Iako joj je pravo ime Olga, svi je zovu Rada a ja Radmila. U životu je samo jedna osoba, njena školska drugarica tetka Mica, koja je zove Olgica. Više puta sam bio prisutan kad bi na zvonjajući telefon Radmila podigla slušalicu i začuđeno pitala: Koga? Odmah sam znao da je to tetka Mica. Ja ću uskoro napuniti 67 godina a Radmila je starija od mene 19 godina i nešto meseci, prvog februara ove godine, napunila je 86! Obilazim je često, evo i danas ću otići kod nje, u mojoj omiljenoj pekari kupio sam joj veknicu belog hleba koji obožava.
Čim dođem stavim džezvu, sipam nam po sok, zavalim se u trosed i počnemo da pričamo. Bolje reći, počne da priča Radmila.
Prikopčala sam se i radila na njega
Uu
što je to lepo
I što to
ništa ne valja
_______________________________
Kako postoji (ne)vesela velika verovatnoća da ću u skorije vreme otići na Kosovo da tamo, a u ciilju pravljenja jedne knjige, provedem nekih mesec i nadam se samo mesec dana (mada je Kosovo opasan vir, i bog mi je svedok, jednom sam otišla na tri pa ostala godinu i po dana) verujem da neću odoleti a da ne pišem šta tamo ima. Kako ne bih da se tada bavim s temu ko je fašista, ko počeo rat a čija strina kurva, evo mog BLOGA , (pod pretpostavkom da možda nekoga može da zanima šta ću tamo videti)
Za
Autorka Zlatne Biljeznice
Dobila je Nobelovu nagradu za knjizevnost 2007
http://en.wikipedia.org/wiki/Doris_Lessing
To Room 19 je jedna od mojih omiljenih prica. Feministicka?
Koriscena u filmu The Hours, (2002) o Virdziniji Vulf
Kao kad je Nobela dobila Elfride Jelinek pre nekoliko godina, osecam se licno pocastvovana
Jedna moja drugarica, koja nije spisateljica umela je da kaze, ne moram da pisem jer postoje ljudi koji to rade umesto mene, bas tako...
O mafijaškoj akademiji:
Po svemu sudeći, u Srbiji će biti osnovana jedna izuzetna obrazovna institucija, originalna ne samo za ovaj region, već i za čitav svet. Prema nepotvrdjenim informacijama, u pripremi je otvaranje, verovali ili ne, Mafijaške akademije.Pošto se veliki broj mafijaša u Srbiji, uporedo sa kriminalnim radnjama, bavi i legalnim poslovima kao pokrićem, na primer držanjem restorana, kafića, butika, perionica automobila, salona za zabavu itd., spontano se rodila ideja o neophodnosti otvaranja jedne Mafijaške akademije. Nesporno
Zagrljaj i poljupci.
Jebote, nismo se videli od prošlog milenijuma...
Zar je prošlo četrnaest godina?
Ma više, skoro dvadeset...
Ne zajebavaj...
Izgledaš bre k’o momak, dobro, posedela ti kosa, posedela brada ali nigde bore i vitak si burazeru...
Ne preteruj, šta tebi fali...
Šta mi fali, vidi mi stomačinu, širi sam nego duži...
Jebi ga, uvek si bio bucmast, voliš brate da klopaš… još ako i guneš koju…
Da u nekim aspektima života postajemo deo Evrope govori i podatak da je počela da se primenjuje odluka o inkluziji dece sa posebnim potrebama u vrtiće u Srbiji. Međutim, zaboravljena je jedna "sitnica". Vaspitači nisu prošli obuku kako da se deca aktivno uključe. Psiholozi koji su posetili vrtiće u kojima se počelo sa inkluzijom, bili su neprijatno iznenadjeni kada su uvideli da se "na terenu" inkluzija sastoji od toga da deca sa posebnim potrebama dobiju prostor za sebe u vrtiću i igračke sa kojima se igraju, sama, dok su druga deca to prihvatila kao sasvim normalnu pojavu.
Za
Maločas sam dobila sledeću poruku od Bojane Mirosavljević, hrabre mame male Zoje i predsednice Udruženja gradjana za borbu protiv retkih bolesti kod dece ,,Život'':
,,Javili su mi iz RFZO da je komisija odobrila hranu, ali samo za Batenovu bolest. Mi zahtevamo da podkomisija opet zaseda i da odobri za svu decu kojoj je to neophodno, bez obzira što NASA deca imaju Batenovu bolest. Pristali su i sledece nedelje će doneti konačnu odluku.''
Subotom kod lekara dolaze samo oni koji zbilja moraju, ostali se razmile po bastama ili idu na pijacu u grad, “nocasnji” rasteruju maliganske magle - prvu kafu popiju kod kuce a po drugu vec idu u “Lovacki dom”, klasicnu kafanu sa kariranim stolnjacima, crnim drvenim podom i tamno obojenom lamperijom po zidovima. Rogovi srndaca sluze kao civiluk a kao ukras su, na suprotnim zidovima, dve kompletne preparirane glave jelena sa ogromnim rogovljem. Iz najdaljeg ugla, nasuprot vratima, celu situaciju nadgleda caplja sa sirokim kljunom, neobicno slicna kelnerici za sankom - kao da
Jedna stvar mi, evo, sve do sinoć nije upala u oči. Ovogodišnji FEST je na ćirilici! U čemu je fora? Kako nikome ne izgleda tupavo da pored FEST08 logoa, koji je na latinici, piše FEST na ćirilici? Dok sam se razmišljao u čemu je zez, primetih da sa desne strane platna, tamo gde uvek stoje istaknute zastave svih zemalja iz kojih potiču festivalski filmovi, ovaj put stoje izbledelo-šarene FEST zastave. What gives?
A onda se setih i trećeg ključnog elementa za razumevanje cele priče: imidž FESTa ovaj put su parafraze na izborne slogane različitih političkih stranaka. Pa da, situacija je sada potpuno jasna. Ceo FEST je parodija naše politike. Zato i kasni svaka projekcija, parodije radi. Očekujem da na zadnji dan dođe Božidar Đelić lično kako bi se izvinio svima na kašnjenju i da upita dal' mu je neko možda našao penkalo – izgubio ga pre par nedelja i nikako da ga nađe a ima nešto važno da potpiše.
No, da ne dužim, filmovi na tapetu ovaj put su Lust, Caution i Charlie Wilson's War.
Autor: Rodoljub Šabić
Navršila se cela godina od kada su Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti i Zaštitnik građana podneli Ustavnom sudu Predlog za ocenu ustavnosti odredbi Zakona o elektronskim komunikacijama i Zakona o Vojnobezbednosnoj agenciji i Vojnoobaveštajnoj agenciji, koje nesaglasno sa odredbom člana 41. st 2. Ustava RS dozvoljavaju primenu posebnih mera kojima se odstupa od tajnosti pisama i drugih sredstava komunikacije ne samo u skladu sa sudskom odlukom, kako to predviđa navedena ustavna odredba, već i bez nje - kada je takva mogućnost propisana zakonom, odnosno na zahtev nadležnog državnog organa.