U zemlji Srbiji direktor škole je nešto najsličnije bogu na zemlji. Ta veoma udobna zavidna pozicija jednog čoveka u instituciji koja je od značaja za mnogo šta, uvedena je zaslugom nekakvih 250 individua u takozvanoj narodnoj skupštini, ali je to druga i dugačka tema. Ali i bog ume da bude pakostan zajedljivac, u hrišćanstvu bi Job mogao da kaže koju o tome, a u mojoj priči profesor Veljko Čobanski ima baš tu ulogu.
Meni je Čobanski predavao biologiju u vreme kada se IV gimnazija zvala OOUR "25. Maj", i meni je taj čovek ostao u lepom sećanju. Nastranu što me je bilogija
Sredinom 2006. godine, nakon prodaje mobilnog operatera Mobi 63 i dve banke, Vlada Repubilike Srbije donela je odluku da napravi Nacionalni Investicioni Plan (NIP). Dobili smo Ministarstvo za NIP, a Vlada je prihvatila petogodišnji plan. Koliko sam uspeo da pronađem budžet za NIP u prve 2 godine bio je 1,7 milijardi evra (1,4 milijarde iz prihoda od privatizacije, a 300 miliona od kredita i donacija).
NIP je uključio 8 oblasti koje pokrivaju infrastrukturu, zdravstvo, sport, obrazovanje i kulturu, a planirano je da sredstva budu raspoređena po svim regionima.
Ovo je pravi
MojBlog Grupa, koja stoji iza regionalnih blog servisa MojBlog.co.yu i MojBlog.hr, kupila je 50% gDestinacija.com i time najavila učvršćivanje svoje pozicije u regionalnoj blogosferi. Gdestinacija.com tako postaje verovatno prvi blog koji je kupljen od strane nekog blog sistema što će verovatno podsticano uticati na ljude ovog dela sveta.
Upravo to je jedan od ciljeva MojBlog
Sećam se svog krštenja, u malo poznijim godinama. Mislim da sam imao više od 25. Kako kaže ćale, samo sirotinja je nosila kolač i decu u crkvu na bajanje i krštenje. Viđenijim porodicama je pop dolazio na noge, gajbi. Sećam se i čuvenog dijaloga:
„Odrekni se satane!"
„Odričem se", povikasmo uglas kum Riki i ja.
A pop kao da nije čuo, pa nas još dva puta terao da ponovimo. I eto, odrekli smo se satane, pa nek ide život.
Stariji Beograđani se s radošću sećaju prvog samita nesvrstanih i našeg odricanja satane.
Autor: Rodoljub Šabić
Moj prethodni post povodom selektivne akcije poreskih inspektora na kontroli tzv. piratskog softvera, (inspirisan ustavnim odredbama o zabrani diskriminacije i Aristotelovim razmišljanjima o pravednosti) otvorio je jedno zanimljivo „specijalističko" pitanje - pitanje opredeljenja javnog sektora za korišćenje opensource, odnosno besplatnih operativnih sistema.
Polemika kojom je propraćen post „BORBA" PROTIV PIRATSKOG SOFTVERA. ILI
Jutro se proteglo u dan ispunjen telefoniranjem Orionu koji je već pet dana i dve posete tehničara kasnije i dalje nesposoban da mi obezbedi trajniji ili protočniji signal, što je njihova ugovorna obaveza, ali zato znaju da mi traže 7000 din. u slučaju da poželim da prevremeno raskinem ugovor sa sramno nesposobnim provajderom. I tako, poprilično nadrndan, odem da potražim sebi parče neba prepuno ptica – na jednom od najuzbudljivijih mesta za ptičarenje u Beogradu, na deponiji u Vinči!
2000. godina je bila čarobna za mnoge od nas. Nekako smo svi znali da je to poslednja godina vladavine Slobodana Miloševića. Podeliću sa vama nekoliko sećanja vezanih za rušenje režima, ne obazirujući se previše na hronologiju događaja.
