Poštovani svi,
Ako još jednom čujem "pitanje nadležnosti", "nema ovlašćenja", "postoje pravne prepreke" i slične izgovore javnih službenika i izabranih nam predstavnika, dok se istovremeno golim okom vidi da je neko pravo pregaženo, da je nekakva nepravda očigledna da vrišti, ili da je neko prebijen, odmah da se razumemo:
Kukavice jedne najstrašnije, etičke i ljudske ste krpe nedostojne čak i ovog našeg društva, kakvo je takvo je.
Nije ni ovih ljudi nadležnost, pa vidi vraga, oni hoće bolje:
Godina je 1992., prošli vek. Imam 22 godine, mrtva sam bolesna i isto toliko zaljubljena. Priča je manjkava u svakom pogledu, osim u moći predikcije.
Tog proleća je Mesec bio u u konjukturi sa Merkurom, a Venera u trećoj kući. Saturn je izlazio iz pete kuće i ustupao mesto Suncu. Grad je uništio useve, ratari blokirali puteve tražeći od vlade gorivo, studenti protestovali, a Mali Đokica je našao devojku. U nizu događaja koje će sledeće generacije učiti kao presudne, desio se i taj prelomni trenutak za sudbinu jednog dečkića i jednog naroda. Narodu
“Tata kad cemo da idemo kod onih sto imaju namestaj?” - pitao je sin od cetiri godine mog prijatelja kad su stigli u emigraciju.
Negde pocetkom devedesetih, kad su moji prvi prijatelji poceli da napustaju zemlju, i kad su mi govorili kako treba da idem da radim testove posto su kao pravljeni za mene, ja sam im odgovarala kako ja ostajem da se borim protiv zla. Da je zlo definitivno pobedilo shvatila sam konacno '98 kada su mi u roku od mesec dana dvojica kolega stranaca rekli kako sam prestala da se smejem. ''99 u leto kad se cinilo da
Кад је свануло, а вођа седи онако исто као и онога дана кад га изабраше за вођу. На њему се не опажају никакве промене.
Из јаруге избауља онај говорник, а за њим још двојица. Обазреше се око себе онако нагрђени и крвави да виде колико их је остало, али само је још њих тројица. Смртни страх и очајање испуни њихову душу. Предео непознат, брдовит, го камен, а пута нигде. Још пре два дана су прешли преко пута и оставили га. Вођа је тако водио.
Помислише на толике другове и пријатеље, на толику родбину која пропаде на том чудотворном путу, па их обузе туга јача од бола у осакаћеним удовима. Гледаху рођеним очима своју рођену пропаст.
Онај говорник приђе вођи и поче говорити изнемоглим, устрепталим гласом, пуним бола, очајања и горчине:
- Куда ћемо?
Вођа ћути.
- Куда нас водиш и где си нас довео? Ми се теби поверисмо заједно са својим породицама и пођосмо за тобом оставивши куће и гробове наших предака не бисмо ли се спасли пропасти у оном неплодном крају, а ти нас горе упропасти. Две стотине породица поведосмо за тобом, а сада преброј колико нас је још остало.
- Па зар нисте сви на броју? - процеди вођа не дижући главе.
- Како то питаш? Дигни главу, погледај, преброј колико нас остаде на овом несрећном путу! Погледај какви смо и ми што остадосмо. Боље да нисмо ни остали него да смо овакве наказе.
- Не могу да погледам!...
Upravo aktuelna nastojanja opozicije da aktuelizuje kod nas i inače večito aktuelno pitanje racionalizacije državnog aparata vlasti podsetila me je na jedan, bar za moje saradnike i mene, simpatičan „jubilej".
