Pošto u subotu odlazim a imam neko posuđe koje sam kupila zbog boravka ovde, na FB grupi za hanojske ekspate oglasila sam selidbenu rasprodaju. I, javi se jedan mladić da kupi rice cooker – to je za ovaj deo sveta verovatno najgenijalniji izum 20. veka.
Dolazi jutros fin momak oko 35 godina. I onako usput, dok testiramo kuvalo, pita me šta sam radila u Hanoju. U jednoj rečenici kažem mu da putujem biciklom godinama a ovde sam pravila pauzu da bih napisala novu knjigu. To izaziva već očekivano oduševljenje. Zatim i ja njega upitam isto – šta radi ovde.
„Predajem engleski. Došao sam pre godinu dana kada se moj otac ubio, a ja sam prsao: ostavio sam posao u korporaciji i napustio ženu. Hteo sam sve da promenim, da radim nešto korisno i plemenito. Moj otac je bio vijetnamski veteran i zato sam izabrao da dođem ovde da pokušam da popravim ono što je on uradio. On je bio artiljerac i nikad nije imao sukob prsa u prsa, ali na svim fotografijama koje je čuvao bile su stotine mrtvih Vijetnamaca po tlu, svi pokošeni. Znaš da je ubijeno preko tri miliona ljudi, od kojih je preko dva miliona civila? Poginulo je oko pedeset hiljada američkih vojnika. Ali istina je da ih je mnogo više nastradalo kasnije, najviše zbog samoubistava.“
"Čitavog mog života su prizori iz prirode činili da se radujem kao dete."
"Ničega u životu se ne treba plašiti. Samo ga treba shvatiti."
Google joj je danas posvetio stranicu - Marija Kiri, prva u mnogo čemu i prva u onom svemu što je ženama njenog vremena bilo nedostupno, zabranjeno, van dohvata i ruku i snova koje su žene imale o svemu onome čime su želele da se bave i šta da rade.
Njen rad i doprinos istraživanjima i otkrićima u fizici je neprocenjiv i nemerljiv, teze koje je postavila, eksperimenti koje je (uprkos svima i svemu) izvela su nezaobilazan temelj danšanje moderne fizike, ali ne spominjem je danas zbog toga, spominjem je zato što joj je posvećen Google i što joj se time odaje zasluženo priznanje o kojem ona sama i sve njene savremenice nisu mogle ni da - sanjaju.
Oslobađanje Vojislava Šešelja odgovornosti u prvostepenom postupku pred tribunalom u Hagu i, sledstveno tome, omogućavanje da politički deluje kao slobodan građanin u Srbiji će, bez sumnje, imati višestruke i dugoročne političke posledice.
полазећи од истина које сматрамо очигледним ми србији пружамо руку спасења из глиба, хаоса, распада, пада и (мени омиљеног) бунара.
*
Svako indonežansko ostrvo je svet za sebe, kažu poznavaoci. I još dodaju da se nekada toliko razlikuju da, po prelasku s jednog na drugo, imate osećaj kao da ste u drugoj državi, među drugim narodom. Te tvrdnje čine mi se tačnim, iako ni na jednom ne ostajem dovoljno dugo da bih smela da kažem kako sam ga upoznala. Osim Batamija gde sam samo zanoćila, na Sumatri i Javi provela sam po nešto manje od mesec dana, sve vreme vozeći prema jugoistoku. Ipak, na osnovu onog što sam videla i osetila, za prvo ostrvo mogla bih da vežem epitete 'divlje' i 'prenaglašeno' - nedirnuta priroda i ljudi koji preteruju u srdačnosti, oduševljenju, ljubavi prema strancu. Kad je reč o Javi, prve asocijacije su mi 'previše' i 'građanstvo' - jer je to ostrvo prenaseljeno ljudima i prezagušeno saobraćajem, ali istovremeno i pretrpano vulkanima, džunglama, pirinčanim poljima; dok u gradovima poput Džakarte i Džokdžakarte (a verovatno i Bandunga koji sam, nažalost, zaobišla) živi samosvojna građanska klasa kakve nema nigde na Sumatri. Za Bali, treće indonežansko ostrvo na koje sam stigla - i na kome ću se najduže zadržati - od prvog kilometra neminovno vezujem dve slike: valovitog terena i hinduističkih hramova.
