Mlada majka leži u krevetu. Budna je. Beba je na dah od nje, može je čuti kako diše. Leđima dodiruje leđa svog nevenčanog supruga, oca deteta, još uvek tinejdžera. On diše bučno, kroz široke nozdrve ali njegove zvuke izvlači odškrinut prozor kroz koji mu pun mesec obasjava lice. Majka gleda u svoju sedam dana staru bebu i predoseća da će se uskoro probuditi. Senke breze na zidu sobe ispred nje stvaraju ruke, stvaraju male ljude, stvaraju Breznika, biće kojim je plašena kada je bila dete… U susednoj prostoriji čuje se tango. Komšija tokom nedelje ustaje u četiri posle ponoći. Radni dan započinje argentinskom muzikom. Provodi ga u tramvaju.
Beba se budi uplakana. Majka ustaje, seda na ivicu kreveta, otkopčava spavaćicu. Dugmići su poređani u dva reda od sredine, udaljeni za širinu šake. Noge joj vise sa kreveta ali ne dodiruju pod koji je potopljen celom svojom površinom, neprimetnom, tek prst dva dubokom vodom.
U zivotu jedne osobe postoje dva prelomna momenta, prvi kada odluci kako ce da se odnosi prema samom sebi, a drugi kada odluci kako ce da se ophodi prema drugima. Neko te momente iskoristi kako treba, neko kako ne treba, a neko jednostavno nije u stanju, u evolutivnom smislu, da uopste i dosegne do artikulacije ovih izbora. U tu poslednju kategoriju spadaju antikomunisti.
Antikomunizam, povrsni ce reci, je OK sam po sebi. Sta mu fali? Komunizam, sto je dokazano milion puta (i sto je tacno) ne valja, pa po srednjoskolskoj (nizih razreda!) logici sledi da antikomunizam mora da valja...
Neću se praviti da razumem kako funkcionišu i šire se virusi. Vidim šta prave. Dovoljno mi je. Neću ni da se pravim da znam kakve mere je potrebno preduzeti da se virusi ne bi širili u društvu ili makar da se njihovo širenje smanji. Iskustvo drugih pokazuje kako mere rade. I poštujem te mere. Da li su mere dobre dovoljne, dobre, pravovremene drugo je pitanje. I neću da se pravim da znam kakve bi bile idealne.
Mi je bio četrnaesti rođendan! Toliko godina je proteklo od mog infarkta. I dalje pušim kao Turčin, bolje reći, kao kreten. Alkohol sam batalio pre dvadesetpet godina ali cigarete nikako! Svestan sam da mi štete, da mi zagušuju pluća, da sam u godinama kada bih morao da dobro pazim na svoje zdravlje ali toliki sam ovisnik da nisam ni pokušavao da ih ostavim. Dobro, pokušavao sam da smanjim broj cigareta na dnevnoj bazi ali vrlo brzo bih počinjao da pušim mnogo više nego pre odluke. Ne znam niti pokušavam da saznam koliko su mi oštećena pluća i arterije a sigurno je da jesu.
Ta rupa postaje sve veca. Molim te pozovi Ljubu.
Tako to moja cura radi. Vidi problem, odmeri snage, iskoristi resurse.
Uzmem pozovem Ljubu.
Ljuba dolazi, pogleda rupu i odmahnu glavom. Ako se bude sirila pozovi me, ok?
Naravno. Sta drugo da kazem. Hocu, ukoliko ista primetim.
Prolazi su dani, nisam ni obracao paznju dok me Iva nije pozvala u predsoblje i rekla da je zid zinuo. Bio je govnjiv dan. Jedan od onih kisnih, pracen grmljavinom, gomilom posla i detetom koje trazi dodatnu paznju. U tudjim pesmama zidovi cute, u nasoj zinu, ne pustaju
Kuda sa Bajatovićem ?
Cena plina, gasa za grejanje je da se ne zezamo reltivno prihvatljiva. Koliko para toliko muzike.
Kažu da ON ima platu oko milion dinara mesečno. Aferim.
Međutim sve češće Zorana usmerava medijsku pažnju upravo na njega. Na stranu to što daje neke parice za FK Vojvodinu. Na stranu što deo para od prodaje plina usmerava svojim partijskim kolegama. A ni Dačič nije tu potpuna ovčica. Izgleda da je Srbija Gas jedina zlatna koka SPS a. Pragmatični Dačić je pristao na ulogu predsednika skupštine bez roptanja naizgled
Sve je počelo jednim telefonskim razgovorom. Posle razmenjenih informacija, razloga za poziv, počeo sam, po običaju da gušim.
Sagovornik, inače urednik/izdavač , odlučio je da me prekine. „Piši, nemoj da mi prepričavaš". I umesto knjige kojoj korekcije nisam uradio od oktobra, novembra pisao sam stihove. I ti stihovi su objavljeni kao elektronska kniga „neobične" poezije (ocena pomenutog urednika) u okviru Bele biblioteke Balkanskog književnog glasnika.
"Miroslava Tuđmana, pamtit ću iz devedesetih po nekoliko
Da li će tužioci za organizovani kriminal Mladen Nenadić i Saša Ivanić u spisak istražnih radnji protiv Veljka Belivuka, Marka Miljkovića i ostalih dvadeset nedavno uhapšenih uvrstiti i slučaj rušenja Savamale, u noći izmedju 24. i 25. aprila 2016. godine? Jer, posle hapšenja ove kriminalne grupe koja se sumnjiči za otmice, brutalne likvidacije, držanje oružja i trgovinu drogom, istraga se nastavlja...
Uskoro će 5. godišnjica ovog terorističkog
(Druga, dopunjena verzija)
- Obzirom da su ex-socijalističke periferne kapitalističke države i društva hteli-ne-hteli prošli periode socijalističkog razvoja i kapitalističke tranzicije, zakon će prevashodno uzeti u obzir ključne objektivne promene u ekonomskim, kulturnim i političkim mogućnostima, pogledima i potrebama kako društva u celini tako i različitih profesionalnih, socijalno osetljivih ili ugroženih grupacija stanovništva; nadalje uzeće u obzir objektivne i subjektivne formate i kapacitete institucija, ustanova, organizacija i svih pojedinačnih aktera, proizvođača,
Nema stajanja, ni poslije kajanja ... rješenja slati na PP.
Seoski fudbalski klub je upao u finansijsku krizu, te više nije mogao da plaća ni osnovno održavanje stadiona. Kako je teren zarastao u travu i postao gotovo neuslovan za igru i treninge, jedan od igrača je predložio treneru da njegov otac dovede svoje ovce da pobrste travu.
- Ha, dobra ideja! – reče trener – Ajd’ nek dovede jednu ovcu da vidimo kako će to ići.
- Ali nek dođe u subotu od 9-12h ujutro - dodao je - tad niko ne trenira, pa je teren prazan. U nedelju neće biti nikoga da mu otvori kapiju.