Za dobar broj nas pivopija, odgovor na pitanje "koje je pivo najbolje na svetu?" glasi: hladno! Medju onima koji se trude da tu ocenu donesu sa malo više parametara, lome se koplja o tome da li su bolja ona belgijska ili češka. Belgijanci se oslanjaju na svoja jaka piva i sa ponosom ističu da imaju zvanično najbolje pivo na svetu - Trappist Westvleteren, dok Česi mirno i bez uzbudjenja uživaju u svojim tradicionalno kvalitetnim svetlim napicima. Ipak, ako bi me neko pitao koje pivo zaslužuje moju posebnu ocenu i naklonost, odgovor bi zasigurno bio Gines.
1. Umetnik je stvaralac lepog, kaže Wilde.[1] Pa ipak, lepota se može naći i u onom uslovno ružnom. Postojanje „estetike ružnog", kako kaže fraza, sasvim je istinito. Mogu nam se dopasti i stvari najčešće viđene kao odvratne, kao što tema umetnosti može biti ono odvratno, kao kod Lautréamonta ili Markiza de Sadea. Čini se da onda izraz, stil izražavanja tematike mora nositi određenu lepotu. Međutim, i on može biti „ružan". Dobar primer je Ágota Kristóf. Stoga, lepo i ružno vrlo su pipavi i relativni pojmovi, a napredak umetnosti može ići smerom upotrebe ružnog i prenošenja u domen lepote i tako promenom i samog značenja lepote, njenim proširenjem i preoblikovanjem.
2. Umetnost nije ni moralna, ni nemoralna. Ali, ako je umetnost, onda je uvek antimoralna. Zašto? Umetnički rad koji je u skladu sa dominantnim moralom može biti dinamičan, stilski utanačen, itd, ali on ne donosi ništa novo, a staro čini još starijim. Stoga, on ne otkriva ništa sem već poznatog - njegov izraz mora biti fraza u širem smislu, i plagijat u najužem - samo inventivno donosi originalnost, sve ostalo je ponavljanje ponovljenog.
The siblings are back on track, again!
Ništa senzacionalno, ali jeste najbolji album od
(What's the story)Morning glory?
Uživajte!
Na ovom belom svetu postoje
tri (3) muškarca kojima bih bez razmišljanja ustupila
prostor na blogu.
Čak iako ne poznajem tematiku o kojoj pišu.
Čak iako to njihovo pisanije podrazumeva ozbiljne konsekvence.
Njih trojica su u tom pravu ravnopravni.
A oni su:
Daniel Day Lewis, svi ga znate, samo
ja ne znam bloguje li on uopšte. Ako ovo pročita,
neka dodje, vrata mog bloga su mu otvorena.
Coa Smor, bloger koji je ovde registrovan pre mene,
napisao par komentara i nestao.
On bije glavom o različite zidove, nema vremena sa sobom da
porazgovara, samnom još i stiže, ponekad.
On je moj stariji sin.
Ludi Pingvin, takodje sastavlja dan i noć,
sigurna sam da je ovo retka prilika u kojoj će blogovati.
Moj mladji sin:
Veličkovićev junak, iz slike u sliku, neprekidno beži. Beži uz stepenice, beži uz neku strmu i sve strmiju ravan, beži puzeći preko spaljene zemlje. Beži od svega: beži od gavranova, beži od pasa i pacova, beži od požara, beži od nevidljivih dželata, beži od kuka i konopaca, beži od vešala, beži od raspeća. Trči i beži i mrtav, trči i beži i kad ostane bez glave, trči i beži, kako bi rekao Vasko Popa, "sve dok ima ruku, sve dok ima nogu, sve dok ima bilo čega."*
gost autor: kleinemutter
ECHI je privatna agencija za monitoring rada zdravstvenih sistema, koja po različitim parametrima procenjuje kvalitet zdravstvenih usluga u evropskim zemljama. Od prošle godine i Srbija je obuhvaćena istraživanjem.
Nedavno su stručnjaci ECHI u Narodnoj skupštini i predočili svoj izveštaj o radu srpskog zdravstva i saopštili ono što svi znamo, da u zdravstvu stanje nije dobro, da smo na poslednjem mestu koje delimo sa Rumunijom. Tako je bilo i prošle godine.
Gledam ovih dana te visinske kote, beogradski greben od Hrama svetog Save do Kalemegdana, pa kej uz Savu i planirane zgrade uz tu istu Savu … pa da pokažem ove aljkavo nacrtane skice posle tog gledanja … ali sve je u proporciji ...
Evo prva faza …
A onda i Beograd posle druge faze (planirane) … Ali bez brige, Hram će ipak da viri pomalo … u frontalnoj projekciji ...
Međutim, kad se stoji na tlu ... onda ide presek kroz Grad od Hrama do obale Save na Novom Beogradu ... dvadesetospratnica uz Savu diže vizuru u visinu pa od gledanja panorame Beograda nema mnogo osim novih solitera koji su u onoj maketi i koji su novi bedem na obali ... valjda da brane grad od radoznalih ... a Hram izgleda neće da viri...
