To je jedini muškarac koji mi se udvarao usrane guzice. Ja sam bila najlepša, najbolja, najzanimljviija osoba na planeti. Često mi je govorio da mi je kosa lepa i princezasta. I da je ljubav slatka jer se okolo nje nalazi šećer.
"...Now I got shrinks that will not rest with their endless Rorschach tests
I keep telling them they're out to get me
They ask me if I feel remorse and I answer, "Why of course!
There is so much more I could have done if they'd let me!"
So it's Rorschach and Prozac and everything is groovy
Singing La la la la La la la lie
All God's children they all have to die
La la la la La la la lie...." Nick Cave
Grupica turtista je upravo sišla iz tramvaja. Osvrću se oko sebe. Nisu sigurni da li su na pravom mestu, da li su dobro brojali stanice i izašli gde je trebalo. Kuda sad? Levo ili desno? Uz ili niz padinu? Da li zaista tu, u nekom od ovih sokaka, u nekoj zadimljenoj krčmi, fado živi boemski život?
***
Ovo pred nama
Mesto i vreme otreznjenja: 17.06.2008, Milano, Arena Civica
Na gitari Vudija Gatrija pisalo je:
"Ova masina ubija fasiste", tj "ova masina opkoljava mrznju i primorava je na predaju".
Do konacne pobede!
Cale od mog ortaka Branka otvorio kafance na Banovom Brdu. Kafance je u stvari bilo produzetak njegove kuce koja se prostirala kao latinicno slovo "L". U samom startu se videlo da nece biti u fazonu poput Novakovog restorana jerbo klijentela to nije obecavala. Lokalni alkosi, prvaranti, sljakeri ... sacinjavali su inventar ovog skrivenog mesta u srcu Ljeske ulice (tamo je valjda deveta i hemijska ako se ne varam).
Ako samo za trenutak zaboravimo o kakvoj je velikoj glumici ovde rec i tehnicki se fokusiramo na intervju ne mozemo a da primetimo 2 stvari:
1. Veliki Ranko Munitic (uz Nebojsu Djukelica moj omiljeni televizijski autor) nije progovorio ni rec, a napravio je vrhunski intervju.
2. Kako je Radmila ugostila Ranka ... strudla, rakijica, kafa ...
Smeh nikada nije ništa koštao.
Danas sam čuo da je neki japanski štagodveć, objasnio krizu na najbolji mogući način (makar za mene). Kaže ovako - zamisli da imaš jednu sveću, i da je upališ. Ona ti je izvor prihoda, novca, fondova. E sad, zamisli da stave mnogo ogledala oko te sveće. Sva ona prave neku svetlost kao odraz, ali nisu izvor. No, zbog svih njih izgleda da je svetlost mnogo jača i da je ima mnogo više. Poneko od njih može i da pukne, ali ništa bitno neće desiti, no kada se ugasi ta, jedna jedina, sveća - onda nastane mrak.
I zaista, kada sam se malo
Na kuhinjskom stolu gospođe Olge Jovanović nalazio se predmet zbog koga je pozvala policiju. U providnoj kesici, uredno zapakovan, nalazio se ljudski prst. Pocrneo i sasušen, ali prepoznatljiv i neveštom oku, plašio je staru ženu nekoliko sati, otkad joj je taj "poklon" doneo veliki crni mačak. Taj razbojnik je sada sedeo na hoklici i nepoverljivo pratio svaki pokret inspektora, spreman da zbriše kroz otvoren prozor na najmanji znak opasnosti.
"To je Vaš mačak?" upitao je inpektro Marković.
"Nije moj" uzdahnu ona, . "On je slobodan. Dođe i ode kad hoće.
Dragi kolega Sentinel,
vođeni tvojom željom koja je za njih zapovest, Švajcarci su povećali dioptriju svog dalekozora i dobacili do Srbije. A u Srbiji naišli na sledeću ministarsku vest:
U prevodu: „Ministarstvo obrazovanja Republike Srbije biće posvećeno intenziviranju napora da se ignorišu principi, vrednosti i prakse održivog razvoja u obrazovanju
Moram da se pohvalim, jako sam ponosna.
Večeras Jugoslovensko dramsko pozorište slavi sedamdeset godina postojanja. Premijerom predstave kojom je i počelo svoj rad – »Kralj na Betajnovi«, Ivana Cankara.
Gost autor: Duško Medić
Na nagovor moje prijateljice Vlastimire pokušaću da zainteresujem vašu pažnju za dešavanja oko rušenje AP Vojvodine koje se odrigralo pre tačno dvadeset godina, onda kada sam imao svega petnaest.
Naime, kao i većina tadašnjih tinejdžera nisam pokazivao zainteresovanost za politiku, osim kada sam kao predsednik omladine osnovne škole, 1986. godine (tada sam imao četrnaest) delegiran