i gotovo ceo dan zanemela,
posle današnje vesti.
Habet unum Victor in Singidunum
Danas je rodjendan Džima Morisona, jel znaš - kaže mi kćerka sedeći na pletenoj fotelji ispod Morisonovog postera u nasoj velikoj kuhinji zakrčenoj njenim torbama, jer je upravo pristigla na par dana u Beograd.
-Danas? - pitam.
-Aha, imao bi 68 godina. Oces da vidis kako su ga nacrtali neki hejteri? Mislim, stvarno nema smisla, zamislili su ga kao namrstenog dedu, zasto nisu mogli da ga zamisle drugačije?
-Zato
Pristalica sam zajedničkih liga na prostoru bivše Jugoslavije, ili barem u većem broju novonastalih država. Čini se da bi 'štokavske zemlje', koje su i okviru bivše SFRJ, zbog svima razumljivog jezika, bile više povezane, mogle intenzivirati te procese (npr. Makedonci bi se verovatno rado pridružili). Međutim, proces formiranja zajedničkih liga nije daleko odmakao. Najuspešniji primer je košarka, i taj projekat već traje duže od deceniju. Loš primer je rukomet: formirana je zajednička liga, ali o tome malo ko i zna (najjači klub Srbije: Partizan ne igra u njoj).
Da počnem sa anegdotom :
Juče je Ion Tiriac napunio 80 godina .
Čovek je bivši teniser i po Forbesu težak oko 1.2 milijarde eura.
Pitali ga na TV kad je shvatio da je bogat odgovorio je :
Prvi put sam shvatio da sam bogat kad smo mogli da iznajmimo dve hotelske sobe, da ne moram da spavam
sa neprijatnim političkim protivnikom
Staro je pravilo da nema i da nikada nije ni bilo heroja bez dostojnog suparnika. U stvari, heroja verovatno nikada ne bi ni bilo da se pre njih nisu pojavljivale raznorazne nemani i ale, koje su izazivale sudbinu, ali i heroje da im izađu na crtu. Sad, izgleda da i u politici, kao i u bajkama, junaci i aždaje na određeni način ipak neretko i idu zajedno, opravdavajući međusobno postojanje, a, opet, i hraneći javno mnjenje suprotstavljenim stavovima, na kojima svako od njih može da poentira u očima svojih birača.
Nekada davno crkavao sam od smeha nastavničkim pričama o tome kako su odmah posle Drugog svetskog rata roditelji sinove nazivali Staljin, Jugoslav, Traktor, Gvozden, a kćeri Petoletka, Sloboda i Gvozdenka. Verujući u snagu gvožđa i traktora, polet petogodišnjih planova obnove i snage Jugoslavije, deca su u svet kretala s ovom teškom opremom. U odnosu na njih Verice, Sunčice, Nevene i Marice izgledale su kao šarene konfete. Istina, ima jedna Marica čije se razumevanje krivina sačuvalo kroz istoriju iz drugih pobuda, ali ime je svakako ostalo lagano.
Čitam danas kako je jedan Egipćanin, Džemal Ibrahim, svoju tek rođenu ćerkicu nazvao Facebook, odnosno Fejsbuk ili kako se već na njegovom jeziku izgovara ime najveće svetske društvene mreže.
Ako se zaista potvrdi da je transkript prisluškivanog razgovora izmedju Lidije Udovički i Bojana Pajtića autentičan, biće to još jedan pisani čas anatomije stila i metoda vladanja u Srbiji od S. Miloševića do sada i poučan čas istorije beščašća na ovim prostorima.
Lidija Udovički,
Izvesno vec provodim vreme u Austriji u zivopisnom seocetu u sred Alpa. Kad kazem zivopisno mislim na istu onu morbidnu zivopisnost koju ima Twin Peaks. Ne smem da kazem da sam odusevljen, ali sta je - tu je. Zabavljam se pevusheci score iz "the Sound of Music" - sto da ne, scenografiju vec imam!
Austrijom ovih dana dominiraju price o podrumima, njihovim zatocenicima, te grozomornim porodicnim ubojstvima sekirama. Nakon sto je Natasa Kampush oslobodjena decenijskog pritvora otkriven je jos jedan slican u kojem je jedan "posve normalan" Austrijanac drzao ne samo cerku vec i skoro citavu
Zatvor je kaznena mera. Kazne u civilizovanom drustvu izrice nezavisni sud nakon otvorenog procesa u kojem i tuzilac i tuzeni ravnopravno iznose argumente i kontraargumente na osnovu kojih sudija/porota na osnovu iskljucivo slova zakona utvrdjuje krivicu ili nevinost i odredjuje dolichnu kaznu. Od Magna Carte covecanstvo je sebi izborilo to pravo da samo kao sudski utvrdjeno krivo moze zakonski biti u bukagijama.
Cetiri meseca koliko su crveni anahisti u Centralnom zatvoru nije kazna u smislu u kojem je poznaje civilizovano drustvo. Ona nije posledica sudjenja, nije posledica dobro
Kontraverzni roman "Dragulj Medine" (eng. The Jewel of Medina), američke spisateljice Sherry Jones, kojeg je izdavačka kuća "BeoBuk" nedavno objavila u Srbiji, povučen je iz prodaje nakon oštrih reakcija mešihata Islamske zajednice u Srbiji, na čelu sa glavnim muftijom Muamerom Zukorlićem. Odluci o povlačenju ove knjige koja opisuje život Aiše, jedne od žena proroka Muhameda, prethodilo je izvinjenje, direktora izvadačke kuće gospodina Aleksandra Jasića.
Postovano i drago drustvo,
Na ovaj odsudni korak-prvenac primorao me je sjajan blog kolege Anfakija. Ovo se moze shvatiti i kao zadzepak njegovom tekstu a i kao fusnota.
Kako sam vec tamo rekao, pre izvesnog vremena skuvao sam i poslao na net dva svoja DJ/radiofonicna miksa, sastavljena iskljucivo od onoga sto je moje matoro uvo ocenilo kao YU DANCE CLASSICS, volumes 1 & 2, buduci da je disko muzika sedamdesetih, kao i dance zanr uopste, neka vrsta mog uzeg muzickog