Provincija? Ne volim tu reč. Pre svega što se upotrebljava u pogrešnom kontekstu. Neko je podelio Srbiju na Beograd i njegove provincije, odnosno delove Srbije koje pripadaju Beogradu a ne Srbiji. Rim je imao svoje provincije, a Srbija ima prestonicu i unutrašnjost. Balaševiću zbog pesničke slobode mogu da oprostim Provincijalku, jer zamislite kakva bi pesma bila kada bi se zvala “Devojka iz unutrašnjosti“. Ne, ovde nije reč o pesničkim slobodama
- Srpski brend - lenjost i neznanje
- Studenti brkaju ćirilicu i latinicu
- Intelektualci postali prilagodljiva i kvarljiva roba
- Nema nastavnog i naučnog kadra za više od dva dobra univerziteta
- Ovde je najgore biti uspešan, jer to ističe osrednjost drugih
- Mladi ne znaju da misle jer su ih u školi kažnjavali kad to čine
TEKST
- Na našim univerzitetima
Ha! Beo-grad, kako da ne. Prljav, ružan, u raspadu. I skroz siv, siv, siv. To mi je, kao klincu, uvek padalo na pamet kad bih izlazio iz železničke stanice. Utisku nije pomagao prolazak pored autobuske, izbegavajući šibicare, pa kroz park ispred Ekonomskog, izbegavajući pedofile, pa uz Kameničku, izbegavajući džeparoše i preskačući kore od lubenica, pa na sedamdesetdvojku.
Makron je najavio kako postoji mogućnost da granice šengenske oblasti budu zatvorene do septembra.
Takođe, u sklopu takvih najava, za sada bojažljivo se promalja ideja kako će COVID-19 vakcina biti neophodna za prolazak granice. Sjajne vesti za sve teoretičare zavere, G5 frikove, facebook stručnjake i tviter manijake. Radujte se braćo jer ćemo konačno imati priliku da živimo život iz filma. Samo, to neće biti ni ljubić, ni komedija, ni fantazija, a bogme ni akcija, erotika možda, a drama svakako. :)
Ovaj film su pre desetak dana snimili naši drugari iz kluba eXtreme i zamolili su da ga pokažemo nekom ko može da pomogne. Moje slike burića sa odbačenim lož uljem u sred NP Tara kojim sam progonio predstavnike vlasti, kad u zasluženim časovima relaksacije pišu po blogu, su ništa prema ovome.
Ljudi su se vratili sa ozbiljnim infekcijama kože.
Upozorenje za Albicilu: film sadrži materijal neprikladan za njegov mentalni sklop i strast prema rekama, te je bolje da ga na gleda.
Ne bih volela da se moj komentar o onome šta je Ana Radmilović napisala o filmu "Sestre" i problemu trgovine ljudima, u svom postu “Zašto naš ngo sektor ne može da se bavi žrtvama trafikinga” svede samo na objašnjenje “Zašto mnogi naši novinari ne umeju da pišu o trafikingu”. Pa ću se potruditi da kažem koju reč više.
- namera je bila da naslov ovog teksta bude "Biće zla" (ili "O biću zla"), ali sam se setila da reč "biće" ima sasvim drugo značenje upotrebom dugouzlazni ili kratkosilazni akcenta na prvom slogu, nijedan ne umem da označim, a slutila sam da bi većina, greškom, čitala sa potonjim akcentom čime bih prevarila i dovela u zabludu sve koji bi, nakon toga i - pročitali tekst i osetili se "bezveze" kad vide da je to samo jedan "ad blogem" De Rerum Mali, a ne i ništa o zlu koje če "biti" -
Postoji li, prosto, volja za zlo(m) u ljudima?
Ne samo zbog borbe protiv nasilja nad ženama, (nasilja kao posledica zla), ne samo zbog traženja odgovora na pitanje "kako smanjiti nasilje u poratnim i post-konfliktnim društvima", a nikako samo zbog toga što je izgradnja društva BEZ (ili sa minimumom dobro kontrolisanog) nasilja deo EU integracija, već zato što me istinski zanimalo šta su ljudi pisali i mislili o zlu, kako su ga sagledavali filozofi, pisci, umetnici ili ljudi uopšte, kakva je veza između zla i nasilja, kakvo i koje zlo (i da li se uopšte razlikuje) proizvodi različite vrste nasilja (verbalno, psihičko, fizičko, porodično, sportsko, ulično, omladinsko, institucionalizovano, zatvorsko, policijsko.....nasilja je na žalost, čitav spektar), zbog tog zanimanja je nastao ovaj post.
