li ste bili zena u zivotu DDD?
2))Da li je iko ikad poznavao nekog Dragana Davida Dabica pre 1996?
3) Da li ste ikada pomogli u nabavljanju pasosa za DDD a da niste znali (ili znali) da je to Radovan Karadzic?
4) Da li ste
Od mojih mnogih passtime ljubavi i mrznji, mozda najizrazenija je neobjasnjiva zelja da se svake godine, uporno i iznova, penjem na visoke nadmorske visine sa kojih se posle zabrinjavajucom brzinom sjuravam nadole, i to na samo dve drvene, u moderno vreme i sarene daske, uz blagu pomoc dva metalna stapa. Naravno, treba se dobro i pravilno obuci i opremiti, treba revnosno odraditi domace zadatke, ali kada se jednom cak i polukompetentno iskristijanise od vrha do dna zicare, genetska mutacija je zavrsena i do kraja zivota ce se jednom (a katkad i dvaput) godisnje trositi perverzne kolicine para da bi se ponavljalo ovo iskustvo.
Sutradan nisu bili u salonu nego u trpezariji, velikoj prostoriji sa vitrinama sa porcelanom i kristalom, i dugim stolom oko koga je bilo dvanaest stolica sa visokim naslonom. Sto je, očigledno, mogao da se razvuče jer je, izmedju vitrina i po uglovima, bilo još nekoliko stolica u istom stilu. Iznad stola je, sa šestokrakog lustera sa kalotom u sredini, visio gajtan na kome se nalazio prekidač zvonceta kojim se prizivala devojka. Pre nego što su seli, Radi je bilo ponudjeno da se dotera, upotrebljeni izraz je zaobilazio škakljive reči, i Rada se doterivala u kupatilu od tamnoplave i bele keramike sa vitrinama i policama prepunim mirisa i pomada. Ispred jednog ogledala bili su stočić i stolica a veliko ogledalo je bilo pored vrata, da se vidi cela figura pre nego što se izadje. Pravi kozmetički salon.
Kijev u proljeće, ili Ukrajinac se vraća kući
Ovog aprila sam bio u Kijevu.
Baveći se svojim poslom imao sam mogućnost da proputujem dobar dio Evrope.
Za putovanje u Ukrajinu sam bio posebno nabrijan jer poslednji put neko od mojih bio je u ovoj ogromnoj zemlji prije skoro 60 godina.
Kažem niko od mojih jer početkom II Sv.rata moju baku, Ruskinju Ljubicu, su sa cjelom familijom Njemci istjerali iz sela nadomak Kijeva, a potom su ga spalili i sravnili sa zemljom.
Baka je završila u njemačkom koncentracionom logoru gdje se upoznala
Mića i momci sve stvari raspakovali, namestili kako su znali, da može kol'ko tol'ko da se živi, a ja ... Da nije bilo tableta za smirenje, sigurno bih završila u ludnici, a s njima sam ti bila k'o u nekom bunilu. Vučem se k'o prebijena, ne znam zašta sam pošla, ne razumem šta mi govore... Onda se zavučem u neku od onih neokrečenih soba i tako, gledam u zidove i ćutim. Mića psuje, Mirko ga smiruje, Bole hoće da se vrati u varoš, Mirko ga smiruje, ja plačem, Mirko me smiruje... Nikad nam to dete nije bilo tako privrženo, nego tad kad sam ja bila na ivici. Aj, mislim se, bar
Opet Anonimni Autor, nastavlja svoju priču o kriptozoologiji...
Ako se još sećate rasprave sa mog prošlog bloga posvećenog jednoj izmutiranoj vrsti šumskih demona, sigurno ste zapazili da je Kakapo pomenuo zanimljivu temu o jednopolnosti balkanskih vilinskih stvorenja. I ako na ovim prostorima već postoje mnogi neosporni autoriteti na polju kriptozoologije, usudiću se da sa svog stanovišta stručnjaka za stare vilinske hronike, iznesem neka gledišta koje su u očiglednoj koliziji sa njihovim stanovištem.
Ovom problemu pristupio sam, po svom običaju, vrlo metodično i zaključio da se ovdašnji pristupi kriptozoologiji mogu podeliti u četiri kategorije:
1. Peregrašev pristup. Zasniva se na mnogim etnološkim pričama i podacima koji su postojali u državnoj administraciji, ali su zbog navodne neozbiljnosti kriptozoologije kao naučne kategorije uporno sklanjani od javnosti. Uz sve to, on koristi i privatne spise poznatih ličnosti kao i pronađene artefakte, što povećava verodostojnost njegovih teorija. Postoje, međutim, prigovori da se ova metoda isuviše oslanja na folklorna verovanja i da je prekruta u svojim stavovima, prosto nepropustljiva za nove ideje. Činjenica je, međutim, da je i pored prigovora A. Peragraš, nesumnjivo, doajen naše kriptozoologije i čovek koji je više od ikoga učinio da ona dospe u „žižu javnosti"
Predsednik Srbije Boris Tadić, na obilasku početka radova na deonici autoputa Horgoš - Novi Sad, rekao je i da će se u naredne tri godine brzina na našim prugama podići do 110 kilometara na sat na najtežim deonicama i do 160 kilometara na lakšim.
- Ne obećavamo brze pruge od 250 i 300 kilometara na sat, već realističan projekat, koji će omogućiti da transport roba kroz Srbiju bude lakši - objasnio je Tadić.
Par sati kasnije, krenuo sam sa gospođomMi na Avalu, da se provozamo. Volim da se uputim preko Bubanj potoka pa na Kružni put, odakle skrenem levo pa kroz Beli potok izađem uzbrdo ka Čarapićevom brestu i onda tu uživamo u pogledu i maštamo da kupimo parče placa i sagradimo kolebu za staračke dane. Kad, na pružnom prelazu spuštena rampa. Stanem drugi, ugasim auto i čekam.
Ubrzo, sa druge strane, jedan od automobila obiđe kolonicu, provuče se između dve rampe i prozuja pored nas. Ja zabezeknut: idiot, kreten, samoubica ... šta sve nisam rekao. Drugoga koji je to učinio snimio sam kamerom na mobilnom. Vreme odmiče, a ja snimam još 4 - 5. Onda osetim da me nešto svrbi po glavi. Shvatam da mi rastu uši. Stojimo kao magarci ispred rampe, voza nigde na daleko, a naizgled majmuni shvataju u čemu je stvar i lagano prolaze. Budem dostojanstven da ne prođem i ja, ali odlučan da nešto uradim. Izađem iz kolone i stuštim se ka obližnjoj Železničkoj stanici. Tamo, nikoga ni od korova, sve išarano grafitima i zatvoreno, a "voz" sa dva vagona stoji tu negde, okrenut ka Nišu = u suprotnom pravcu od rampe i tunela iza nje. Stoji i nikom ništa. U obližnjem dvorištu mlada porodica raspalila roštilj i uživa. Od njih saznah da stanica odavno ne radi, da je rampa automatska, da je spuštena verovatno zašto što je voz još tu u stanici i da ima običaj da dugo tako stoji bez znaka života, da se desi da se rampa pokvari pa je spuštena po ceo dan.