Šta predstavlja park za jedan grad, za njegove građane? Mesto na kome svako traži i nađe ili ne nađe ono šta traži? Reših da šetam parkom i posmatram ljude. Možda će nekome ovo izgledati prilično glupo ali jednostavno da bih šetao parkom, morao sam da pronađem razlog i opravdanje za to. Sebe ne mogu da zamislim u besciljnoj šetnji, sa mislima ostavljenim kod kuće. Ko može, može. Ja ne mogu. Zato sam sebi već unapred odredio
Pre više od tri veka poznati matematičar i filozof Gotfrid Lajbnic izgovorio je rečenicu koja zbunjuje svet sve do današnjih dana, rekavši da živimo u "najboljem od svih mogućih svetova". Ovu je tvrdnju potkrepio i prilično interesantnom teološkom i filozofskom raspravom, i to je otprilike bilo to. Nakon Lajbnica, izgleda da je većina ipak pre bila raspoložena za to da pomenutu tvrdnju opovrgne, nego da je potvrdi.
Doduše, samo do današnjih dana, kada su se, između ostalih, pojavili i autori svetski poznatog bestselera koji tvrde da ne samo da živimo u najboljem od svih mogućih svetova, već da je svet u stvari mnogo bolji nego što mi uopšte i možemo da pretpostavimo. Opet, neko će reći, čemu sve to, posebno u ovim smutnim vremenima, punim nesreće.
Да видимо да ли ће овде проћи објава... Ана, хвала ти за простор.
Ниједан од понуђених одговора (НОПО) је отворио изборну листу за бираче. Ако спадате међу оне људе који нису задовољни ни провереним властима, ни провереним опозицијама, па сте још и орни, вешти и храбри, од 29. новембра можете да се пријавите као кандидат за народног посланика.
Valjda sam sve spakovala. Nemojte me mrzeti, ne idem na more... And we're rolling, rolling, rolling on the river. Listen to the story...
Muškarci sa sitnom đecom već otišli, a nas dve radile, pa im se pridružujemo ujutru. Plan je da se na plaži toliko raširimo da ne može niko drugi da pristane. Znam da zvučim kao kada neki rimski vojskovođa, pripremajući taktiku napada na Asterixovo selo kaže:"Plan je sledeći: ulazimo u selo, osvajamo ga, izlazimo iz sela", ali i moja veština ratovanja za sopstvenu plažu jednostavna je i efikasna.
O svemu treba razmišljati.
kako je moguće da je trgovinska razmena Srbije sa Kinom milijardu dolara i da je 40 odsto odeće u Beogradu kineskog porekla, a da nadležni tvrde da imamo tako malo njihovih radnika sa dozvolom za rad, tek nešto više od dve stotine.
- Inspekcija rada kontroliše samo strane državljane koji su legalno prijavljeni. Očigledno je da se ne proveravaju mesta gde stranci rade na crno. Kinezi na svakom drugom ćošku imaju radnje. Navodno, u Srbiji rade samo 223 državljana Kine, a samo u Beogradu postoji oko 340 kineskih radnji, u Novom Sadu ih je 57, ai ma ih, naravno u gotovo svakoj varoši u Srbiji. Treba uzeti u obzir i ljude koje prodaju i transportuju robu, a tu su i njihove porodice. U Srbiji postoji preko 1.500 kineskih prodavnica, pa je više nego jasno da u našoj zemlji boravi znatno veći broj radnika iz Kine. Ovo su podaci od prošle godine, a danas ih je verovatno još više
Priča ima obrise urbane legende, ali sudeći po novinskim člancima i nije. U povratku s mora, poreski inspektor svratio sa porodicom na čuvenu leskovačku pljesku. Oštrom oku nije promaklo da nije dobio račun pa je dunuo u pištaljku i uskoro je izvršen desant na (ne)fiskalni Leskovac. Iz poreske uprave u Nišu mobilisane su sve raspoložive snage. Epolog je da je privremeno zatvoreno 29 lokala (kioska brze hrane i restorana) u Leskovcu. To podrazumeva i kaznu od oko 100 000 dinara i zabranu rada od 5 do 30 dana.
Foto: Boris Bajčetić
Počelo je slučajno, na internetu. Nabasao sam na Dejvidov blog o ptičarenju s Tornja 42 i ideja mi se svidela. Ptice se obično posmatraju iz žablje perspektive, dok one na nas gledaju odozgo, a ponekad rade i više od pukog gledanja. Dejvid Lindou, a.k.a. The Urban Birder, je poželeo da bude na ravnoj nozi i da ih gleda iz ptičje perspektive. Otuda ideja visokih zgrada, a najveće šanse da se odatle šta i vidi jesu tokom seobe ptica. Toranj 42 je isto toliko spratova visoka kula koja dominira pejsažom Londona. A u meni je počela da tinja ideja da to isto uradimo i u Beogradu: potreban je minimum dobre volje, ne košta ništa i može biti zabavno.