Dakle, za par dana, tačnije 1. februara biće tačno tri godine kako su moji saradnici, iako to nije obaveza Poverenika, da bi građanima, novinarima i javnosti uopšte pomogli u ostvarivanju prava na slobodan pristup informacijama, sačinili i objavili na veb sajtu www.poverenik.rs , dokument pod nazivom Katalog organa javne vlasti. Međutim, pošto ću se ja kroz par dana nalaziti na par dana zasluženog skijanja, (odlučan da laptop ostavim u Beogradu), rešio sam da sada napišem par reči na ovu temu.
Black love
White love
What colour's
Your love?
------
Festivalska guzva. Desno, 'Swing Rosies' pevaju harmonicno Cole Porter style, u ljubicasto-crvenim haljinama, sa magnolijama u kosi. Stolovi su zauzeti u basti, alejom promicu ljudi. Izvan guzve, po strani, s leva, stoji jedna crnkinja, kao sto nikad niko nije stajao pre nje.
Duško Radović je znao da budi Beograđane sa 'Dobro jutro, Beograde', dok je Robin Vilijams glumeći neobičnog DJ-a (MC-a) jedne radio stanice u Vijetnamskom ratu program počinjao sa Good Morning, Vietnam (u istoimenom filmu). Pokušaj da Beograd postane Vijetnam, kao i da se lomljenje i paljevina po našoj prestonici predstave patriotizmom, isto je kao ljubav izjednačiti sa mržnjom ili svakog Srbina sa Radovanom. Eto
drogiranje je bolje u društvu
Ima li šta logičnije nego da nabaviš dosta psihoaktivnih supstanci onog dana kada si dao otkaz? Znam sebe, slab sam. Malo esida, pečurka ili dve i ket trave. Zvuči kao veganska salata. Prestao sam da jedem sisare. Ništa od astralnog putovanja. Osećao sam se kao da me je neko prebio i da sam se pri tom još upišao u gaće od batina.
Ako je tačna vest da je promociju „Peščanika" pokušala da prekine mladost Srbije formalnog naziva „Dveri Srpske", onda vas sve moram obavestiti da tu ekipu svi mi plaćamo iz naših džepova. Naime, na njihovom sajtu lepo piše da su im dobrotvori (tj. donatori) za 2007 godinu:
Министарство културе Владе Републике Србије
Министарство за Косово и Метохију Владе Републике Србије
Министарство вера Владе Републике Србије
Општина Чачак
Општина Књажевац
Општина Вождовац, Београд
Општина Врање
Sećam se izjave našeg najpoznatijeg režisera Emira Kusturice da će dobiti Oskara onda kada bude snimio film po romanu Ive Andrića "Na Drini ćuprija".
Pošto sam veliki poštovalac i našeg jedinog nobelovca i slavnog režisera, vest da su Vlade Republike Srpske i Ministarstvo kulture Srbije zainteresovane za finansiranje ovog projekta me je veoma obradovala. Planirana je i izgradnja "Kamengrada", koji bi, nakon što bi bio iskorišćen za snimanje filma, bio nova turistička atrakcija, poput Drvengrada danas.
Scenario za film bi pisali, ukoliko dođe do konačnog
Drage moje i dragi moji, svi vi koji budete imali vremena i želju, pozivam vas na otvaranje moje XVII - te samostalne izložbe slika.
Izložba nosi naziv AKT i predstavlja retrospektivu, pregled i uvid u moje dugogodišnje slikanje ženskog akta. Iz svakog perioda sam uzeo po nekoliko slika, pa će i meni samom biti zanimljivo da na jednom mestu vidim put kojim sam prošao.
Dvanaesto sunce je zalazeći krvavilo zapadseveristokjug dok je trinaesto sunce na istokujuguseveruzapadu najavljivalo zelenoljubičastu Zoru. Sedelo sam prekrštenih nogu na dijamantskom pesku, nije bilo zvuka. Mojih dvadesetsedam ušiju besposleno je ustaljenim ritmom kružilo oko moje troglave. Devet oko svake. Dvehiljadedvadesetpet mojih očiju gledalo je beskrajni dijamantsko peščani krajolik.
Prekrštavalo sam i odkrštavalo