Autor: Rodoljub Šabić
Pod naslovom „Bizarna igra smrti" u medijima je preneta vest da je u Novom Sadu hicem iz pištolja ubijen policajac A.S. Ubio ga je njegov kolega M.R. vitlajući pištoljem u neverovatnoj pijanoj igri u lokalu u kome su, van svog radnog vremena, trebali da budu nekakvo obezbeđenje.
Vest je šokantna sama po sebi. Međutim, možda još šokantnije su informacije koje su nakon ubistva počele da se pojavljuju i u medijima. Npr. informacije o tome da je M.R. i ranije praktikovao ovakve igre, da je uživao u njima - „bilo mu je smešno kako se ljudi uplaše kad im oružje uperi u glavu".
http://en.wikipedia.org/wiki/Jean-Marie_Gustave_Le_Clézio
Ko ga je citao?
Ja nisam, ali se bas zato radujem sto je dobio Nobelovu nagradu za knjizevnost. Sad ce ga vise ljudi citati. Na wikipedia nema mnogo o njemu, ja sam zatecena i nije mi to prvi put. Sto vise pisem to manje citam i to uglavnom blogove i internet knjige. Da li ce nastati i neka nagrada za blogolit?
Znam da sam do skora tipovala da Bob Dylan dobije Nobelovu nagradu za knjizevnost ali sada mislim da je i
Да ли једно друштво дефинишу митови или порези? Да ли је значајније ако политичар да часну реч (предизборно обећање) да ће водити фер социјалну политику или ако дигне руку за закон који повећава/смањује финансирање образовања? За потребе овог текста, да се сложимо да је новац битан - да расподела "буџетских линија" више говори о једном друштву и његовој политичкој елити него цела колекција предизборних билборда.
Ако смо се око тога сложили, онда лако проналазимо сагласност и око тога да су најзначајнији закони у једном друштву они порески и онај буџетски.
Alo, ima li koga?
Pojavila mi se dva nova dugmica na profilu, pa rekoh da proverim... radi li ovo... cita li to iko... gdi ce da se pojavi... hoce li uopste da se pojavi... jer od moderatora ni pisma ni razglednice... samo dva nova dugmica...
Zbunjena Krugolina.
Oda tati
gost autor:
Ana Babić
AL JAZEERA BALKANS otkupila je prava za prikazivanje dokumentarnog filma "Gazda - Ovo nije priča o Ivici Todoriću" - http://balkans.aljazeera.net/video/regioskop-gazda
"Ivica Todorić je pobednik procesa privatizacije i tranzicije na Balkanu. Njegova kompanija "Agrokor" 2015. godine prihodovala je 6,7 milijardi evra i ima velika preduzeća od Vardara do Triglava. Ovo je film o receptu kako se postaje gazda".
"Kada smo radili 'Gazdu', nadali
"Što manje ratova što više satova!"
Kako ja vidim Švajcarsku
Corax
Brand No 1 u Srbiji za mene
Ne znam skoro ništa o marketingu. Ni o brendiranju. O state branding još manje. O PR takođe. Kad god sam išla u TV svađaonice, morala sam danima da obećavam dragoj i dobronamernoj mi rodbini da više neću koristiti tuđice, anglicizme i psovke u javnim nastupima. Pri tome kao da niko nije obraćao pažnju na jezičko-stilski-sadržinski odmerene tekstove mi u Danasu. Dok
Zamalo da zaboravim da okačim - znate svi da sam zaljubljena u sneg. Daklem, posle kriptozoološkog izleta, Anonimni_autor se vratio priči koju vam priča već neko vreme. Današnji nastavak - kako je sagrađen I.M.I.R
Pregovori sa Džilovima došli su u svoju završnu fazu. Najveći kamen spoticanja bio je broj kolonista na novom brodu. Džilovi su se, naravno, zalagali za jednak broj ali, Geltazar nikako nije hteo da pristane na to. Možda je to izgledalo čudno ali, na žalost, bio je potpuno u pravu:
Ovo je na zalost, profil nasheg drushtva, gde ni javnost ni mediji nisu zainteresovani za istinu i pravdu, a ni drugachiju buducnost. Jer kako bi inache svi ti ljudi koji su kreirali i insistirali da gangrena opstene i shiri se, mogli da budu na kljuchnim funkcijama umesto pred istraznim sudijom!?
