I bi noć. I svanu dan.
Drugi na Odeljenju intenzivne nege.
"Je li, kad nam donose decu?", pitam ženu koja leži do mene, takođe porodilju koja se oporavlja od carskog reza.
"Nikad."
"Ha, ha. Dobra ti je ta. Ajde, ne zezaj, stvarno, u koliko sati donose decu?"
"Ma, ne zezam, ženo, ne donose decu uopšte. Bebama je zabranjen pristup na intenzivnu negu."
Gledam je pomno, sve očekujući da uočim osmeh u uglu usana. Čekam da mi kaže da se šalila. Ona, međutim, ostaje mrtva ozbiljna. Prčka nešto po svojoj torbici i kaže:
Video sa naj-isečcima iz Pjongjanga.
Lajkujte (na Jutjubetu, ne ovde), zapratite me ako do sada niste (klik na Subscribe), jer vas ne košta ništa, a meni će doneti parice u perspektivi :)
Ima i prevod na srpski, samo da napomenem. :)
A u veoma bliskoj budućnosti sledi mnooogo toga zanimljivog, naravno, materijal će biti kvalitetniji, jer ovo su ipak rani radovi...
Pitanje “Da li smo stvarno svi jednaki?” bilo je glavna tematika susreta mladih pravnika na seminaru u Somboru u okviru programa “Branitelji i braniteljke manjinskih prava u Srbiji” održanog od 30 juna - 5 jula.
Cilj seminara je da informiše mlade pravnike kako bi, pre svega, imali više sluha za ljudska i posebno manjinska prava koja će kasnije implementirati u svom poslu i životu, a potom saminicijativno edukovati svoju okolinu, studente, srednjoškolce.
Učesnici ovog seminara bili su apsolventi pravnog fakulteta i mladi pravnici koji su kroz intenzivna predavanja
... ili zašto moram da subvencionišem Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, a pomalo i ostale izdavače? Pomalo neopaženo je prošle sedmice prošlo novinarsko pitanje novom ministru prosvete: da li ministarstvo razmatra uvođenje besplatnih udžbenika za učenike osnovnih škola?
[Волети ближњег свог]
„Опет те је назвао 'тата'?" - зачудила се. „Добро, имаш ти ту енергију... Сећаш се онда када само шетали, па почео ветар, па се ти сетио да га добро закопчаш. Гледала сам очеве око мене, ретко који има такав осећај за децу. Једва чекам да имаш дете..." - застала је, сама се збунивши сопственом реченицом. А онда ме је погледала очима пуним нејасноћа.
gost autor: enigma
23. maja 2006. Godine Spanjolska policija hapsi doktora Eufemiana Fuentesa i otkriva najvecu mrezu dopinga do danasnjeg dana.
Aleksandar Vučić je zatražio od međunarodne zajednice da dopusti Srbiji da interveniše u Kosovskoj Mitrovici kako bi obuzdala razularene desničare. Gle čuda, dan ranije u sred Beograda nekakvi „navijači“ pravili su haos na ulicama Beograda i na Marakani. Nisam siguran šta je sprečilo Srbiju da interveniše u sred prestonice. Još više zbunjuje činjenica da Srbija ima kapaciteta da deluje na Kosovu, a nema mogućnosti da zaustavi horde huligana koji su radili ama baš sve što im je palo na pamet. Poražavajuća je fotografija koja je juče bila „hit“ na internetu, a danas i u nekim dnevnim novinama, na kojoj jedan bilmez pokazuje svoj obraz pripadnicima Žandarmerije.
Nije u redu da 3.000 ljudi na poklon dobiju po 10.000 evra od svih 7.5 miliona građana Srbije, kako bi ih odmah prosleditli u džepove 10-tak banaka i investitora koji imaju ili hoće da grade precenjene stanove koje nema ko da kupi. I to ljudi sa primanjima daleko iznad proseka. Kako su oni postali prioritet? Njih 3010? A ko to treba da plati? I nezaposleni u Vranju, i penzioneri u Zaječaru i čistačice u Somboru i konobari u Bajinoj Bašti i tekstinl radnici u Novom Pazaru i vozači GSP-a u Beogradu i ... Svi oni sa primanjima ispod i oko proseka. Jer njih je najviše. A oni sa svojim primanjima ne mogu ni u snu da konkurišu za protočni poklon od 10.000 evra. Nikako mi nije jasno zašto bi ikome palo na pamet da poklanja ovolike pare i to od ovih ljudi ovako malom broju (3010) ljudi?
U Njujorku, visoko iznad 5. avenije, uzdiže se gigantski bilbord. Na njemu su prikazane dve figure:
USPON I PAD KNJIŽARA
Pre deset godina prijateljica koja se iz Beograda udala u Smederevo (manji grad blizu prestonice), jer je izabranik njenog srca tamo posedovao neodoljivo potkrovlje, pogodno za svijanje luksuznog gnezda, pomislila sam kako je imala sreće što dobija gotov dom. Ipak, nakon što ga je opremila dizajnerskim nameštajem, a u ogromno kupatilo montirala đakuzi + tuš kabinu, rodila slatko detence i prošla euforiju poseta rođaka i prijateljica iz Beograda, koji su se svi odreda divili PROSTORU, pala je u duboki očaj. Mi odavde nismo razumeli zašto.