To je buduća vizura na Beograd sa strane Novog Beograda ... Iz Beograda na Novi Beograd vizure neće biti pa da ne gubim vreme crtajući (aljkavo) ...
legenda:
75,00 je kota keja uz Savu
135,00 je kota terena kod Hrama svetog Save
145,00 je kota venca stambene zgrade od 20 etaža (sad će da se zida)
275,00 je kota krova kule Beograd …
i još, kota terena kod Pobednika je 113,5 metara (sve su ovo nadmorske visine … ) pa računajte …
edit: pogledajte u komentarima slike koje je napravio a_jovicic ... ubedljivo zaista ...
Dok još nisam imala klince, drugarica ukapira da njen mališa, koji je bio prvi mladunac u društvu, ima ravne tabane i baci se na rešavanje problema. Medjutim, iz mesta upadne u procep koji se u matematičkoj logici lepo označava kao disjunkcija. Znato ono, ili- ili. Elem, čuveni specijalista insistirao je da se odmah krene sa dubokim ortopedskim cipelama, u kojima dete ne može ljudski ni da potrči. Moj drugar, ortoped, opet, smatrao je da klinja treba što više da "radi" tabanima, pa shodno tome preporučivao najlaganije patike, sa najtanjim džonom. meni nije ništa bilo jasno, ej
Kada su zblanuti bioskopski gledaoci "Terminatora" ispustili kolektivno "aaah", kao reakciju na lagano otkrivanje brižljivo vajanog tela Arnolda Švarcenegera, a Vitni muzej izložio živa ljudska tela Frenka Zejna, Eda Kornija i fenomenalnog Arnija - bio je to jasan dokaz da je došlo vreme za filmske momke koji liče na fotke iz Fitnessa i Shapea, razlikuju dobro od zla i pomažu čoveku da bar nakratko kidne od stvarnosti.
Zakržljalih intelektualaca, nadobudnih drkadžija, zlih snagatora i nervoznih prznica ionako je pun ekran. "Asta la vista, baby" - rekao bi Arni, dobri momak u odelu od tečnog metala sa holivudskom etiketom.
Deca me hvale da mi se ukus iz godine u godinu bitno poboljšava. Ne gledam dnevnik, ne slušam vesti, boli me uvo za okrugle stolove. TV kutija samo je ekran za video, a moja potera za dosnimljenim nastavcima filmova gde dobro pobeđuje zlo, a dripci uvek izgube - obično uspešna.
Ne znam da li bih trebao da budem ljut na:
A) novinare Insajdera
Ponovo su nam pokazali kako nas lažu i kradu, ali čemu sve to? Samo da se nerviramo jer ko je uopšte odgovarao za bilo šta nakon Insajdera? Možda Džajić samo?
Građanin A :
Sinoć sam se, prilično umoran, spremao da legnem i da se lepo naspavam, kada sam ipak odlučio da pogledam Insajder.... I eto, onda nisam spavao tih sat vremena koliko je emisija trajala, pa sam se toliko iznervirao da nisam mogao ni nakon emisije da zaspim već sam ustao i uključio kompjuter
Na današnji dan, 3. novembra 1957. u svemir je poleteo prvi živi sisar, keruša Lajka. Bio je to velik korak na putu osvajanja svemira i tragičan kraj života jednog divnog psa. Danas bi takav događaj naišao na osudu čitave svetske javnosti, ali u ono vreme zahuktale trke u osvajanju svemira, prošao je gotovo nezapaženo.
Јесен је време берићета. Данас сам са пијаце донео неколико дивних гроздова хамбурга, грожђa које једино страсно волим, и прегршт зрелих парадајза, оних који су расли и зревали под сунцем. „Била је суша", рекла ми је сељанка из Брестовика, „грожђе је препуно шећера, али ситнијег зрна". Није то важно, хтео сам да јој кажем, важно је да је напокон стигло.
Za sve zemlje istočnog Jadrana (i/ili zapadnog Balkana), 2008. će biti značajna godina. Slovenija će 1. siječnja postati prva nekoć socijalistička zemlja koja će predsjedavati Europskom Unijom. Slovensko predsjedavanje bit će u polugodištu u kojem će se pokušati riješiti i kosovsko pitanje – iako to pitanje, zapravo, nema konačnog rješenja, jer svako ‘rješenje' stvara nove probleme. Slovenija je već najavila da će raditi na daljnjoj europeizaciji Balkana. Poput Austrije i Grčke, i Slovenija sebe vidi kao mogućeg 'sponzora' post-jugoslavenskih
Ja bih sad komentarisao do jutra ovo sto se desilo u Sremskoj Mitrovici gde je mladic fizicki nasrnuo na slabiju, nizu i stariju zensku osobu kako bi je kaznio jer mu nije dozvolila ... Stagod!
Strasnije od svega toga sto je ta slabija, niza i starija zenska osoba profesorka tog junaka.
Strasnije od svega toga je sto nakon godina skolovanja skola i njeni radnici, profesori, nisu uspeli da nametnu taman toliko autoriteta svojim ucenicima, nasoj pravdoljubivoj deci vaspitanoj na svetlim tradicijama junastva naseg naroda, da ih ovi za pocetak - ne tuku.
Strasnije od svega