Mala čitanka vojvođanskog konceptualizma
Savremena galerija Subotica, ponedeljak, 18.jul 2016, 19 časova
- u okviru programa 23.Festivala evropskog filma Palić 2016 -
Autor i kustos:
Umetnici/izlagači:
Slavko Matković • Bálint Szombathy • Božidar Mandić • Slobodan Tišma • Čeda Drča • Katalin Ladik • Atila Csernik • László Kerekes • László Salma • Vujica Rešin Tucić • Novosadska gradska komuna • Ante Vukov • Zoltán Magyar • József Markulik
Ja ne stvaram umetnost – Ja razumem.
Slavko Matković
Kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina XX veka period je u kom je naša civilizacija, a do danas se to nažalost nije ponovilo, dobila neslućeni elan i zanos u čijem fokusu je bila namera redefinisanja samih termina umetnosti, kulture i društva – odnosno njihovih međusobnih odnosa. Posrnuli svet, nakon brojnih kriza – od hladnoratovskih političkih, pa do ekonomskih – šezdesetosmaškim pobunama, i iz njih proizašlom klimom velikog odbijanja, uspeo je, makar na trenutak, da povrati i redefiniše izgubljeni smisao.
( Tras! )
Po ko zna koji put se saplela o sopstvene nedoumice i prućila se svom dužinom uzaludnih pokušaja po hladnoj ledini realnosti.
( U redu je. )
( Ništa strašno. )
( Ni prvi, ni poslednji put. )
2. septembar: Japanski feri
U Japanu je sve dobro organizovano i precizno funkcioniše, pa nisam ni sumnjala da će tako biti i sa ukrcavanjem na feri. No, ovoga puta ta već poslovična japanska tačnost nije mi išla naruku, pošto je po rasporedu, trebalo da uđem na feri tek u 4.30 h ujutru; da sam pešak, već od 2.15 h mogla bih da se ispružim u svom krevetu ili da se banjam u onsenu...
O stvarnom smislu života, takoreći.
Čekala sam da ekipa kod Radulovića, konačno, usklikne 42,
“Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude kukavica...”. (Žan Pol Sartr)
Španski filozof Ortega y Gasset bavi se proučavanjem mase, tj. gomile. Ovaj autor koristi pojam mase, iako prema prvoj navedenoj distinkciji mase i gomile, on koristi u svojim opisima elemente i gomile i mase. Gasset osnovni problem nalazi u čoveku u-masi, koji je apsolutno zadovoljan onim što jeste. Takav čovek personifikuje malograđanski
(dramatičan blog koji nema nikakve veze sa pozorištem i dramom)
Opština Savski Venac pokrenula je akciju: PITAJTE PREDSEDNIKA OPŠTINE. Ukucate SV_ pa tekst svog pitanja, i pošaljete na broj 6633. Ubi se čovek od tipkanja, pretpostavljam, i to baš sad kad sam ostala bez kredita. Lepo mi je Majka rekla: „Pređi kćeri na post
Onda, kad se sve uskomešalo zbog ove drvosekačke svinjarije, onaj Velja ilić ministar po ko zna koji put i to u različitim oblastima, sada je stigao do urbanizma, setio se i predložio rešenje koje je maznuo od Solomona i rekao da će se to drvo presaditi, jbš šesto godina korenja u tlu a za tu vrstu drveća je poznato da kolika mu kruna toliki mu je koren pa onda ako je kruna u prečniku desetak metara onda je i korenje toliko i presađivanje je sasvim rizično i neizvesno što se ponovnog proklijavanja tiče.