Odakle ljudima volja za zlo(m)?
A sad malo ona...
Ili da prestanem da pričam o sebi u trećem licu.. ili ne (kad već Žmu nije tu, da me propisno najavi)
Tananana... Biljana FN:
Negde na pola puta između odluke da obrišem prašinu u dečjoj (ako je jedno, onda detetovoj?) sobi ili da sednem da čitam literaturu za bogznazašto podstaredane upisavše mr studije (koje već bezobrazno dugo razvlačim sve vadeći se na dete), rešim da je, od dva korisna, najbolje treće ( i potpuno beskorisno). Tj. da se požalim na opštu nepismenost u Srbalja. I pri tom ne mislim na one
- zašto se drže ljudi u izolaciji kad dođu iz inostranstva, zašto ih ne testiraju?
- zabranite okupljanje a ne kretanje u nekim terminima (policijski čas). sad npr imate sve penzionere u srbiji U ISTOM TRENUTKU na ulici (nedelja ujutru)
Prema najnovijim istraživanjima dve trećine mladih želi da napusti Srbiju.
Na pitanje, zašto, njihov odgovor je jednodušan: ZBOG LOŠEG TV PROGRAMA !
Evo nas u Horogu (Khorog), pomalo nesudjenom glavnom gradicu Pamira. Da se usred gradjanskog rata, koji se odvijao otprilike kad i nasa zurka, pitala pamirska Skupstina, Horog ne bi bio nesudjeni glavni gradic nego Glavna Gradina Pamirske Republikcine (GGPR) koja bi se ondak vratila natrag u okrilje majcice/macehice Rusije - takav je bio plan, ali se u istopio u onom haosu. Za sada.
Malo krhkih zica, cevki, guma, torbica, gaca, majica i spakovanih satora
Bio je dobar i veoma poznat književnik (pesnik, romansijer, pripovedač i dramaturg), mada u italijanskoj izuzetno bogatoj književnoj povesti ima boljih književnika od njega. Pored svoje osnovne intelektualne strasti prema književnosti, bavio se i javnim i političkim aktivnostima. Bio je veliki nacionalista/fašista (dobro, preteča fašista) sa kraja XIX i početka XX veka. Ne samo da je važio za čoveka od akcije, nego je bio i ratnik - jednom prilikom, u ratnim izvidjanjima, izgubio je jedno oko. Opet, kao ratnik bio je neuspešan imitator Garibaldija. Bio je
Sudeći po medijskom izveštavanju novoustanovljeni organ Republike Srbije pod nazivom Državni Vrh, u stalnom je zasedanju. Sa tog zasedanja nema saopštenja ni izjava. Samo poneki težak uzdah i pritajeni škrgut zubma.
Šta ovi ljudi, u stvari imaju još da kažu jedan drugom o temi za koju se pretpostavlja da se o njoj raspravlja i konsultuje?
Šta, u stvari, bilo ko još ima da kaže na tu temu sem da jasno i nedvosmisleno iznese decidan stav i odluku za čije je donošenje ovlašćen funkciojom koju obavlja?
... ne valja na pogresnom mestu...
Evo jedne teme iz pikantne endokrinoloske svakodnevice. Moj bivsi profesor je, kad bi ga pitali cime se to mi bavimo, umeo da kaze – dlakavim zenama I sisatim muskarcima. Ostavimo za trenutak sisate muskarce I posvetimo se dlakama.
Ko bi pomislio da nesto sto ne boli (ako zanemarimo dusevnu bol), nema neku preterano vaznu funkciju (ako zanemarimo privlacenje/odbijanje suprotnog pola) moze da bude tako znacajno?! U nekim zemljama dlakave zene vaze za vatrene. Medju muslimanima zena dlakavog tela vazi za zapustenu I ruznu. U