Na današnji dan, 3. novembra 1957. u svemir je poleteo prvi živi sisar, keruša Lajka. Bio je to velik korak na putu osvajanja svemira i tragičan kraj života jednog divnog psa. Danas bi takav događaj naišao na osudu čitave svetske javnosti, ali u ono vreme zahuktale trke u osvajanju svemira, prošao je gotovo nezapaženo.
Sredinom prošlog veka malo se znalo kakve posledice po živi organizam može da ima boravak u svemiru. Neki naučnici su verovali da čovek nije u stanju da preživi ni samo lansiranje. Neki su smatrali da bi u kabini vasionskog broda putnik izgubio normalnu percepciju prostora i da, jednostavno, ne bi mogao da se održi u životu tamo gore. Zbog toga su vršeni eksperimenti na životinjama. Amerikanci su radili sa šimpanzama, Sovjeti sa psima.
Bilo je to vreme oštrih političkih sukoba između dva vojna bloka, dva društvena i politička uređenja, između SSSR-a i SAD-a i prvi koraci u osvajanju svemira bili su dominantno političko pitanje. U Sovjetskom savezu, na najvišem političkom nivou, donesena je odluka da SSSR načini spektakularan kosmonautski podvig i da u orbitu oko Zemlje pošalje prvog sisara. Važna vest je trebala da zapanji svet na veliku, 40. godišnjicu Boljševičke revolucije.
I tako, po Moskvi je pohvatano nekoliko uličnih pasa za budući veliki podvig kosmonautike. Smatralo se da su ti ulični psi, naučeni da prežive oštre zime i vruća leta, otporniji za ekstremne uslove tokom leta u svemir. Tako je i Lajka dospela u svemirski centar.
Trenirano je više pasa. Oni su obučavani da žive u skučenom prostoru, da se naviknu na želatinoznu hranu, prolazili su testove u centrifugalnoj mašini.
Za to vreme pripremana je letelica Sputnjik 2. Uređen je prostor za psa, sa sistemom za održavanje života koji se sastojao od generatora kiseonika i uređaja za apsorpciju ugljen dioksida. Instaliran je i ventilator, koji je programiran da se uključi svaki put kada temperatura u kabini premaši 15 °C. Obezbeđeno je i dovoljno hrane (u obliku želea) za sedmodnevni let psa. U kabini pas je bio ograničen na stajanje, sedenje i ležanje. Nije bilo prostora za njegovo okretanje. Elektrokardiogram je pratio otkucaje srca psa, a ostali instrumenti beležili su brzinu disanja, krvni pritisak i pokrete psa.
Konačno, nakon svih testiranja pasa donesena je odluka da u svemir poleti Lajka. Lajka je bila pas mešanac, delom verovatno haski. Američka štampa ju je nazvala Muttnik, što dolazi od reči mutt (mešanac) i nik (od sufiksa naziva letelice Sputnik). Lajka je izabrana jer je od svih drugih pasa bila najmirnija i najpitomija.
Uoči leta jedan od naučnika koji su bili zaduženi za čitav projekat slanja psa u orbitu, dr Vladimir Jazdovski, odveo je Lajku svojoj kući da se poigra sa njegovom decom. Kasnije je napisao: „Želeo sam da uradim nešto lepo za nju: Ostalo joj je još tako malo vremena da živi". Jer, taj let je bio let bez povratka. Letelica Sputnjik nije imala ugrađen sistem za povratak putnika na Zemlju. Ruski naučnici su zato predvideli se nad Lakom izvrši eutanazija poslednjim obrokom.
Prema raspoloživoj dokumentaciji Lajka je, iz tehničkih razloga, stavljena u satelit 31. oktobra, tri dana pre početka misije. Jedan od tehničara koji su pripremali kapsulu za lansiranje rekao je kasnije: „Stavili smo je u kabinu i pre nego što smo je zatvorili, poljubili smo je u njušku i poželeli srećan put, mada smo znali da ona neće preživeti let".
Tokom lansiranja precizno je praćeno njeno zdravstveno stanje. Njoj je u samom startu puls naglo skočio, a disanje se ubrzalo tri do četiri puta. Otkucaji srca su se povećali sa 103 na 240 u minuti tokom lansiranja....
Uskoro, svet je obišla vest da su sovjetski naučnici načinili nov podvig u osvajanju svemira i uspešno poslali psa u orbitu.
Dugo se nije znalo kako je Lajka okončala svoj život. U početku niko nije to pitanje ni postavljao, bar ne glasno. Važan je bio jedino osvojen politički poen. Jedno vreme se ponegde govorilo da je Lanka uspavana, zatim da je umrla od nedostatka kiseonika kada su se pokvarile neke baterije. Istina će se saznati tek oktobra 2002. Tada je Dmitrij Malašenkov, jedan od naučnika misije Sputnjik 2 otkrio da se rashladni uređaj u kabini pokvario i da je Lajka umrla u agoniji pet do sedam sati nakon lansiranja usled previsoke temperature i stresa.
Sputnjik 2 je obleteo planetu 2570 puta i zatim sagoreo u atmosferi, zajedno sa beživotnim telom Lajke.
***
11. aprila 2008. u Moskvi, u blizini vojno-istraživačke ustanove u kojoj je Laka pripremana za let u svemir, podignut joj je spomenik. Lik Lajke se nalazi na više poštanskih maraka raznih zemalja sveta. NASA je deo Marsovog tla u blizini krater Vostok nazvala po Lajki tokom misije Mars Exploration Rover. Lik Lajke je isklesan u Komemoracionoj ploči koja se nalazi u Zvezdano gradu.
***
Za mene je kraj priče o Lajki suviše tužan i zato rado verujem u priču Intervention, Džulijane Mej po kojoj je napredna vanzemaljska civilizacije Lajku spasla strašne smrti te je ona nastavila svoj život u jednom drugom, mnogo boljem svetu.