Kako je moguce da posle svega razultati na izborima pokazu da se gradjani Srbije slazu da bolest ostane!?
Kako su svi oni koji su lazima i klevetama organizovano potpirivali infekciju, ostali netaknuti!?
Kako su svi koji su krivi za monsruoznu konstrukciju nesmetano otishli
Odem danas sa prijateljicom do Beograda, onako turistički i bez zle namere da zađem po prodavnicama. Mislim, ništa mi ne treba (sem jednih cipela, njih mi nikad dosta i još me duša boli za onom kolekcijom Imelde Markos), a i nisam baš nešto raspoložena za okršaj kreditnim karticama, jer su kod mene odavno sve u crvenom. Idem čisto da ubijem vreme, a i kiša pada pa bih verovatno ceo dan dremala ili mesila. Ovako ću malo da pokupim tračeve, popijem kafu na nekom finom mestu i malo se oraspoložim.
Ali, cvrc. Već u kolima čujem da idemo da ona vidi ponude za neku majsku
"Dalibor Bubnjević, simpatizer ekstremne miloševićevske levice, stalni saradnik pomagača osuđuvanih nacista, zbunjen je kao i sama Srbija."
Moj drug Vlada Ilić, 5.7.2007
Danas je Međunarodni dan sećanja na žrtve holokausta. Obeležava se širom sveta, pa i u Srbiji. Evo mog doprinosa ovde na blogu.
Zvanična srpska verzija glasi ovako: Međunarodni Dan sećanja na žrtve holokausta, 27. januar, obeležen je i u Srbiji nizom manifestacija,
Da ne bude zabune, ovo nisam pisao ja ali volim ovaj tekst.
Upoznao sam jednog pravog teologa; govorio je istočnjačke jezike, poznavao je koliko se može stare običaje naroda. Poznavao je isto tako bramance, Haldejce, ignikole*, sabejce**, Sirijce i Egipćane kao i Jevreje; bliska su mu bila razna učenja Biblije; trideset godina je pokušavao da pomiri jevanđelja i nastojao da dovede u slogu crkvene oce. Istraživao je u koje je vreme tačno napisan simvol koji se pripisuje apostolima i onaj koji se stavlja pod ime Anastazija; kako su nastala posvećenja jedno za drugim; kakva je razlika između sinaksa*** i službe Božije; kako se hrišćanska crkva od svog nastanka podelila na više grupa i kako je vladajuće društvo sve druge tretiralo kao jeretike.
Dok srčem prvu jutarnju kafu ...
Srk ...
Listam novine, srkućem kaficu, pa tako saznajem za mene vrlo važne vesti ...
Srk ...
Pustošenje zemlje se nastavlja...prvo tajkuni...a sad i tajfuni ...
Srk ...
Onda dalje čitam ...uskoro ćemo pored kablovske ...plaćati i satelit...valjda ćemo sada imati bolju sliku ...o tome kako se troše državne pare ...
Srk ...
Izgleda da su neki u aferi koja je tim povodom nastala obogatili svoje političke biografije izvesnom sumom...pa ćemo tako umesto 20
Za Novu godinu smo pozvani... ne znam ni gde... sve ! Obući ću farmerke, čizme, kapu, šal i neku toplu jaknu. Ponećemo po neko piće, i otići prvo u našu kafanu, koja btw, radi kao i svakog dana, i gde smo svi "rodbina". Ko nema bolju ideju, može da ostane tamo, sve neobavezno, celu noć.
Izaći ćemo malo napolje da čujemo Masima i vidimo neke ljude. Kad se smrznemo idemo kod prijatelja, standardna priča. A , onda tamo...igranka bez prestanka, divljamo uz stare stvari, i puca nam prsluk...
Ovako mi to, obično, uloodimo se, i nema stajanja, do jutra...
u Srbiji:
"Sklupčan, izgladneo, polunag, težak svega 30 kilograma, ležao je na podu Dragiša Đorđević (56), bivši radnik „Zastave", u momentu kada je prekjuče u njegovu garsonjeru u Kragujevcu ušla policija po pozivu komšija. Pomislili su da je mrtav i pozvali su mrtvozornika, ali kada je sevnuo blic fotoaparata, nesrećni čovek, pred šokiranim policajcima i lekarima, podigao je glavu." (BLIC, danasnje izdanje)
"Nisam mogao da ustanem na noge da kupim hranu. Nisam mogao"
U martu ove