Republička radiodifuzna agencija danas je objavila konkurs za dodatnu dodelu radio frekvencija na teritoriji Republike Srbije. Novim konkursom biće ispravljene neke čudne ranije odluke RRA, poput one da Zrenjanin i Kikinda imaju samo po jednu radio stanicu. Takođe, popuniće se mesta onih radio stanica koje su odustale od daljeg rada zbog ogromnih troškova koje su im razne institucije nametnule. U novom konkursu prvo što upada u oči je što su nameti RRA, naročito u manjim sredinama, svedeni na normalnu meru i to je jedina pohvala ovoj instituciji što se konkursa tiče.
Pored
Od pragovora pa naovamo, bilo je tajni. Biće ih i ubuduće. Ali šta je to tajna? Mislim da nema osobe na svetu koja ne bi mogla naširoko i nadugačko da iznese svoje mišljenje o tajni. Evo nekoliko primera:
Ko je Huveru naložio da Teslu drži pod prismotrom, do danas je ostala tajna.
Uveren sam da se Ivan Ivanji neće naljutiti što sam preuzeo njegov naslov kao i deo obimnog članka objavljenog u Vremenu broj 1274 od 4.juna 2015 godine.
Na strani broj 30 pod podnaslovom KRIK U MOJE IME, Ivanji piše: Celi naslov onog što smo videli glasi: Nevidljivi spomenici – priručnik za čitanje grada – dokumentarna predstava o sećanju na Drugi svetski rat, antifašističku borbu i holokaust u Beogradu. Prvi utisak je da je poruka strašna, doslovno se kaže da nismo ponosni na naš grad, gde su spomenici nevidljivi, nismo ponosni
Ovaj tekst sam napisala posle diskusije sa Stasom Zajovic i Slavicom Stojanovic.
Srecan Vam 8.mart!
Globalna ekonomska kriza je iznela na svetlost dana razlicite vrste problema. Zene vec zive u problemima i cesto su ti isti problemi njihov modus prezivljavanja. U mracnim istorijskim vremenima, u ratovima i ekonomskim krizama one su uvek karijatide prezivljavanje, nevidljiva siva ekonomija zasnovana na solidarnosti majki, sestara i cerki sto opstaje kao jedina struktura kad se urusi patrijarhat. Zene su bogate i onda kad su siromasne.
U trecem
Ostrvo u Mediteranu, pripada Francuskoj, i iznedrila je Napoleona - to je uglavnom sve sto sam znala o Korzici. Nisam nameravala da dodjem neobavestena, i pogledala sam bila nesto malo po Internetu, ali u turistickim odelima knjizara nisam nista nasla i racunala sam da ce to biti lakse kad stignemo na samo ostrvo. Susret sa Heinz-om tog prvog dana, koji je trajao jedva nesto vise od jednog sata kako sam kasnije shvatila, me je ispunio velikom zeljom da Korziku vidim, i o njoj saznam vise.
Savamala kao da se kandiduje za dežurno mesto otvaranja aktuelnih pitanja u vezi s (ne)poštovanjem zakona i ljudskih prava. Svako malo vremena, "obezbedi" nam u tom kontekstu neki "zanimljiv" događaj. Tako je i prošle sedmice pažnju javnosti privukao skandalozan događaj, na renoviranom delu Savskog šetališta u kome su "nepoznata lica" koja su bila u pratnji gradonačelnika Beograda, od novinara koji je neuspešno pokušavao da postavi pitanja gradonačelniku, istovremeno snimajući događaj mobilnim telefonom, oduzela aparat i obrisala snimke u njemu.
Kratko vreme postojala
u ovim trenucima se na hrt-u1 zavrsava 11ta epizoda serije "prirodni svet" pod nazivom "zeljezna zavjesa-zeleni pojas" (гвоздена завеса-зелени појас*). tema emisije je zastita prirode u predelima koji su nekada bili granica izmedju "istoka i zapada". meni licno je najupecatljivija prica o jelenima koji zive u susednim rezervatima ceske i nemacke. dok je postojala "zeljezna zavesa", granica je bila zasticena bodljikavom zicom. zica je skinuta pre 18 godina a istrazivaci su, satelitskim pracenjem jelena koji zive u rezervatima, primetili cudnu stvar - iako bodjikave zice vise nema svi jeleni ostaju u svojim lutanjima sa "svoje" strane granice. iako fizickih prepreka vise nema ostale su ucrtane linije u podsvesti.
lažno obećanje je kad neko nešto obeća a zna da to neće ispuniti. to bi trebalo da bude jasno.
ali, kako zvati igrokaz ako i ona strana kojoj se obećava zna da od ispunjenja nema ničeg?
Ne podnosim ni konzerve, ni pritajene konzervativce, operu i operativce, gotovs i gotivce, gotovinu, otopinu, praznu binu i frazu pivce za živce, kad neko glumi sumnjivo lice, podgrejane pice i palice, neobrijane pice i ralice, skijice i ubice, raskopane ulice i zatvorene ptice, emisiju Vice i vice versa, pluripotentnost stresa, frižider bez mesa, pepeo na urni, večne i nepravedno optužene krivce, osim ako nisu dežurni
O pobednicima i izgubnicima (tj o svom utisku vezanom za temu) sam pisao u prošlom broju. Među izgubnike nisam ubrojao naprednjake, mada je trebalo, ali mrzelo me jer je sa njima sve jasno. Veliko nezadovoljstvo koje postoji u elektoratu (ala zvu(e)či!!!) nije do kraja materijalizovano na glasanju. Ko je video Vučića na ivici suza (mada plačna faca je deo njegovog imidža moram priznati) zna o čemu se radi.
Za početak, vredi podsetiti koji su izborni održani: lokalni, predsednički i parlamentarni. "Kruna izbora" po Draganu Šutanovcu su predsednički. On je to rekao jer je lojalan borisu tadiću ali taj pristup je besmislen.
al ga je pokidao Ambrozic ovde ... svaka mu cast!
U ovom gradu su bila i gora vremena, ali je uvek bilo i neke nade. I dalje verujem da ljude niko ne može da zameni, osim drugih ljudi, pa mi je jasno da su Branko Vukojević, Fleka, Đole Trip, Saša Mikrob, Robert Klajn, kao i Kosta, svaki za sebe i na svoj način donosili bogatstvo doživljaja grada i sveta, što smo sa njihovim odlascima u međuvremenu izgubili. Po njima se naše ulice nikad neće zvati, ali ćemo ih mi u sebi krstiti njihovim imenima kad god prođemo tamo gde smo sa njima stajali i sedeli.
U međuvremenu,
za samo par nedelja će početi
nova teniska sezona. bio bi red da se oprostimo ko ljudi
sa onima koji su ove godine odlučili da napuste
profesionalni tenis.